TAOCI BEOGRADA I PALA

Kuda idu socijalisti RS?

Banjaluka, 23. decembar 1997. (AIM)

Poslije parlamentarnih izbora socijalisti u Republici Srpskoj nasli su se na velikim iskusenjima. Gubitak oko 50 hiljada glasaca rasplamsao je tinjajuce unutrasnje sukobe i doveo partiju na ivicu otvorenog raskla. Na jednoj strani su se nasli tvrdolinijasi na celu sa predsjednikom Zivkom Radisicem, a na drugoj pristalice unutrasnjih reformi na celu sa potpredsjednikom dr Dragutinom Ilicem.

Unutrasnji rascjep socijalista objelodanio je prije nekoliko dana Vojislav Seselj, predsjednik Srpske radikalne stranke u Srbiji, obrazlazuci njime nejasan stav socijalista o ponudi da udju u koaliciju sa SDS i radikalima za nacionalni parlament Republike Srpske. "Socijalisti RS su u rasulu. Ne zna se da li je glavni Radisic ili Ilic", kaze Seselj.

Izvori bliski vrhu socijalisticke partije RS tvrde da u stranci dugo vremena izbija na vidjelo unutrasnje nezadovoljstvo organizacijom i nacinom rada, a posebno podanickim odnosom prema Socijalistickoj partiji Srbije i Slobodanu Milosevicu. Prica o neslaganju dijela Glavnog odbora SP RS sa politikom Slobodana Milosevica procurila je u javnost nakon sto je predsjednik Republike Biljana Plavsic raspustila Narodnu skupstinu RS. Iz Beograda su, tvrde izvori AIM-a, nakon toga uporno zvali Banjaluku i trazili od socijalista da ne prihvate raspustanje i da svojim prisustvom daju legitimitet Skupstini. Kada telefonsko ubjedjivanje nije urodilo plodom, Nikola Sainovic, visoki funkcioner Socijalisticke partije Srbije (SPS), licno je dosao u RS i u Brckom citav dan ubjedjivao poslanike socijalista da trebaju prisustvovati zasijedanju zakazane raspustene Skupstine. Vecina socijalista uspjesno se odupirala pritiscima. Poslanik Milovan Stankovic napustio je sastanak ostro upozorivsi Sainovica da se on nece "jeftino prodavati" i da odlazi da u Doboju organizuje miting podrske Biljani Plavsic.

Pritisci na socijaliste nastavili su se poslije lokalnih izbora. Insistiranje Beograda na saradnji sa SDS-om i radikalima rezultiralo je javno obnarodovanim susretom Radisica sa liderima SDS i radikala u Bijeljini i dogovorom o zajednickom konstituisanju lokalne vlasti u 12 opstina u kojima su srpski interesi ugrozeni participacijom stranaka iz Federacije BiH u lokalnoj vlasti. Ovakav sporazum znacio je koaliciono povezivanje socijalista sa SDS i radikalima, tako da su bila neuvjerljiva naknadna saopstenja da se ne radi o koaliciji nego "konstruktivnom dogovoru o organizaciji efikasne lokalne vlasti".

Mesetarenje sa nacionalistima na najvisem nivou unijelo je zbunjenost medju biracko tijelo socijalista. Cesti susreti Krajisnika i Milosevica i potpisivanje ugovora o specijalnim vezama zbunili su i dezorijentisali clanstvo socijalisticke partije. Sa ovakvom nejasnom i "visokom" politikom Beograda i Pala povezivalo se prisustvo Nikole Sainovica polaganju kamena temeljca za Srpsko Sarajevo i prisustvo zvanicne delegacije Srbije na otvaranju radova za prugu Bijeljina - Milosevac. Nakon toga, samo nekoliko dana prije parlamentarnih izbora, Biljana Plavsic je javnosti saopstila da na otvaranje banjaluckog Aerodroma nije sletio avion JAT-a iz Beograda zbog "paklenog plana" Beograda i Pala da u Banjaluku sleti samo avion iz Sarajeva sa delegacijom Federacije BiH, sto bi Krajisnik i Buha iskoristili u predizbornoj kampanji protiv nje i njene stranke (Srpskog narodnog saveza). Dobro upuceni u dogadjanja oko otvaranja banjaluckog aerodroma tvrde da je avion iz Sarajeva kruzio nad Banjalukom, cekajuci dozvolu za slijetanje, a zatim dobio naredbu da se vrati u Sarajevo. Socijalisti su pozdravili otvaranje aerodroma, ali nisu reagovali na izjavu predsjednice i progovorili o nedolasku najavljenog aviona iz Beograda.

Igre sa socijalistima u glavoj ulozi nastavljaju se i poslije parlamentarih izbora. Kada je bilo jasno da SDS i radikali nece imati potrebnu parlamentarnu vecinu, u javnost je procurila vijest da socijalisti ulaze u "patriotsku koaliciju" sa SDS i radikalima. Vijest je potvrdjena izjavom Milosevica jednom atinskom listu nekoliko dana poslije izbora, koju je prenio ovdasnji "Glas srpski". Zatim su koaliciju sa socijalistima najavljivali i pozdravljali lideri SDS i radikala - Aleksa Buha i Nikola Poplasen. U njihovoj retorici socijalisti su neocekivano postali dokazana patriotska stranka.

Celnim ljudima socijalista trebalo je mnogo vremena da reaguju na ono sto je za javnost bila gotova stvar. Da bi ostavili utisak dosljedne i autonomne partije, socijalisti javno saopstavaju da nece ulaziti u bilo kakve koalicije, stavljajuci tako do znanja i Srpskom narodnom savezu Biljane Plavsic da ne racuna na njih kao koalicionog partnera. Ako to, zaista, bude dosljedna politika socijalista, izvjesno je da izvrsna vlast na nivou Republike nece biti lako konstituisana. Htjeli to ili ne, socijalisti na sebe preuzimaju odgovornost za opstrukciju, sto im je nedavno inputirano u komentaru najgledanije informativne emisije drzavne TV povodom sedam neuspjesnih pokusaja izbora gradonacelnika Banjaluke. Tako ce na pleca socijalista ponovo pasti optuzbe da su u tihoj koaliciji sa SDS, ciji je strateski cilj onemoguciti Biljanu Plavsic da sa svojim mandatarom konstituise Vladu. Buduci da je u medjuvremenu uslijedio sporazum Milutinovica i Krajisnika o dvojnom drzavljanstvu, argumenata protiv socijalista bice na pretek.

Socijaliste je u politicki procjep uvukla dugorocna strategija SDS u kojoj figuriraju dva cilja: prvi, po svaku cijenu i svim sredstvima onemoguciti konstituisanje lokalne i republicke vlast i tako biracima dokazivati slabost opozicije i znacaj SDS kao drzavotvorne stranke, i drugi, konstantnim pregovorima sa socijalistima vrsiti njihovu kompromitaciju u cilju pridobijanja njihovih biraca ili razbijanja njihovog birackoh tijela. Do sada se ovakva strategija uspjesno ostvaruje.

Igrajuci po taktu Beograda socijalisti RS su svoj politicki program pretvorili u patriotsku kooperativnost i postali politicki trabant bez prepoznatljive boje i stila. U unutarpartijskom obracunu struja okupljenih oko Radisica i Ilica na dvije poslednje sjednice Izvrsnog odbora partije cule su se, tvrde ocevici, teske optuzbe i ostra upozorenja. Radisic je optuzen da je poslusnik Beograda, da je umrtvio rad partije, da je nedopustivo blag i mek, da mnogo taktizira i da govori diplomatskim i nejasnim jezikoma. Ilicu je zamjereno da razbija partiju, da je neodmjeren, preostar i nagao i da mu nedostaje strpljenja i konstruktivnosti. Na kraju dugotrajne "otvorene i konstruktivne" rasprave nadjeno je rjesenje u medjusobnom priblizavanju i izmirenju.

Izmirenje suprostavljenih struja ne znaci da su problemi socijalista u RS rijeseni. Pred njih se u najostrijoj formi postavlja pitanje da li ce i dalje biti taoci nejasne, mutne i maglovite politike Beograda, ili ce prijecu u tabor moderne socijaldemokratije, okrenute svijetu i susjedima. Poslije sudbine Srba u Hrvatskoj, poslije Dejtonskog sporazuma i njegove uspjesne dvogodisnje opstrukcije, poslije razlaza sa Crnom Gorom, poslije sve izvjesnije sudbine Kosova, poslije ekonomskog sloma Srbije, poslije politicke havarije u zemlji - socijalisti u Srbiji, na celu sa Milosevicem, prestaju biti zastitni znak socijalista u RS.

Branko Peric