HAPSENJA I OSLOBADjANJA OSUMNJICENIH ZA RATNI ZLOCIN

AIM, ZAGREB, 22.12.1997. Medjunarodni sud za ratne zlocine u Haagu podigao je optuznicu protiv Vlatka Kupreskica 10. studenoga 1995. godine zbog sumnje da je kao pripadnik Hrvatskog vijeca obrane pocinio ratne zlocine tijekom napada na bosnjacko stanovnistvo u Ahmicima, Vitezu i jos osam sela u Lasvanskoj dolini, a tereti ga se i za ubojstvo Fate Pezer i ranjavanje njezine kceri Dzenane. Buduci da nije odlucio krenuti haaskim stazama Darija Kordica, Tihomira Blaskica i ostalih optuzenih srednjobosanskih Hrvata, Vlatko je Kupreskic u protekle dvije godine sasvim sigurno ocekivao ono sto se dogodilo u cetvrtak, 18 prosinca, oko 1,30. Na nenajavljeni posjet petnaestak pripadnika nizozemskog odreda SFOR-a Kupreskic je reagirao pucajuci iz pjesackog naoruzanja. Nizozemski SFOR- ovci nisu ostali duzni, pa je Kupreskic u sukobu ranjen. Nakon kraceg zadrzavanja u sarajevskoj bolnici, prebacen je u Haag.

Identicna se SFOR-ova akcija u isto vrijeme odigrala i u viteskom naselju Mlakici, a u ulozi glavnog negativca pojavio se dosad nepoznati Ante Furundzija, koji najvjerojatnije nije ocekivao Kupreskicevu sudbinu. Njegovo ime, naime, dosad nije krasilo haasku tjeralicu, zapravo onaj njezini dio koji je bio dostupan javnosti. Furundzija je bio zapovjednik specijalne postrojbe HVO- a "Dzokeri", ciji se pripadnici sumnjice za ratne zlocine pocinjene u sredisnjoj Bosni, a njemu samome na teret se stavljaju mucenje i nehumano postupanje, krsenje ratnog prava i obicaja, te povrede dostojanstva osoba ukljucujuci silovanje. Anto Furundzija izveden je pred sudsko vijece Haaskoga tribunala dan nakon hapsenja i na prvom saslusanju kazao da se ne osjeca krivim niti za jedno djelo koje mu je stavljeno na teret.

Nekoliko sati nakon dvostrukoga hapsenja u Vitezu telefonski broj hrvatskog predsjednika Franje Tudjmana okrenuo je glavni tajnik NATO-a Javier Solana. On je Tudjmanu obrazlozio viteska dogadjanja, te ga je zamolio da sprijeci eventualnu osvetu bosanskih Hrvata. Solanin telefonski poziv Tudjmanu umjesto, recimo, Vladimiru Soljicu svjedoci da glavni tajnik NATO-a vrlo dobro zna tko predstavlja jedini stvarni autoritet bosanskohercegovackim Hrvatima. Nedugo poslije spomenutog telefonskog razgovora deblokirana je prometnica Busovaca-Vitez-Travnik, koju su nekoliko sati neprohodnom drzali clanovi viteskih udruga proisteklih iz rata.

Na hrvatske reakcije povodom viteskih uhicenja nije trebalo dugo cekati. Hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granic svoj je glas protiv brutalnosti tijekom hapsenja Vlatka Kupreskica digao u Kopenhagenu gdje se nalazi na ministarskom sastanku OESS-a, dok je veleposlanik pri UN-u Ivan Simonovic pozvao Haaski sud da pocne hapsiti i odgovorne za zlocine nad bosanskim Hrvatima. On je iznio, za njega porazan podatak, da Hrvati cine 73 posto uhicenih zbog sumnje da su krivi za ratne zlocine. Tudjmanov privatni desnicar i predsjednik Hrvatske stranke prava Anto Djapic u finisu je ovogodisnjeg saborskog zasjedanja pokrenuo inicijativu za donosenje rezolucije kojom bi se osudila nasilna uhicenja viteskih Hrvata. Taj Djapicev pokusaj propao je zbog nedostatka kvoruma, ali su po svrsetku saborskoga zasjedanja predstavnici svih zastupnickih klubova u svojim izjavama izrazili zestoko negodovanje zbog SFOR-ovih metoda demonstriranih u Vitezu. Osudama se pridruzio i glasnogovornik hrvatske Vlade Neven Jurica.

Dok su Vlatko Kupreskic i Anto Furundzija odbrojavali svoje prve haaske sate, Pero Skopljak, Marinko Katava i Ivan Santic spremali su se na izlazak iz zatvora u Suheveningenu. Njih su se trojica, zajedno s jos sedmoricom srednjobosanskih Hrvata, prije dva mjeseca dobrovoljno predali sudu u Haagu da bi u petak, 19. prosinca, protiv njih bila ukinuta optuznica, jer "nakon daljnje istrage i razmatranja raspolozivih dokaza Ured tuzitelja drzi da nema dostatnih temelja za sudjenja i da u interesu pravde optuznice sada trebaju biti povucene".

"Moram istaknuti da je tuzitelj bio iznimno korektan, da je pokazao kooperativnost i naprosto je gurao tu stvar kako bi se rijesila sto prije. Odluka o oslobadjanju Marinka Katave vraca povjerenje u Medjunarodni sud u Haagu u smislu da je to ipak pravna institucija, buduci da se rukovodi pravnom argumentacijom pri donosenju odluke", kazao je nakon povlacenja optuznice protiv Marinka Katave njegov odvjetnik Petar Pavkovic, dok je braniteljica Pere Skopljaka Jadranka Slokovic-Glumac istaknula kako je cudno da su ljudi dvije i pol godine prolazili kalvarije, a sada se, kad su vec u Haagu, povlace optuzbe protiv njih bez provodjenja ikakvog dokazanog postupka. Hrvatski bijes zbog uhicenja Kupreskica i Furundzije izmijesao se, dakle, tijekom samo 24 sata s bujicama suza radosnica koje su vidjene na zagrebackom aerodromu prilikom povratka u zemlju Katave, Santica i Skopljaka.

Osim suza radosnica na Plesu su, u svojevrsnom odboru za docek, vidjena i dva covjeka od najveceg povjerenja Franje Tudjmana - njegov sin Miroslav, sef svih ovdasnjih obavjestajnih sluzbi, i Ivic Pasalic, Predsjednikov unutarnjopoliticki savjetnik, a nakon aerodromskog doceka ministar obrane Gojko Susak priredio je za haaske povratnike svecani rucak u hotelu Intercontinental. Valjda osokoljen oslobadjajucom odlukom haaskoga Tribunala, Susak je novinarima izjavio kako uopce ne sumnja da ce se "svi oni koji su dragovoljno otisli u Haag, ukljucujuci i Tihomira Blaskica, vratiti kuci nevini kako su i otisli". Ministar obrane svecarsku atmosferu nije htio kvariti cinjenicom da su na tajnoj optuznici, zajedno s Furundzijinim, bila jos tri imena i ne treba sumnjati da ce se i ti "neznani heroji" uskoro naci u avionu za Haag.

A da hrvatska prica o ratnim zlocinima ne bi bila svedena tek na Haag i srednjobosanske "vitezove" pobrinula se prosloga tjedna Policijska uprava Licko-senjske zupanije koja je Zupanijskom drzavnom odvjetnistvu u Gospicu podnijela dvije kaznene prijave protiv nepoznatih pocinitelja zbog dogadjaja koji su se odigrali sredinom listopada 1991. godine. Prema policijskim spoznajama, nepoznati su pocinitelji izmedju 16. i 19. listopada 1991. s podrucja Karlobaga odveli sedam osoba srpske nacionalnosti iz njihovih kuca. Rijec je o Stojanu Bogdanovicu, Mili Vujnovicu, Momcilu Mandicu, Milevi i Milosu Orlovicu, Janku Pavlici, te zenskoj osobi prezimena Loncar, cija su bezivotna tijela kasnije pronadjena na Velebitu. O identitetu pocinitelja zasad se ne zna nista, a istraga je u tijeku.

Nakon sto je hrvatska vlast, pritisnuta medijskim otkricima, bila primorana otvoriti dossier o zlocinima u Pakrackoj Poljani, cini se da je na pomolu otvaranje i, nista manje krvave, licke enciklopedije mrtvih ciji su glavni tvorci, prema dosadasnjim spoznajama, Tihomir Oreskovic i general Mirko Norac. Ukoliko receni tandem ne dobije glavne uloge u one "dvije kaznene prijave protiv nepoznatih pocinitelja" citava bi stvar mogla imati samo jednu funkciju - mazanje ociju haaskim istraziteljima.

IVICA DjIKIc