OPOMENA ZA SABOTERE

Da li su Sintra i Bon revizija Dejtonskog sporazuma?

Banjaluka, 7. januar 1998. (AIM)

Nakon Bonske konferencije dio drzavnog i politickog rukovodstva Republike Srpske lansira u javnost tezu da medjunarodna zajednica vrsi reviziju Dejtonskog sporazuma na stetu Srba. Raspustene Skupstina RS, na sjednici od 17. novembra 1997. godine donijela je Deklaraciju o ravnopravnosti i samostalnosti RS. Samo zbog sadrzaja ove Deklaracije, nju bi trebalo raspustiti. Ona govori o "nedopustivoj reviziji Dejtonskog sporazuma", a da ne navodi ni jedan primjer. Istice se, kako se na Rs i njene drzavne i politicke organe vrsi pritisak da prihvati neprihvatljiva i stetna rjesenja za RS. Koja? Optuzuju se neki medjunarodni predstavnici koji rade na utapanju RS u unitarnu BiH. Ova teza zasluzuje siru politicko-pravnu elaboraciju.

Bonska deklaracija (Konferencija je odrzana 9. i 10. decembra 1997. godine) potvrdila je "privrzenost opstim okvirima Sporazumu o miru u BiH, odlukama donesenim u Londonu od 4. i 5. decembra 1997. godine i odlukama donesenim u Sintri od 30. maja

1. godine." U obimnom dokumentu prepoznaju se jasni stavovi i rokovima u pogledu sprovodjenja odredaba Dejtonskog sporazuma. Posto konstatuje da je "Vijece duboko zabrinuto (Vijece za implementaciju mira) sto se Sporazum sporo i sa otporom ostvaruje", istice se "da se takvo stanje nece tolerisati". Zbog toga se podrzava namjera Visokog predstavnika... da donosi krajnje odluke koje ce osiguravati implementaciju odredaba Mirovnog ugovora u BiH i entitetima, kao i zajednickih institucija, kada on procijeni da je to neophodno. Ovo je najsnaznija i najkonkretnija odredba Deklaracije u Bonu.

Sporo ili nikakvo izvrsavanje obaveza iz Sporazuma, odnosi se na zastitu ljudskih prava u BiH, blokiranje povratka stotine hiljada izbjeglica i raseljenih lica u njihove prijeratne domove i obaveze izmjene imovinskih i stambenih zakona koji uzurpiraju prava gradjana.

Deklaracija "izrazava nezadovoljstvo vlastima BiH, koje ne ispunjavaju svoje obaveze". Posebno se istice neodgovornost u izrucenju ratnih zlocinaca Haskom tribunalu.

U dijelu Deklaracije o ustavnoj i pravnoj problematici istice se, da "vlasti u BiH nisu napravile znacajan korak u primjeni kljucnih odredbi Ustava BiH, usvajanja vitalnih zakona znacajnih za prosperitet naroda i drzave. Sto se tice rada Predsjednistva BiH, Ministarskog savjeta i Skupstine, upozorava na trajno, svjesno odsustvo u obavljanju duznosti i neispunjavanja obaveza, zahtjeva za vecu kooperativnost i poziva Visoki predstavnik na poduzimanje konkretnih mjera, da otpocne normalno funkcionisanje ovih organa.

U Deklaraciji se "izrazava zabrinutost zbog cinjenice da mnoge obaveze u Sintri nisu ispunjene", da vlasti u BiH nisu usvojile zakone o drzavljanstvu i putnim ispravama u skladu sa obavezama iz Sintre, da su na snazi diskriminatorski rezimi prelaska preko granice izmedju RH i BiH, da jos postoje paralelni i paraustavni organi Federacije BiH, koji nisu rasformirani ("Herceg-Bosna" i Republika BiH). Zato se poziva Visoki predstavnik da o svemu obavijesti vijece 1.3.1998. godine.

Kao sto se vidi, svi ovi problemi ticu se nesprovodjenja Dejtonskog sporazuma i ne predstavljaju njegovu dopunu mimo potpisnika, kako tvrde neke strane u sukobu. Svaki elementarno informisan gradjanin vidi da strane u sukobu sabotiraju sprovodjenje vitalnih dijelova Dejtonskog sporazuma, posebno konstituisanje organa BiH, obezbjedjivanja prava i sloboda i povratak izbjeglica.

Umjesto rasprava da li Sintra i Bon predstavljaju reviziju Dejtonskog sporazuma, treba raspravljati o tome zbog cega se potpisani Sporazum ne sprovodi i ko su njegovi protivnici.

Medjunarodna zajednica je pogresno procijenila da ce postojecem stanju suprostaviti alternativni demokratski kurs, smetnuvsi s uma da joj nacionalisticki politicki rezimi nisu partneri, vec protivnici. Njeno insistiranje na tome da Dejtonski sporazum moraju da provode oni koji su ga potpisali je iluzija koje se medjunarodna zajednica sporo oslobadja. Zaboravlja se da je Sporazum potpisan bez volje potpisnika, da su oni od rata ocekivali nesto drugo i mnogo vise i da su tim Sporazumom u tome sprijeceni.

Oni koji su od BiH napravili pakao, pozvani su da iz njega ponovo izvlace narode. Nesto slicno nije se desilo u istoriji ljudskog roda. Istorija je nedvosmisleno potvrdila da oni pokreti, grupe i pojedinci, koji su bili nosioci reakcionarnih i konzervativnih oblika zivota, nikada nisu postali nosioci evolutivnih, demokratskih i civilizacijskih procesa. Ni sadasnji nosioci etnicko-vjerskog rata, mrznje i iskljucivosti, nece postati nosioci afirmativnih procesa, vracanja medjunacionalnog povjerenja, zajednickog zivota u BiH i Hrvatskoj. Nije za vjerovanje da to svjetska zajednica ne zna.

Zato je Dejtonski sporazum zapeo na prvom koraku. Osim toga, on je suvise deklerativan, nedorecen i u njemu je lako naci uporiste da se ne sprovedu pojedini njegovi dijelovi. Za takve situacije on nema rjesenja. Zato ga treba dogradjivati normama za operacionalizaciju, koje ce se mjere preduzimati ako se Dejtonski sporazum ne sprovodi. Upravo takve zakljucke sadrze Deklaracije u Sintri i Bonu i oni ne predstavljaju reviziju Sporazuma. Osim toga, medjunarodna zajednica se mora okrenuti novim partnerima za sprovodjenje Sporazuma i njih vidjeti u alternativnim, demokratskim i opozicionim pokretima u BiH.

Ova alternativa inklinira zapadnoevropskoj civilizaciji i po odnosu prema ovoj alternativi moci cemo cijeniti da li medjunarodna zajednica ima ozbiljne namjere da sanira stanje u BiH. Ovu alternativu ne zabrinjavaju zakljucci u Sintri, ni u Bonu. Zato je doslo vrijeme da se medjunarodna zajednica konacno legitimise i da vise ne kritikuje sporo sprovodjenje Sporazuma, nego da se odrekne onih koji ga sabotiraju.

Sprovodjenje Sporazuma nece uspjeti dok medjunarodna zajednica na prevlada svijest o slicnostima tri nacionalizma. Sva tri nacionalizma moraju se mjeriti istim arsinom, posto su sva tri u sustini protiv Dejtonskog sporazuma.

Dr Mico Carevic (Autor je profesor Ustavnog prava)