858 miliona maraka za trosenje

Iako, opet, bez federalnog budzeta

858 miliona maraka za trosenje AIM, SARAJEVO, 24.12.97. Realna slika stanja u jednom drustvu preciznije se moze utvrditi uvidom u budzetske prihode i rashode, negoli proklamacijama i izjavama onih koji su na vlasti. Isto tako, sa prilicnom sigurnoscu moze se na osnovu ovih podataka i bez kristalne kugle zaviriti u blizu buducnost i vidjeti sta nas vecinu ceka, barem kada se radi o "sitnicama" poput plata, penzija, ostalih socijalnih davanja i kao i opsteg ekonomskog trenda koji se na kraju opet svodi na pitanje hocemo li za pola godine zivjeti bolje nego danas, ili cak i losije. Budzet Federacije BiH za 1998. godinu predlozen je u visini od 858 miliona maraka, a ovaj prijedlog je po skracenom postupku dostavljen Federalnom parlamentu koji bi o njemu trebao da se izjasni do kraja godine. Da li ce ovaj rok biti ispostovan drugo je pitanje obzirom da je budzet za 1997. godinu prakticno usvojen u Federalnom parlamentu retroaktivno, u novembru ove godine, sto je inace u normalnim drzavama nezamisliv presedan koji je morao imati samo jedan epilog, ostavku Vlade, raspustanje Parlamenta i, naravno, nove izbore. Medjutim, oko budzeta se niko pretjerano nije uzbudjivao, kako Vlada, ciji su celnici izjavljivali da "budzet nije usvojen ali mi se ponasamo kao da jeste", tako ni poslanici u Parlamentu koji su valjda imali precih poslova, poput visednevnih natezanja oko dnevnog reda i slicnih "gorucih problema". Racunajuci na mogucnost ponavljanja ovakvog scenarija, Federalna vlada je za svaki slucaj u "paketu" sa prijedlogom budzeta ponudila i odluku o privremenom finansiranju za prva tri mjeseca 1998. godine i to u visini cetvrtine budzeta iz 1997. godine, sto iznosi 163,75 miliona maraka. Ovo bi valjda trebalo da "prepadne" poslanike, ali jos vise korisnike budzeta jer to znaci da ukoliko ne usvoje budzet za 1998. godinu onda ce u prvom tromjesecju dobiti manje novca nego sto su trebali buduci da je budzet za 1998. godinu povecan prakticno za 25 odsto u odnosu na realizaciju u 1997. godini. Ni u mnogo bogatijim i stabilnijim zemljama budzet nije u stanju da zadovolji sve potrebe i zelje, pa stoga nema potrebe posebno naglasavati da to nije uspio ni ovaj federalni. Nakon sto je ustrojem Centralne banke BiH kao "valutnog odbora" otpala i teoretska mogucnost da drzava, na bilo kojem nivou, socijalni mir medju podanicima i ozivljavanje ekonomije finansira stampanjem para bez pokrica, na red je doslo bolno suocavanje sa cinjenicom da se moze potrositi samo onoliko koliko se zaradi, preciznije receno, koliko drzava ubere poreza i carina od svojih poreskih obveznika. Sa druge strane, "krojenje" budzeta za narednu godinu ipak je bio isuvise ozbiljan posao da bi bio prepusten samo federalnim politicarima i strucnjacima, pa zasluga za njegovo autorstvo u velikoj mjeri pripada i ekspertima Svjetske banke i MMF-a, kojima opet, urodjena skromnost ne dozvoljava da pred sirokom javnoscu isticu svoje zasluge. Tako je porast budzeta za 1998. od 30 odsto u odnosu na prethodnu godinu zasnovan na domacim i stranim procjenama po kojima bi za isti procenat trebao porasti i bruto drustveni period, ali bez obzira na tacnost ovih procjena drzava ce se morati mnogo vise pomuciti da planirani novac zaista i "utjera" u federalnu kasu. Jedan od razloga zbog kojih je pola godine trajalo nadmudrivanje oko toga da li je stariji Zakon o osnovama carinske politike, donesen na nivou BiH u julu ove godine, ili pak federalni Carinski zakon, bio je upravo strah od znacajnijeg gubitka budzetskih prihoda. Iako je u javnosti sve bilo svedeno na pitanje do kada ce vaziti postojece carinske povlastice za borce, u sustini je bila rijec o necem drugom. Zakon o osnovama carinske politike BiH, ciji su sastavni dio i nove carinske stope za uvozne robe, napravljen je na bazi kompromisa, pa su nove stope tako nesto vece od dosadasnjih u Federaciji, ali i nesto nize nego dosadasnje u RS, sto u principu znaci nesto veci priliv u federalni budzet po ovom osnovu. Medjutim, ovaj zakon na nivou BiH takodje ukida tzv. "posebne pristojbe" u visini od 10 odsto koji je Federacija do sada naplacivala na svu uvoznu robu, izuzev hrvatske, na osnovu cega je u federalnu kasu ulazilo oko 200 miliona maraka godisnje. Najkrupniju stavku u budzetu FBiH za 1998. godinu predstavljaju izdaci za odbranu sa 327 miliona maraka, sto cini 38 odsto ukupnog budzeta. Ipak, federalno Ministarstvo odbrane ovim iznosom, najblaze receno nije narocito zadovoljno, jer bi, po nekim procjenama, njima trebalo znatno vise novaca, cak oko milijarde maraka godisnje. Za invalidnine i izuzetno materijalno obezbjedjenje, u federalnom budzetu predvidjeno je 243 miliona maraka, sto je 34 odsto budzeta, ali ni to nece biti dovoljno za zadovoljenje svih potreba u ovoj oblasti. Zaposleni na federalnom platnom spisku kostace iduce godine poreske obveznike 93 miliona maraka, dok ce za finansiranje troskova na drzavnom nivou, Federacija izdvojiti 21,7 miliona maraka. Novi, gotovo za trecinu veci budzet u 1998. vjerovatno ce najvise obradovati zaposlene u federalnim institucijama, kojih bi u 1998. godini trebalo biti 6.039, ocekuje povecanje plate od 18 odsto u odnosu na septembar 1997. godine, sto znaci da bi ih ocekivala prosjecna bruto plata od 1.132 marke mjesecno. U citavoj prici ne treba zaboraviti da osim federalnog postoji jos 10 kantonalnih budzeta koje takodje treba napuniti. Tako je u ovoj godini prema procjenama zbir kantonalnih i federalnog budzeta iznosio cak 2,1 milijardu maraka od cega polovica otpada na kantonalne budzete. Za industriju je u narednoj godini predvidjeno tek 2,5 miliona maraka sto je po svemu sudeci rezultat "sugestija" savjetnika iz medjunarodnih institucija koji ne vide nista dobro u ulaganju drzavnih para u drzavna preduzeca, smatrajuci da bez prethodne privatizacije nema smisla ulagati novac u nesto ciji su vlasnici nedefinisani. Zakljucak se namece sam po sebi, drustvo u kome trecina budzeta odlazi na odbranu a isto toliko i za socijalu, dok za ulaganje u ekonomiju postoje tek simbolicna sredstva, daleko je od prosperiteta i stabilnosti. Jednostavnije receno, puno sirotinje i straha od socijalne eksplozije garniranog nepovjerenjem u dobre namjere "komsija" sa druge strane medjuentitetske linije. Cini se da u sjeni rasprava kako podijeliti novac iz drzavne blagajne tako da svi budu zadovoljni, u zapecku ostaje pitanje kako povecati budzetske prihode bez dodatnih nameta na domacu ekonomiju kojoj su i postojece dazbine kao kamen oko nogu plivacu. Moguce rjesenje moglo bi se potraziti u obracunu sa "sivom ekonomijom" i ilegalnim novcanim tokovima koji jos uvijek funkcionisu. Uostalom, sama cinjenica da su se poslanici sjetili da sa raspravom o budzetu pocnu prije nego sto svaka diskusija postane bespredmetna, mozda je najava stvaranja osnova na kojima funkcionise svaka normalna zemlja, da kroz kontrolu nad budzetom predstavnici naroda u Parlamentu natjeraju drzavne institucije da polazu racune legalnim organima i da novac do korisnika dolazi preko budzeta, a ne preko privatnih racuna i kofera punih kesa. Naravno, to podrazumijeva i odgovornost pred biracima za donesene odluke, kako Vlade kao predlagaca, tako i Parlamenta koji te odluke verifikuje. Uostalom, stotine miliona dolara pomoci za obnovu, od donatora iz svijeta, nece jos dugo pristizati pa cemo vrlo brzo biti prinudjeni da zaista mozemo trositi samo onoliko koliko zaradimo bez obzira sto su nam realne potrebe znatno vece.

Drazen SIMIC (AIM, Sarajevo)