Tajna sto golica mastu

Sarajevo Dec 25, 1997

Sarajevska akcija SFOR-a

Sarajevo, 25.12.97. (AIM) - Osim sto je komandant Vojske Federacije armijski general Rasim Delic kazao da je razocaran nacinom na koji je izvedena nedavna akcija SFOR-a u Sarajevu i da ce traziti "objasnjene zasto im treba materijal propremljen za novi broj armijskog casopisa Prva linija i armijske tv-emisije Snaga Bosne" niko drugi iz politickih struktura zvanicnog Sarajeva nije prokomentirao akciju za koju Sforov portparol Peter Clark tvrdi da je bila "trazenje nekih ljudi i nekih dokumenata". Cak ni ovdasnji mediji nisu imali nekog veceg interesovanja izuzev objavljivanja najsturijih vijesti o tome sta se "tacno" desilo, uz par fotografija i obaveznim sveznajucim zakljuckom kako Sforovci, eto, "nisu nasli nista sto su ocekivali"!? Sta se zapravo desilo i zasto?

U petak 19. decembra, u 21 sat i 30 minuta, osam oklopnjaka internacionalnih stabilizacijskih snaga za BiH "upalo" je u zgradu bivseg glavnog staba Armije BiH (sada armijskog press centra) i nakon nekoliko sati pretrazivanja, tacnije u 2 sata poslije ponoci, iz te zgrade iznijelo - nesto. To nesto su, po rijecima Rasima Delica, nekakve komjuterske diskete, nekoliko kutija pisane dokumentacije, nekoliko video kaseta, nekakvih video zapisa. Rijecju - nista vazno. Operacija je, po pisanju sarajevske dnevne stampe, pocela "zauzimnjem" ulice Branilaca grada (bivsa JNA) od zgrade Centralnog zatvora do zgrade u kojoj se nekada nalazio Glavni stab Armije BiH, Radiceve i Jadranske ulice, Obale Kulina Bana ispred ulaza u Pravni fakultet i Senoine ulice. Akciju, koja je obuhvatala i obilazak Centralnog zatvora, izvela je njemacka formacija iz sastava Stabilizacijskih snaga, predvodjeni pripadnicima IPTF-a. Mada je u svojm istupu Cark kazao da je SFOR, zapravo, u akciji ucestvovao samo kao obezbjedjenje i podrska na poziv iz IPTF-a, sama akcija "opkoljavanja" sarajevskih ulica, u stilu americkih akcionih filmova, u najmanju je ruku nedostojna oduzimanja "niceg vaznog" kako rece Delic.

Neposredno nakon akcije upravnik Centralnog zatvora Esad Osmanbegovic, po vlastitim rijecima i sam zatecen nastalom situacijom, ustvrdio je da se radi o "rutinskoj kontroli, drugoj u posljednja tri mjeseca". No, ono sto se desavalo u zgradi Glavnog staba, nimalo ne slici rutinskoj kontroli. Sforovci su, trazeci ono "nesto nevazno" po sto su dosli, razvaljivali ladice, vrata, ormare  Nakon toga i u SFOR-u, i u Vojsci Federacije, a i federalnom MUPu - sutnja. Tek sturo pojasnjenje SFOR-a da je sve uradjeno u skladu s Aneksom 1 Daytonskog sporazuma i da ce "oduzeta dikumentacija biti vracena nakon sto je medjunarodni faktor pregleda u svojim prostorijama"

  • Bolje da mi to pregledamo u nasom prostorijama nego li u samom Glavnom stabu, lakonski je prokomentirao Klark ne pristajuci da odgovori na bilo koje drugo novinarsko pitranje, vezanom uglavnom za problem trazenja dokumentacije o eventualnim ratnim zlociima.

Tako je Sforova akcija ostala obavijena zidom sutnje, sto u neku ruku najbolje i odgovara ovdasnjim vlastodrscima. Cak se ni "sarajevska" opozicija, alava kakva jeste, nije upustala u komentiranje nocnih pohoda na armijsku arhivu, a ni oni "casopisi" koji kao stani placenici "svasta" pisu, sto bi Izetbegovic rekao, nisu objavili nikakav spektakularni tekst na tu temu.

No, par dana prije Bonnske konferencije, zamjenik visokog predstavnika UN za BiH, Jack Cline, u ovdasnjim dnevnim novinama govorio je o nedavnom slucaju kada su pri nenajavljenoj kontroli nekog bosanskog zatvora pronadjeni skriveni zatvorenici. Kazao je potom da ce medjunarodne snage nastaviti sa nenajavljenim obilascima, jer prilikom najavljenih posjeta takvih zatvorenika, naravno, nije bilo. "Takav slijed desavanja rusi povjerenje i otvara prostor za ono suprotno" kazao je Kline te se upad Sforovih vojnika moze promatrati u tom svjetlu. No, moguce je i da je meta akcije bila arhiva (ova verzija daleko je "popularnija" u carsiji od ostalih koje kolaju) a koja moze (po)tvrditi ucesce Armije BiH u stradavanju civila u ratu. Naime, obicni gradjanin, jos uvijek pod utiskom otvaranja price o zlocinima unutar sarajevskog obruca, sklon je pretpostavci da se radi o trazenju dokumentacije vezane za takva desavaja. Po tragu dosadasnjih Haskih procesa, Tribunal ili neko drugi, traga navodno za nalogodavcima ranih desavanja u Sarajevu. Ovakva tvrdnja moze biti moguca, no automatski joj se kao kontraargument namece pitanje - zar za nju nije kasno kada cijela sarajevska carsija bruji o tome pa bi i bilo kakva kompromitirajuca dokumentacija bila na sasvim drugom, sigurnijem mjestu a jos prije - davno likvidirana. No, da su sve opcije otvorene kada se radi o prostorima press centra Armije BiH govori vec sama cinjenica da su njihovi poslenici tokom rata nerijetko imali priliku kamerama i foto-aparatima, pratiti armijske akcije, pripreme za njih i razne dogovore, a sve za potrebe vojnih arhiva ili za ratne analize.

No, posljednja prepricavanja "iz vrlo dobro obavjestenih izvora" kako se to u nedostatku informacija kaze, vezuju akciju Sfora sa gusto rasporedjenim posjetama Bosni i Hercegovini, najuticajnijih politicara danasnjice, Billa Clintona i Helmuta Kohla, odnosno sigurnosnu provjeru terena pred njihov dolazak, i time smiruju probudjenu mastu "domacih izdajnika" a olaksavaju dusu nazovi patriota. Naime, Clintonova posjeta BiH okarakterizirana je kao ona najveceg moguceg rizika, a ako se uzme u obzir veliki broj teroristickih akcija diljem BiH, prostor za strah je veliki i sasvim opravdan. No, Bosanci i Hercegovci, skloni gotovo naucnoj fantastici kada je Amerika u pitanju ("oni njihovi Avaksi su u stanju, ako zele, da zavire u svaciji spajz ili toalet") odbijaju cak i pomisao da su Sforovci razvaljivali armijski pres i vrsljali po Centralnom zatvoru tek zarad dodatne sigurnosti Clintonovih. "Ima tu nesto vise "

Ono sto je sasvim stamen fakat u ovoj prici jeste da se radilo o akciji koja je izvrsena gotovo istovremeno kada i njoj slicna u Prijedoru, te hapsenja teroriosta u Vitezu. Radil se onda ipak o uvezanoj akciji medjunarodnih snaga? O pokusaju odvlacenja paznje od neceg sto je bitnije, ili izbjegavanja optuzbi da se nesto pokusava i izvrsava "samo nad jednima", sto se u posljednje vrijeme nerijetko cuje na sve tri strane. Cak i da se u sarajevskom slucaju uistinu radilo samo o rutinskoj akciji, nakon Bonna , a uz Prijedor i Vitez, jasno je da je ova akcija opravdala barem jedan svoj cilj - pokazati kako su iz BiH pred medjunarodnom zajednicom, svi isti i na istom tretmanu. Naime, oni koji su se opseznije bavili analizom bonnskih desavanja, sloni su tvrdnjama da je sljedeca godina prekretnica u BiH ali na nacin da ce angazman medjunarodne zajednice pokazivati ko je gazda u kuci gdje sve troje djece - nevalja.

Sto god Sforova akcija imala za cilj, i nakon nje ostaje nerjeseno danas najbolnije pitanje koje potresa ovaj dio Balkana - da li je terorizam nasa svakidasnjica i koliko su zvanicne vlasti povezane (citaj odgovorne) za njega. To prije sto i nakon opsezne akcije u Vitezu bivaju pronadjene dvije protivtenkovske mine ispred katolicke crkve u sarajevskom naselju Stup, par dana pred katolicki Bozic. Dakle, niti nakon 40 pohapsenih mudzahedina, Bosna nije sigurna ni zasticena od terorsta. Ne moze niti biti, jer niti nakon bilo kojeg od velikog broja teroristickih napada, Federalni MUP nije kazao niti rijeci o svojim saznanjima, a kamoli zavrsio istragu. Dakle - ili nista nezna, ili celnici opvdasnjeg MUP-a nesto kriju. U oba slucaja to teroristima u BiH znaci - izvolite, planirajte i djelujte. Cinenica je sarajevsku akciju u armijskom presu i Centralnom zatvoru predvodio IPTF, koji je, po nekim izvorima, pomagao i u akciji hapsenja mudzahedina u Srednjebosanskom kantonu. Time osataje otvorena mogucnost o sarajevskom dogadjaju kao logicnom nastavku svega sto medjunarodna policija u BiH za sada radi.

Naravno, portparol SFOR-a Peter Clark odbio je odgovoriti na pitanje da li se sarajevskom akcijom pokusala obezbijediti dokumetacija Haskom tribunalu, no malo je vjerovatno da postoji nesto sto se desilo u BiH, a da Hagg o tome vec nema dostatna saznanja. Broj be-ha svjedoka, razlicitih nivoa vaznosti, koji je prosao kroz tu evropsku metropolu iznimno je veliki i ovdasnji analiticari skloni su tvrdnjama da se originali vec nalaze u Haagu, a samo kopije po arhivama stranackih policija  No, ne treba smetnuri s uma jos uvijek nerasvljetljen pozaru koji je prije pola godine progutao dio arhiva Armije BiH. Paralelno s tim ostaje i mogucnost postojanja tajne arhive, snimljenih prisluskivanih razgovora, tajnih dogovora, akcija, planova... No, ostaje otvoreno pitanje sta se sve moze cuvati u jednom armijskom press centru i to zemlje netom izasle iz rata. Sto bi rekao Clark, treze se "neki ljudi i neka dokumenta" 

Na koncu, zasto ne ispricati i ovo: par dana pred sarajevsku akciju Havier Solana posjetio je Sarajevo. U toku njegovog, naravno zatvorenog sastanka sa clanovima Predsjednistva, tacnije samo sa bosnjakom delegacijom, Kemal Muftic, jedan od Izetbegovicevih savjetnika napustio je sastanak i otisao telefonirati. Nedugo nakon njegova razgovora pojavio se pred Solanom predsjednik ovdasnje Komisije za razmjenu zarobljenika i trazenje nestalih sa hrpom fascikli pod rukom. Daljni tok razgovora je nepoznat, izuzev javnih tvrdnji da su svi zarobljeni davno razmjenjeni. Nakon Sforove akcije general Delic je rekao kako je "ova" strana sasvim kooperativna i da vojnici nisu trebali nista na silu traziti sto im oni ne bi na upit mirno ustupili. Uz fascikle koje setaju, od potrebe do potrebe, bombi i terorista koji se Bosnom valaju, generalu Delicu "zlocesti Zapad" ocito malo toga vjeruje 

RUBINA CENGIC