HRVATSKO ZDRAVSTVO PRED KOLAPSOM

AIM, ZAGREB, 6.1.1998. Za svega par tjedana, pred kraj minule godine, na zagrebackom Klinickom bolnickom centru "Rebro" nakon operacija srca umrlo je cetvoro malodobne djece. U zadnja tri mjeseca na istoj klinici zabiljezeno je sest smrtnih slucajeva djece koja su operirana zbog srcanih tegoba. Sve operacije izveo je isti lijecnik. Kao sluzbeno navedeni uzroci smrti ispisane su razlicite, teske srcane komplikacije, no iz bolnickih je izvora - kao i od ogorcenih roditelja - ubrzo procurila i druga, mracna strana price: kako su neka od operirane djece bila zapravo zarazena sepsom, dok su neka druga umrla zbog krajnje diletantski izvedenih operativnih zahvata, koji su u uobicajenim okolnostima rutinski. Za nevjesto izvedene operacije pojedini su roditelji okrivili kirurga, dr. Josipa Husara, dok su za sepsu - neizravno

• svi okrivili hrvatskog ministra zdravstva, dr. Andriju Hebranga. Skandal koji je bolnica pokusala zataskati tako je svom snagom izbio na povrsinu, pa je Hebrang bio prinudjen cak i na osnivanje komisije koja bi taj slucaj trebala istraziti.

Na lijecenje u KBC Rebro djeca su dovodjena iz cijele Hrvatske. Bila je to jedina klinika u zemlji gdje su se izvodile operacije srca djece razlicitih uzrasta. Kompliciranije zahvate te vrste izvodio je povremeno - sve donedavna - americki lijecnik Wiliam Novick, kojemu je KBC Rebro, kao vrhunskom svjetskom strucnjaku, placao tek putne troskove i troskove boravka u Zagrebu. Odnedavna je, medjutim ponestalo novca cak i za takav, minimalni program pa je na Rebru ostao samo spomenuti dr. Husar, koji je jedini imao neophodne formalne predispozicije. Svi drugi vrhunski djecji kardiolozi su iz Rebra otisli u poluprivatnu kliniku u formiranju, smjestena u Krapinskim toplicama, kako bi poslije Nove godine poceli lijeciti bogatije pacijente iz Madjarske, Slovenije i Austrije - dakako, za nekoliko puta vecu placu. No, dr. Husar nije, unatoc specijalizacije, bio pretjerano strucan pa su mu umrla i djeca s elementarnim, za zivot posve bezopasnim srcanim tegobama, a pojava sepse izazvala je u javnosti konsternaciju, jer se sepsa dozivljava kao "bolest prljavih ruku" odnosno zaraza neprimjerena zdravstvu jedne evropske zemlje.

Sto ce otkriti Hebrangova komisija - ako je uopce osnovana s ciljem otkrivanja krivaca? Njenje dosege zasad nije moguce predvidjeti, ali u njih ne bi trebalo previse vjerovati. Ona bi naime mogla posluziti kao model istrazivanja drugih slicnih afera u hrvatskom zdravstvu, a onda bi i Hebrang - ministar s najduzim stazom u jednom resoru u hrvatskoj vladi, Tudjmanov ljubimac i kandidat za predsjednika Vlade, mogao reci "adieu". Dovoljno bi, naime, bilo pedantno iscitavati neovisne novine samo iz protekle godine da se zakljuci kako je stanje u zdravstvu na samom rubu kolapsa, a ministar za takvo stanje biti odgovoran.

Tako je prije par mjeseci, u Ogulinskoj opcoj bolnici jedan pacijent, ozlijedjen tanjuracom, nakon kirurskog pregleda na odjelu za hitne slucajeve ziv prebacen u mrtvacnicu odakle je spasen tek slucajnom intervencijom medicinske sestre. Na ginekologiji u istom mjestu, jednoj je zeni trebala biti odstranjena maternica, da bi naknadni pregled ustanovio kako je ta ista maternica zapravo savrseno zdrava. Jedna druga pacijentica, imenom Ana Vukelic, u ogulinskoj je bolnici dozivjela pravi horror, kada je - lezeci nakon operacije u sobi - u prostoriju upala skupina nepoznatih muskaraca u bijelim kutama koji su je otkrili i pootkidali sve flastere s njena tijela, ostavivsi je potom da lezi otvorenih rana. I - vise se nisu vratili!? Slicnih je slucajeva bilo jos, pa je u Ogulinu zatrazena smjena ravnateljice bolnice ali je ta smjena, nakon politicke intervencije (ravnateljica bolnice je, naravno, clanica vladajuce partije) zaustavljena. U Klinickoj bolnici u Splitu mlade djevojke doje djecu na strunjacama jer nema dovoljno kreveta. U takvim je uvjetima jedna mlada Splicanka, Natali Bozic Vujevic, umrla u porodilistu odmah nakon porodjaja. U Splitu danas ne samo da nije moguce obaviti operaciju djecjeg srca, vec nije moguce ni obaviti pregled debelog crijeva, zucnih vodova ili vodova gusterace. Terapija karcinoma u Velom je Mistu takodjer stvar proslosti jer su svi postojeci aparati dotrajali. U Velikoj Ludini, selu pokraj Zagreba, skolskoj djeci predozirano je nedavno cjepivo protiv tuberkuloze. U Sisku je, na bolnickom Odjelu za dijalizu, prosle godine zbog stanja vode smrtnost utrostrucena, sto su - kao i danas u slucaju Rebra - nadlezni odbacili, da bi nakon poduzimanja odredjenih higijenskih mjera ta smrtnost ipak pala na uobicajenu razinu. U splitskom Klinickom bolnickom centru prije mjesec dana desetak medicinskih sestara zatrovalo se citostaticima jer su ih pripremale i davale pacijentima u opasnim uvjetima i bez ikakve zastitne opreme. Takvih slucajeva, pretpostavljena neosnovana komisija mogla bi naci jos mnostvo, Hrvatsko zdravstvo danas je u bijednijoj situaciji no ikad u zadnjih dvadeset godina.

Prije tocno cetiri godine - prvog sijecnja 1994. - dr. Andrija Hebrang zapoceo je reformu hrvatskog zdravstvenog sustava. Ambiciozno zamisljen niz transformacija trebao je, u konacnici, dovesti do njegove vecinske privatizacije, "po uzoru na zapadne demokratske zemlje". Visoka ambicija imala je, nazalost, slabe temelje: sam je ministar Hebrang izrekao njene limite. Po njemu je, naime, hrvatsko zdravstvo 1990. godine trosilo cetiri milijarde maraka, dok je sedam godina kasnije ukupni hrvatski drzavni budzet bio tek dva puta veci! Hebrang tvrdi da se nakon izbijanja tzv. "balvan revolucije" udio zdravstva u budzetu s cetiri srozao na jednu milijardu maraka, da bi naredne godine dosegao dno od 870 milijuna maraka, dok danas zdravstveni kolac iznosi dvije milijarde i 200 milijuna maraka. No, dok drugi ministri za svoje resore iz godine u godinu traze sve vise sredstava, Hebrang zdravstvo zeli smjestiti u Prokrustovu postelju "racionalnosti" bivajuci pri tom cak i izrazito cinican: "Danas imamo eksploziju zdravstvenih apetita" kaze on, "a mozda smo mi koji upravljamo zdravstvom malo popustili od temeljnog zdravstvenog postulata: koliko novca imas, toliko smijes i potrositi. Kod nas se to tesko shvaca..."

Hebrangovi kolege, lijecnici, zamjeraju svom ministru potpunu centralizaciju ovlasti i nikakvu odgovornost za propuste, te "racionalizacije" koje ugrozavaju elementarno funkcioniranje bolnica. Nedavno je cak i prohadezeovska "Slobodna Dalmacija" pohvalila zdravstveni sustav socijalisticke Kube u odnosu na "najrazvijeniju zemlju tranzicije", Hrvatsku. Sto tek misle drugi, ako list blizak vlastima pise tako? Bivsi zdravstveni sustav bio je, po opcem misljenju, znatno bolji, matematicki je jasno da se s cetiri milijarde maraka moze uciniti duplo vise nego s dvije milijarde. Ilustracije radi, normativi hrane u nekim zagrebackim bolnicama nedavno su - radi stednje - smanjeni cak za trecinu (!?), dok Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje danas duguje ukupno 400 milijuna njemackih maraka. Sa KBC Rebro su, sredinom listopada, radnici Tehnickog sektora samo za jedan dan iznijeli 33 bolnicka kreveta jer je bolnica dobila toliko sredstava manje, kreveti su rastavljeni i odneseni u skladiste. Stjepan Turek, ravnatelj Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, tvrdi da je u zdravstvu 10 tisuca prekobrojnih. Samo u dvije velike bolnice u Zagrebu, na Dubravi i u Svetom duhu, preko je tisucu kandidata za otkaz. Na rijeckoj klinici, kandidata za otkaz je takodjer nekoliko stotina. Istovremeno, ministarstva vojske i policije iz godine u godinu dobijaju neproporcionalno veci iznos budzetskih sredstava.

U nedostatku novca, zdravstvo je - na svim razinama - izrazito podlozno i pojavama korupcije i mita. Lijecnici za kompliciranije operativne zahvate uzimaju - ilegalno, dakako - novcane iznose koji su ravni njihovim godisnjim placama. Prica se da su roditelji jednog djeteta koje je operirano na KBC Rebro lijecniku platili 10 tisuca maraka, dok su drugi lijecniku dali 3 tisuce maraka i - svinju, koju je lijecnik uzeo jer mu se iznos mita nije ucinio dostatnim. Sin direktora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Stjepana Tureka, vlasnik je poduzeca "Medicinska naklada" kojemu se bez ikakva natjecaja povjeravaju poslovi izrade standardnih medicinskih obrazaca: ti su poslovi vrijedni nekoliko milijuna maraka godisnje, dok isto poduzece proizvodi i cip-kartice koje su zadnjih godina zamijenile zdravstvene iskaznice. taj je posao tezak tocno osam milijuna maraka godisnje, sto donosi 3.5 milijuna maraka profita godisnje. Sam Turek izjavio je da o tome "nema spoznaja" i da - ne moze odgovarati za poslovne poteze svojih sinova.

U takvim ce okolnostima za konsolidaciju zdravstva trebati jos bar jedno desetljece. Najvisi prezir prema njegovim dostignucima izrazavaju danas oni koji su za takvo stanje najodgovorniji: dok se predsjednik Tudjman lijeci u americkoj vojnoj bolnici Walter Reed, kao i ministar obrane Gojko Susak, obicni je hrvatski covjek, onaj isti kojemu je navodno sve podredjeno, osudjen na zdravstveni sustav koji ubrzano napreduje prema XIX. stoljecu.

BORIS RASETA