BiH na ulasku u kapitalizam

SLIJEDI NOVI SUKOB INTERESA

Sarajevo, 27.12.1997. (AIM) "Socijalizam je najkraci put iz kapitalizma u - kapitalizam", ova cinicna dosjetka iz doba kada je socijalizam bio "svjetski proces", a propast kapitalizma "na trulom Zapadu" smatran pitanjem dana, pokazuje se i u Federaciji BiH, kao prorocanstvo koje se ostvaruje.

Federacija BiH 6. marta 1998. godine na velika vrata ulazi
u kapitalizam. Tada pocinje primjena vec usvojenog Zakona o privatizaciji preduzeca koji je stupio na snagu 6. decembra 1997. godine.

• Provedba citavog procesa privatizacije trebala bi biti okoncana za 24 mjeseca, rekao je direktor federalne agencije za privatizaciju, Adnan Mujagic, prilikom rasprave o predlozenom planu privatizacije na poslednjoj sjednici Federalne vlade.

Americki eksperti, pod cijom dirigentskom palicom je i kreiran federalni model privatizacije smatraju cak da bi ovaj rok trebao biti i kraci, tojest 18 mjeseci.

S obzirom na odnos snaga na politickoj sceni BiH i Federacije i na razlicitost ekonomskih interesa onih od cije spremnosti zavisi implementacija svih segmenata procesa privatizacije, postivanje predvidjenih privatizacijskih rokova nece ici bas bez problema.

Da bi se i efektivno moglo krenuti sa privatizacijom preduzeca neophodno je usvajanje jos niza zakona i podzakonskih akata medju kojima je svakako najznacajniji zakon o pocetnom bilansu koji je pred usvajanjem u Federalnom parlamentu, kao i zakona o restituciji.

Zakon o restituciji postao je predmetom spora medju federalnim partnerima zbog razlicitih vidjenja perioda koji on treba da obuhvati. HDZ insistira da ovim zakonom budu obesteceni vlasnici kojima je imovinu oduzimala "narodna vlast" od 1945. godine. SDA opet smatra da istim zakonom treba obestetiti i zemljoposjednike kojima je Kraljevina Jugoslavija oduzela zemlju a nikada im nije isplatila obecanu naknadu. Nakon upornog insistiranja SDA na svom prijedlogu, u Federalnom parlamentu pojedini poslanici HDZ-a, kao "kompromisno" rjesenje ponudili su 1463. godinu.

U svakom slucaju, pitanje povrata ranije oduzete imovine ostaje kao jedan od najvecih problema koji najbolje odslikava posljedice primjene razlicitih modela privatizacije u svakom od entiteta u BiH.

Usvajanjem zakona o privatizaciji preduzeca vec su definisani rokovi kako za same pripreme tako i za tok privatizacije u FBiH i "privatizacijski sat" uveliko otkucava.

Problem je sto jos uvijek nisu formirane tri kantonalne agencije, u Hercegovacko-neretvanskom, Srednjobosanskom i Tuzlansko-podrinjskom kantonu, a i u vecini drugih nije izvrseno potpuno kadrovsko ekipiranje sto ozbiljno dovodi u pitanje postivanje zacrtanih rokova.

Privatizacija najveceg broja preduzeca u nadleznosti je upravo kantonalnih agencija pa je jasno da bez kantonalnih agencija nema ni privatizacije.

Do 6.januara 1998. godine trebalo bi da stupi na snagu uputstvo o potrazivanjima gradjana prema drzavi. Nakon prikupljanja svih podataka otvaranje pojedinacnih racuna gradjana kod zavoda za platni promet na kojima bi bila evidentirana sva njihova potrazivanja prema drzavi, od vojnickih deviznih knjizica, opstih certifikata za sve punoljetne gradjane, stare devizne stednje pa do potrazivanja po osnovu restitucije, pocinje

1. maja 1998. godine.

Kolika ce biti vrijednost u novcu opstih potrazivanja za sve punoljetne gradjane trebalo bi biti poznato 10. maja. Cime u stvari drzava raspolaze, odnosno sta ce imati da ponudi za prodaju, bice poznato nakon sto revizori utvrde pravo stanje stvari u drzavnim preduzecima. Ovo se posebno odnosi na sudbinu predratnih internih dionica zaposlenih koje ce, ukoliko revizija potvrdi da su zaista i efektivno otplacene, zvanicno postati imovina predratnih radnika.

Po svim dosadasnjim tumacenjima nesporno je da je i ovaj oblik privatne svojine kao i svaki drugi neprikosnoven. Prevedeno na obican jezik to znaci da ce nekadasnji zaposleni sa internim dionicama postati suvlasnici svojih ranijih preduzeca bez obzira gdje se sada nalaze.

Citav proces revizije trebao bi biti zavrsen 6. aprila

1. godine, nakon cega bi se konacno u preduzecima tacno znalo sta je vec privatno a sta ce tek preci iz drzavnih u privatne ruke. Da li ce i ovaj rok biti ispostovan pitanje je jer postojeci broj kvalifikovanih revizora tesko da moze biti dovoljan s obzirom na obim posla koji im predstoji.

Kada ce i kako javna preduzeca u oblasti PTT, elektroprivrede, vodoprivrede, prometa (osim cestovnog) eksploatacije rude i suma, igara na srecu, industrije naoruzanja i vojne opreme, veliki privredni sistemi, ali i mediji preci definitivno u privatne ruke trebalo bi da odluci Federalni parlament do 19. februara 1998. godine.

Ono sto je sasvim izvjesno je da je njihova privatizacija neminovna a strani eksperti procjenjuju da bi PTT mogao biti najinteresantniji za strane kupce. Naravno, drzava se nece lako odreci ovih "zlatnih koka" i sigurno je da ce pokusati da ih sto duze zadrzi u vlastitom okrilju.

Prve javne ponude za prodaju preduzeca trebale bi biti objavljene do 6. jula 1998. godine sto se odnosi na preduzeca koja spadaju u kategoriju ucesnika prvog kruga, tzv. "male privatizacije".

To su sva preduzeca iz oblasti ugostiteljstva, turizma, transporta, kao i sva ostala koja imaju manje od 50 zaposlenih i cija vrijednost ne prelazi pola miliona maraka.

Hoce li zaista sve biti gotovo za dvije godine, kako to predvidja direktor federalne agancije za privatizaciju ili ne zavisi prije svega od federalne vlasti, ali nista manje i od vanjskog, tacnije americkog pritiska.

Federalna vlada se jos uvijek nije izjasnila oko ovog ponudjenog plana aktivnosti, ali bez obzira sto taj plan potpisuje federalna agencija za privatizaciju, on je rezultat projekcija eksperata iz kompanije "Price Waterhouse" koje americka vlada placa da pripreme "brzu i totalnu" privatizaciju u BiH.

Zato ce probijanja rokova vjerovatno biti, ali racunajuci na americku zainteresovanost za ekonomskim razvlascivanjem drzave na ovim prostorima, citav proces nece se moci odlagati unedogled u skladu sa uobicajenom praksom na ovim prostorima.

Privatizacijski model u Republici Srpskoj vec je, na zahtjev medjunarodne zajednice, poslat na "popravni" jer ne ispunjava
osnovni cilj, totalno ekonomsko razvlascivanje drzave. U svakom slucaju, kada se radi o privatizaciji u BiH "show must go on".

Velika trka u pocinje a sta ce kome donijeti, odnosno ko ce zavrsiti "bos" a ko kao "hadzija" pokazace mjeseci koji su pred nama. U konacnici, politika bi definitivno morala izgubiti patronat nad ekonomijom cime bi novi vlasnici dobili priliku da profit stave iznad nacionalnih mitova i "visih nacionalnih interesa" iza kojih je i do sada gotovo uvijek stajao opipljiv finansijski interes.

Drazen SIMIC (AIM, Sarajevo)