Nema podjela na Muslimane, Srbe ili Hrvate, samo na one koji su za rat i ljude koji su za demokraciju i buducnost

Americki predsjednik William J. Clinton u Sarajevu

AIM, SARAJEVO, 22.12.97. Sarajevo je danas slavilo. S neupamcenim uzbudjenjem i ovacijama docekan je William Jeferson Clinton, predsjednik najjace svjetske sile, Sjedinjenih americkih drzava. I mada je povod njegova posjeta bozicna cestitka za 8.500 americkih vojnika iz sastava SFOR-a i objasnjenje zasto ostaju u BiH i nakon Daytonom naznacenog roka, za razliku od njegova posjeta vojnicima u Tuzli (13.januar 1996.), ovo se ipak smata zvanicnom posjetom najvise delegacije SAD Bosni i Hercegovini s obzirom na razgovore s vodstvom be-ha drzave i Clintonovim obracanjem ovdasnjoj javnosti.

Predsjednik SAD sletio je - uz brojnu pratnju americkih kongresmena, clanova predsjednickog doma te supruhe Hillary i kceri Chelzy - na sarajevski aerodrom nesto prije 8 sati, na kojem su se brojni domaci i strani novinari okupili vec u 5,30 ujutro. Predsjednika Clintona prvi je docekao americki ambasador u BiH Richard Clauzlarich, a na aerodromu su se nalazili i sva tri clana be-ha Predsjednistva, Alija Izetbegovic, Momcilo Krajisnik i Kresimir Zubak, kopredsjedavajuci Ministarskog vijeca Boro Bosic i Haris Silajdzic, brojni ministri, te suradnici americkog ambasadora i visoki duznosnici americke vojske iz sastava SFOR-ovih jedinica.

Nakon vise od sat vremena razgovora s clanovima Predsjednistva BiH, u sarajevskom Muzeju i iza zatvorenih vrata, predsjednik SAD uputio se ka sarajevskom Narodnom pozoristu gdje je uprilicena svecana sjednica drzavnog parlameta, a na kojoj se Clinton obratio gradjanima BiH. Mijenjajuci protokol, Clintonovi su prije ulaska u Narodno potoriste popili kavu u centru Sarajeva, razgovarajuci sa zatecenim studentima u kaficu, i rukujuci se sa slucajnim prolaznicima i Sforovim vojnicima. Za vrijeme njegova razgovora u Muzeju s troclanim Predsjednistvom BiH, republikanski senator Bob Dole (takodjer doputovao u pratnji supruge Elizabeth) zajedno sa pristiglim konkresmenima i clanovima Predsjednickog doma SAD, posjetili su Policijsku akademiju na Vracama (dio Sarajeva koji je nekaa bio prva borbena crta) razgovarajuci s visokim federalnim duznosnicima o bezbjednonosnoj situaciji u BiH. Njegova supruga Hillary razgovarala je u to vrijeme s nevadinim organizacijama u BiH, posebice se interesirajuci za zenske organizacije i njihove probleme. Gospodja Clinton je prilikom susreta sa zenskim urduzenjima naglasila kako je njen suprug jako uvjeren da je demokracija jedina sansa za BiH, te da ce SAD ostati uz one koji su za mir I demokratsku BiH. Sa svoje strane, supruga americkog predsjednika, rekla je kako je prikupila dosta informacija kojima ce pokusati dodatno animirati nevladine organizacije u SAD da vise pomognu BiH.

Inace, za vrijeme Clintonovog dolaska u Sarajevo, glavne ulice grada bile su bukvalno opasane zivim zidom Sarajlija koji su mahali dragom gostu, a plato pred Narodnim pozoristem bio je premalen da primi sve koji su uzvicima i pljeskom pozdravljali dolazak Clintonovih. Svi ucenici jedne sarajevske osnovne skole napustili su nastavu i ocekivali americkog predsjednika. Naravno, na krovovima okolnih zgrada sve je vrvilo do americkog obezbjedjenja. Ulazak u Narodno pozoriste popracen je detaljin pregledanjem. Pozvani novinari, ali i gosti morali su ispred vrrata ostaviti sve aparate i mehanicke sprave, od mobitela do diktafona... Za americke prilike ovo se smatra posjetom s velikim rizikom, te to moze biti razlogom zasto je cuveni predsjednicki avion s kojim su Clintonovi doletili iz SAD ostavljen u Italiji, a u Sarajevo su clanovi najvise americke delegacije sletili americkim vojnim tansporterom.

Svecano ukrasena sala Pozorista bila je prepuna, od visokih be-ha druznosnika, clanova Parlamenta, ministara vlada, nevladinih organizacija, do brojnih novinara i rtv ekipa. Interesantno je da pored cvjetnih aranzmana u sali nije bilo nikakvih drzavnih obiljezja BiH, pa cak ni obiljezja SAD. U publici se jedino viorio transparent s rijecima "Samo Sarajevo". Mada se Clintonov ulazak u salu ocekivao u 10 sati, on se ovom skupu i be-ha drzavljanima obratio (simbolicno?) tek u 5 do 12. Do tada su, uz sjajnu izvedbu Dvorzaka ili Huberta od strane Sarajevskog simfonijskog orkestra, u salu dosli predsjedavajuci Predsjednistva BiH Alija Izetbegovic, clan Predsjednistva Kresimir Zubak (treci clan, Momcilo Krajisnik nije se pojavio!?), predsjednica RS Biljana Plavsic, kopredsjedavajuci Vijeca ministara Bosic i Silajdzic, predsjednik i dopredsjednik Federacije BiH, Vladimir Soljic i Ejup Ganic, Visoki predstavnik za BiH Carlos Westendorp, predstavnici svih konfesija u BiH, potom americka drzavna tajnica Maldlen Albright, americki ambasador u Sarajevu Richard Clauzlarich, senator Bob Dole, konkresmeni i ostali ucesnici brojne americke delegacije.

Oko 11,35 americki ambasador Clauzlarich najavio je ulazak Williama J. Clintona sa suprugom i kceri, i sala je uz ovacije - i bez razlike radi li se o novinarima, pratezim sluzbenicima ili be-ha drzavnicia - bila na nogama. No, mjenjajuci iznenada protokol, prije americkog predsjednika prisutnima se obratio bivsi vojik Faruk Sabanovic, najavljen od americkog ambasadora Kauzlaricha, koji je izmezu ostalog rekao:

"Prije tri godine blizu ovog mjesta tokom prekida vatre ranjen sam snajperom na ulici Sarajeva. Moj zivot, i moji snovi, i moje zelje su nestali. Ja sam se tada osjecao ocajnim, izgubljenim, kao i cijela moja zemlja, koja je bila pokrivena mrznjom i ubijanjima. Trenutak moga ranjavanja bio je snimljen i prikazan cijelom svijetu, ali niko nije reagovao dovoljno snazno, a rat se nastavio uzimajuci hiljade drugih zrtava. I mozda bi svijet i dalje gledao te iste scene strahota u BiH da Sjedinjene americke drzave nisu odlucile da se umijesaju ovdje. Amerika je odlucila da zaustavi rat pocne izgradnja mira u BiH. Ali, samo u miru ja i hiljade mojih zemljaka Bosanaca imamo sanse da ostvarimo svoje snove koje smo imali u djetinjstvu, snove koje smo sanjali u srednjoj skoli, snove nasih roditelja. I samo u miru mi mozemo zastiti sebe od mrznje i poceti graditi buducnost za sve nas, za sve gradjane Bosne i Hercegovine ", rekao je Faruk Sabanovic.

Nakon njegovog govora, americki je ambasador najavio, opet na iznenadjenje prisutnih, mladu Sarajku Masu Miskin, kojoj je pripala cast da nakon svog obracanja najavi americkog predsjednika:

"Dobar dan, i dobro dosli. Moje ime je Masa Miskin. Imam 18 godina. Rodjena sam i odrasla ovdje, i ovo je moj dom. Tokom uzasnog rata vidjela sam kako moj dom umire i izgubila sam svoje vizije i snove o buducnosti. Zivjela sam od danas do sutra bez razmisljanja o danu koji ce poslije doci. I sve sto sam imala je nada da svijet nece zaboraviti, i da ce nas nekako izvuci iz mraka. Ljudi sirom svijeta pomogli su Bosnu na razne nacine. Na primjer, oni su poslali svoje sinove i kceri da donesu mir u ovu zemlju, i da mir odrze od sada, jer mi smo navikli da zivimo u miru i zajedno, i mi to mozemo, to je nasa odgovornost. A sada imam privilegiju, cast i zadovoljstvo da vam predstavnim covjeka koji je ucinio sve da pomogne Bosni, predsjednika SAD Williama Clintona", rekla je mlada Sarajka.

Za govornicu je izasao americki predsjednik Clinton, pracen burom ovacija i aplauza, a njegov govor u cijelosti prenosimo:

"Dame i gospodo mislim da treba da damo aplauz Faruku i Masi koji su obavili tako divan posao. A sada, sarajevskoj Filharmoniji, predsjedniku Izetbegovicu, predsjedniku Zubaku, predstavnicima bosanske Vlade sto su prisutni ovdje, predstavnicima gradjanskih i dobrovoljnih organizacija iz cijelog svijeta, clanovima americke delegacije, gospodji Dole, clanovima Kongresa, generalu Sinsakiju, Clarku, Saltaku, narodu Sarajeva, narodu Bosne. Dozvolite mi da kazem da svi mi iz SAD smo vrlo pocastvovani sto smo ovdje, da se okupimo na svitanje poslije duge tame. Za nas ovo je sezona proslava i mi izrazavamo zahvalnost sto je mir trijumfovao nad oruzjima rata. Na pragu 21.stoljeca dosli smo ovdje da gradimo novu eru, slobodnu od mracnih najgorih momenata 20. stoljeca i punu najbriljantnijih mogucnosti. Ono sto smo ja, moja porodica i nasa delegacija vidjeli na ulicama Sarajeva bilo je vrlo dirljivo za nas. Prije nesto vise od dvije godine zene, muskarci i djeca su trcali kroz vatru snajpera i granata u ocajnickoj potrazi za vodom. Sada oni idu u sigurnosti na posao i skole. Tada su komadi plastike pokrivali skoro svaki prozor, sada je tamo uglavnom staklo i rijetko se vidi plastika. Tada, ljudi su zivjeli u rusevinama bombardovanih zgrada, sada imaju krovove nad svojom glavom, grijanje, struju, vodu. Tada je Sarajevo bilo zaglibilo u hladnocu razaranja, a sada je kroz vas rad pocelo da se okravljuje, da raste iznova na suncu mira. Tada su radnje bile bez robe, kafane prazne, sada su napunjene hranom i ispunjene razgovorom. Danas smo moja zena, kcerka i ja ucestvovali u tom razgovoru i popili jako dobru kafu, moram da priznam. Upravo smo dosli iz kafane gdje smo razgovarali sa grupom mladih ljudi koji ovdje rade i studiraju iz razlicitih etnickih porijekla, ljudi koji su se opredijelili da grade zajednicku buducnost, da odbace razarajucu proslost. I ja sam svakome za stolom dozvolio da kaze ono sto zeli da kaze, onda sam rekao sta je najvaznija stvar sto Sjedinjene americke drzave mogu uraditi da vam pomognu na vasem putu, a onda su oni jedinstveno rekli - ostanite, ostanite ovdje jos malo duze! Doslo je vrijeme da dodjemo ovdje, Hillary, Chelsay i ja smo izasli iz te kafane, pred divnu crkvu preko puta ulice a ispred crkve su tri americka vojnika koji su dosli iz Richmonta, Virginie, i mi smo presli ulicu da se rukujemo sa vojnicima. Jedan od njih je rekao da su veoma sretni sto su ovdje, da su ovdje dobri ljudi, i da je ovo sto mi radimo dobra stvar. Mi u SAD-u smo veoma ponosni na nasu ulogu u bosanskom novom pocetku. Pogledajte grupu koja je danas dosla ovdje, iz nase Vlade, drzavni sekretar, tri generala sa po cetiri zvjezdice, deset clanova Kongresa, ugledni clanovi Kongresa iz obje politicke partije. Moj ugledni oponent u posljednjim predsjednickim izborima je senator Dole i gospodja Dole. Amerikancima je jako stalo do Bosne, bez obzira na partije i njihove razlike medju partijama. Nama je stalo do ljudi. Mi takodjer imamo uglednih ljudi koji rade sa nevladinim organizacijama. Oni su dio ogromne medjunarodne snage ljudskog napora, koju smo vidjeli da vodi u ovoj divnoj zemlji i donosi progres u posljednjih nekoliko godina. Ljudi iz cijelog svijeta vode kampanju iz dana u dan, da bi ostvarili novu buducnost. Mi smo ponosni sto smo igrali tu ulogu ovdje, i sto smo vam pomogli da utisate oruzje i da razvijete snage, da gradite fabrike, da pomognete izbjeglicama da se vrate. Mi smo nadgledali demokratske izbore i otvorili radio talase za glas tolerancije. Mi smo ovdje jer ste vi odlucili da okoncate patnje i pokolj, i sto ste odbili perspektivu jos jednog bezpotrebnog rata koji bi se sirio Evropom, i zato sto su vraceni sirom svijeta, bukvalno bili slomljenog srca vasim patnjama, i bili odlucni da ih olaksaju. Za svakog ko je ucestvovao, IFOR I SFOR i gradjanski projekti mali i veliki, zelio bih da im kazem jednostavno - hvala, i Bog vas blagoslovio za sve sto ste ucinili, i sve sto cete uciniti da promijenite lice i buducnost Bosne.

Prije svega dosao sam pred vas sa porukom onih u cijim rukama lezi buducnost Bosne, njenih lidera i njenog naroda, jer na kraju buducnost je na vama, ne na Amerikancima, ne na Evropljanima, ne na bilo kome drugom. Prije dvije godine u Daytonu, Ohaio, lideri BiH, Srbije i Hrvatske napravili su odlucujuci izbor za mir, ali vasa i njihova odgovornost nije se okoncala tamo tog dana, ustvari ona je tada tek pocela. Vasa odgovornost je da dokument potpisan u Daytonu pretvorite u stvarnost da ucinite dobro zalazuci se da se Bosna okupi kao jedna zemlja, sa dva multietnicka dijela koji ce dijeliti zajednicku sudbinu. Oni koji su se prihvatili te odgovornosti imace punu podrsku SAD-a i medjunarodne zajednice. Oni koji to budu izbjegavali ce sami sebe izolovati. Svijet koji nastavlja da investira u vasu zemlju stalno ocekuju da vi obavite svoj dio. Ono sto je jos vaznije, vas narod ove zemlje ocekuje rezultate o zasluzuju ih. Vi ste mnogo postigli ali ima jos da se ucini. Vi ste uspostavili zajednice institucije demokratije, sada morate da radite unutar njih djeleci vlast kao sto dijelite i odgovornost. Vi ste dali obecanje dobrodoslice povratku onih raseljenih iz domova ratom, a sada morate podrzati programe povratka da bi osigurali da se oni zaista mogu vratiti i snaznom podrskom manjinama i stvaranja vise radnih mjesta. Vi radite na restuaraciji bosanske kovaone i sada morate da stvorite zakone koji ce privuci pomoc investicije i iskorijeniti korupciju koja potkopava povjerenje u ekonomiju. Vi ste poceli da okrecete medije od instrumenata mrznje u snagu tolerancije i razumijevanja. Sada morate da se izdignete do medjunarodnih standarda objektivnosti i dostupnosti i da dozvolite nezavisnoj stampi slobodu da se razvija. Vi preuzimate policiju iz ruku vladara rata sada morate pomoci reformu, ponovni trening, ponovnu opremu demokratskih snaga koje ce ojacati sigurnost a ne strah. Vi ste se zakleli da ce te izolovati i uhapsiti optuzene ratne zlocince, a sada morate ispunuti tu obavezu i u interesu pravde i u sluzbi trajnog mira. Prije svega, lideri ovdje, vi dugujete vasoj zemlji da izvadite najbolje iz ljudi tako sto ce te djelovati u saglasnosti a ne u konfliktu, prevazilazeci sve prepreke izdizuci se iznad svadja a ne podgrijavajuci ih. Na kraju, lideri u demokratiji moraju da izvedu na svijetlo najbolje u ljudima i na kraju oni sluze ljudima koji su ih postavili na njihove polozaje i narodi Bosne, njima kazem danas, vi morate ostvariti svoju zelju za mir i za zajednicku buducnost, jasno liderima svih grupa. I vi onda morate liderima dati apsolutnu podrsku koja im je potrebna da donesu teske odluke za zajednicku buducnost. Narodi BiH mogu sve to da ostvare. Primjer koji je postavio obicni gradjanin medju vama, vasim susjedima, standardi koje trazite od vasih lidera, oni ce odrediti sudbinu ove zemlje. Nakon ovog strasnog rata boriti se agresivno za mir je tesko. Tako mnogo ih je izgubilo majke i oceve, muzeve i zene, sinove i kceri. Tako mnogo rana su duboke, oziljci su jos svijezi, energije mozda nema dovoljno, u trenutku ogromnih napora bolje trazite da se iscupate iz proslosti i da pocnete da gradite buducnost zajedno. Koliko mnogo ljudi koji su patili kao sto je Faruk patio, moze ustati i jasno se boriti za mir i zajednicku buducnost, morate ako zelite da uspjete.

A mnogi od vas pokusavaju da to ucine u religioznim i gradjanskim grupama razne vrste. Zahvaljujem svima koji su napravili organizovani napor da izgrade zajednicku buducnost, posebno onima koji mobiliziraju zene, jer one tako bolno znaju kakvo je pomirenje i rekonstrukcija potrebno vasim porodicama i za buducnost vase djece. Ono sto zelim da vi vjerujete danas je da vi to mozete uciniti. U nase vrijeme od Gvatemale do juzne Afrike, o d El Salvadora do sjeverne Irske ljudi se okrecu od konflikta ka pomirenju. Ipak, podjela, ubijanje zbog etnickih I religioznih razlika ide duboko i korijenji su im u strahu onih koji su razliciti od nas I po laznom osjecaju superiornosri i sigurnosti koji se cini da nudi separacije I supermacije. U Americi dugo vremena jedna rasa je bukvalno podjarmljivala drugu bio je potreban najkrvaviji rat u nasoj istoriji da prekinemo lance ropstva. Vise od stotinu godina napora od tada da se iskorijene njihove posljedice od tada mi i dalje radimo na tome. Ali postajemo sve snazniji kako odbacujemo svoje strahove I predrasude. Sto vise svatamo kako zivimo, radimo I ucimo zajedno, ono sto nam je zajednicko je mnogo vaznije od nasih razlika. Od svih razlika mi gradimo odanost vjeri i porodici.

Mi trazimo mogucnosti za sve i odgovornost od svih. Mi vjerujemo da smo nemjerljivo jaci kao jedna Amerika nego kao kolekcija odvojenih neprijateljskih kampova. Ovo je ono sto je specijalno vazno za nas. Mi smo ustanovili da afirmacijom nase unije dozvoljavamo sebi sigurnost da postujemo, cak I da slavimo svoje razlike. Kada mi kao Amerika pogledamo naprijed u novo stoljece imamo ljude iz vise od 180 razlicitih etnickih I rasnih grupa koji sada Ameriku zovu svojim domom. Mi smo zapoceli veliki nacionalni dijalog medju ovim grupama o tome kako mozemo da zivimo i prosperiramo zajedno u novom milenijumu. Ja bih postakao sve vas da ucinite istu stvar ovdje, da nadjete vise mogucnosti na nivou bliskom narodu, da predjete preko linija podjele u interesu vase djece i vase buducnosti. Ja znam posebno za mlade ljude ovdje da prevazilaze snagu u svojim razlicitostima, moze se ciniti kao akt vjere. Mnogi mladih ljudi se malo sjecaju perioda prije rata. Jedan tinejdjer u Sarajevu je nedavno rekao to nije samo pitanje otpocinjanja ponovo to je pitanje od otpocinjanja sada. Ali ja mislim da je vazno da se svi vi sjecate I ucite da je rat nanio nasilje ne samo bosanskom narodu vec takodjer I njegovoj istoriji, njegovoj nasljednoj tradiciji tolerancije. Samo nekoliko minuta odavde udaljene su nekoliko jardi jedna od druge su dzamija, pravoslavna crkva, katolicka crkva I sinagoga, podsjecajuci nas na generacije muslimana, pravoslavnih kriscana, katolika I jevreja koji su zivjeli rame uz rame I obogacivali svijet svojim primjerom. Gradili su skole I biblijoteke I izvanredna mjesta za vjersku sluzbu. Dio tog stanovnistva ovladao je svojim dijelom petka, dijelom subote, dijelom nedjelje, ali njihovi zivoti su bili isprepleteni zajedno vjencanjima i kulturom, radom I zajednickim jezikom I ponosom koji su dijelili mjestom koje su svi mogli nazvati domom. Ta proslost treba da bude zapamcena. Treba da ucinite sve sto je u vasoj moci da pruduzite to.

Istorija moze biti vas saveznik ne neprijatelj. Ja sam uvjeren sluzeci na ovu funkciju tokom pet godina da sve razlike svijetom nisu izmedju jevreja I arapa, protestanata I katolika, Muslimana, Hrvata I Srba. Stvarne razlike su izmedju onih koji su prigrlili mir I onih koji bi ga razorili, izmedju onih koji gledaju u buducnost I onih koji su blokirani u proslosti, medju onim koji su rasirili ruke I onih koji dalje stiscu, medju onim koji vjeruju da nas je Bog ucinio sve jednakim I onih koji su dovoljno nepromisljeni da vjeruju da su superiorni u odnosu na druge, samo zbog toga stpo imaju drugu boju koze ili drugu religiju svoje porodice ili drugo etnicko porjeklo. Ovo je vrlo mali narod, mala zemlja na izuzetno maloj planeti. Niko od nas nema moralno pravo da gleda na ime drugog i mi to moramo prestati. Ja sam bio odusevljen kada je sarajevska Filharmonija svirala prije nego sto sam ja bio predstavljen. Oni su zajedno svirali prije rata, ostali zajedno tokom rata, odgovarali na bacanje minobacaca I granata zvukom muzike. Sedam njihovih clanova je ubijeno, Muslimani Hrvati I Srbi, oni su I dalje ovdje I dalje su Muslimani Hrvati I Srbi. I da vam kazem istinu, ja znam dva muzicara koji sviraju na violini, ali ne znam je su li Muslimani, Hrvati ili Srbi. Harmonija njihovih odvojenih glasova, harmonija njihovih glasova to je ono sto je cujno, to me podsjeca na nabolju proslost Bosne i treba da bude jasan I zvonak poziv vasoj buducnosti.

Ovdje u praskozorje novog milenijuma dozvolite da se sjetimo stoljeca koje napustamo zajedno sa zvukom puscane vatre u Sarajevu i dozvolite da se zakunemo pocetku novog stoljecca s muzikom mira u Sarajeva, narodu Bosne zelim da kazem vi ste vidjeli sta je rat skovo, sada znate sta mir moze donijeti. Zgrabite sansu koja je pred vama! Vi ne mozete uciniti nista da promijenite proslost, ali ako je se rijesite mozete uciniti sve da izgradite buducnost. Svijet vas gleda I svijet je s vama, ali izbor je vas", rekao je na kraju predsjednik SAD-a, William Clinton.

Nakon govora americki predsjednik zadrzao se u razgovaru s clanovima drzavnog parlamenta, mezu njima I predstavnicima opozicijskih socijaldemokratskih stranaka. Negdje oko 14,30 sati otputovao je s citavom pratnjom za Tuzlu i americku vojnu bazu na tamosnjem aerodromu Dubrave, gdje je trebao odletiti u 13 sati, no ocito nije reducirao posjet Sarajevu vec se naprotiv njegov boravak u glavnom gradu BiH I oduzio. Naravno, u odlasku iz Sarajeva, americki predsjednik Clinton nije vise bio u protokolarnom elegantnom odijelu vec u prepoznatljivoj koznoj jakni kakvu nose americki marinci, i u kojoj ga pamtimo od proslogodisnjeg posjeta vojnoj bazi u Tuzli. Na ispracaju iz Sarajeva, izuzev novinarskih ekipa, nije bilo predstavnika ovdasnje vlasti, a predsjednika SAD isprato je onaj ko ga je prvi i docekao, americki ambasador Richard Clauzlarich.(kraj)