BITKA ZA DUSE

Reforma skolstva u Sloveniji

Dilema u Sloveniji - kakva i cija je skola, jos nije razrijesena, iako svaka od strana sa suprotnim stavovima oko reforme skole, ostaje pri svojim zahtjevima. Tako se slobodno moze reci da se radi o jos jednom u nizu konflikata kojim je opterecena aktualna vladina koalicija Drnovsekovih liberalnih demokrata i Slovenske narodne stranke brace Podobnik. Narodna stranka jos luta izmedju moderne narodnjacke stranke, koju zagovara stariji brat Janez, inace predsjednik drzavnog parlamenta, i desno-krscanske alternative, koju zagovara drugi brat Marjan, predsjednik stranke i potpredsjednik vlade(sto je, inace, ustavno nepostojeca funkcija), ali Drnovskova cijena kojom je platio "veliku vladinu koaliciju", sa sigurnom i stabilnom vecinom u parlamentu.

Konflikt vladinih stranaka oko reforme skole zapoceo je

1. novembra kada je Nacionalnom kurikularnom vijecu, osnovanom da "pretrese" skolske vaspitno-obrazovne programe i uskladi ih sa evropskim i svjetskim iskustvima istekao dvogodisnji mandat. Posto je u dvogodisnjem radu zavrsio tri cetvrtine posla, a za ostatak mu treba jos nekoliko mjeseci manevarskog prostora, ministar za skolstvo Slavko Gaber, zajedno sa direktorom Zavoda za skolstvo Ivanom Lorencicem, direktorom Centra za profesionalno obrazovanje Vladimirem Tkalcem i direktoricom Andragoskog centra dr Vidom Mohorcic Spolar, potpisao odluku kojom je Nacionalnom kurikuralnom vijecu i svim njegovim komisijama i potkomisijama u kojima ucestvuje vise od 500 srednjeskolskih i univezitetskih profesora, produzio mandat najduze do 9. novembra 1998. godine.

Zapleti su tek tada zapoceli. Potpredsjednik vlade i predsjednik slovenskih narodnjaka, Marjan Podobnik, ministrovu odluku naziva prekoracenjem ovlastenja i krsenjem koalicionog ugovora jer se radi o problemu koji zahtjeva politicko uskladjivanje izmedju dvije najvece vladine stranke. I sada dolazimo do pravog uzroka sukoba koji potresa vladinu koaliciju.

Jos u vrijeme kada su narodnjaci pripadali tzv. bloku "stranaka slovenackog proljeca" i kada su zapoceli pregovori sa Drnovskom oko stvaranja "velike koalicije", Podobnik je pristanak na ulazak u vladu uslovio zahtjevom da, izmedju ostalog, resor obrazovanja pripadne njegovoj stranci. Vec tada je u izjavama tvrdio da je skola jos uvijek previse "crvena", da najkrace rezimiramo njegove stavove i da je u nastavno-obrazovni proces potrebno unijeti vise sadrzaja sa religioznim porukama i vrijednosnim sistemom. Jedina prepreka u ovome je Ustav Slovenije, koji je strogo odvojio crkvu od drzave, iako su napravljeni brojni ustupci katolickoj crkvi ( ne i ostalim konfesijama) - ukljucenje crkvenih obrazovnih institucija u javno skolstvo, na primjer. Produzenje mandata sadasnjem Nacionalnom kurikularnom vijecu u istom kadrovskom sastavu, je ispala dobra prilika da se zaostre odnosi u koaliciji i da se, mijenjanjem imena u sastav NKV ubace strucnjaci koji zagovaraju vjerske sadrzaje u javnim skolama.

" Problem je u tome da je Crkva kod nas iskljucena iz kreiranja pedagoskog koncepta skole sto se nigdje drugdje ne dogadja. Kao da si neko prisvaja monopol nad skolom u ime drzave, u kojoj se velika vecina drzavljana ubraja u vjernike." Ova izjava dr Franca Rodea na pocetku nadbiskupskog mandata je kljucni elemenat za shvatanje sukoba oko kadrovskog sastava Nacionalnog kurikularnog vijeca, organa koji bi pred strucnim savjetom za opste obrazovanje potvrdio nove obrazovne programe za devetogodisnu osnovnu skolu i gimnazije. Bitka za prevladu slovenackih narodnjaka u ovom organu u velikoj mjeri je uslovljena apetitima Rimskokatolicke crkve koja se nije pripravljena odreci viziji "skolstva obojenog religioznim vrijednostima i dimenzijama." Isto kako su propali glasni i agresivni zahtjevi za uvodjenjem vjeronauka u mrezu javnih skola, pa predmeta vjere i etika, tako su, bar za sada, propali pokusaji brace Podobnik da za uvodjenjem vjere u skole na "mala vrata", kroz predmet koji bi se zvao drzavljansko i domovninsko vaspitanje. Narodnjaci su se u posljednjem trenutku probudili iz sna, sjetili se ( a crkveni sefovi su ih podsjetili) svojih predizbornih obecanja o skolstvu za koje sada misle da ih mogu ostvariti preko kadrovskog osvajanja Nacionalnog kurikularnog vijeca, ako vec nisu mogli dobiti ministarstvo za skolstvo.

Medjutim, produzavanjem mandata vijecu, produzen je mandat i njegovim dosadasnjim clanovima. Narodnjaci bi sada morali reci koga se mora izbaciti iz njega, a to je vec problem, jer se radi o istaknutim strucnjacima, profesorima univerziteta i srednjih skola, ciji dosadasnji rad su pozitivno ocijenili i oni na koje se konkretno odnosi - 23 000 profesora i ucitelja je, nakon prvog trimestra, pocetkom decembra na svojim sastancima po skolama analizirali sve sto je do sada uradjeno, po predmetima i njihovoj zastupljenosti u pojedinom tipu skole i - prihvatili prakticno sve sto je do sada uradjeno sa ocjenom da su ucenici manje optereceni, da se izbjegava "bubanje", a razvijaju sposobnosti ucenika za samostalni rad, itd.

Sada je izabrana drugacija taktika. Pet clanova NKV daje ostavke na clanstvo,jer je " rad NKV jednostran i premalo pluralan u izboru strucnjaka, pa nije omogucen stvaralacki dijalog." Petorka saziva konferenciju za stampu. Novinari pitaju zasto je poziv na nju na papiru sa glavom Slovenacke biskupske konferencije, a jedan od petorice, dr Janez Juhant, dekan Teoloskog fakulteta, kako pise uvijek dobro obavjestena Mladina, nalog da podnese ostavku i jos koga uvjeri da ju podnese, dobio je direktno od nadbiskupa Rodeta, cime se objasnjava i papir na kojem je poziv novinarima.

Nacionalno kurikularno vijece u tisini nastavlja svoj rad, na analizi konkretnih primjedbi koje su dosle "sa terena". Bundzije se bune, Podobnik prijeti da ce, zbog krsenja koalicijskog ugovora njegova stranka napustiti vladu. Drnovsek za sada cuti jer dobro zna koliko je Podobniku mladjem slatka vlast i vjerovatno ga, kao sto je ranije pustao Jansu, pusta ili da si sam razbije glavu ili da postane odgovoran i racionalan clan vlade. Borba za djecije duse i tijela se trenutno umirila. Djecu jos niko nije upitao kakvu skolu zele. Politicku, bolje reci politikantsku, sigurno ne zele ni djeca, ni roditelji, ni oni koji neposredno ucestvuju u obrazovnom procesu u javnom skolstvu. Mozda je u pravu dr Ivan Svetlik, predsjednik NKV: " Kada nisu usvojene strucne odluke, ni politicari ih ne mogu izglasati."

Svetlik jos nije smjenjen, Podobnik je otisao na prijem kod pape u Rim, Bozic je, oglasio se nadbiskup, praznik mira, pomirenja, dobrih djela i veselja. Samo, Bozic kratko traje.

Zoran Odic, AIM