DRZAVA NA SUDU

aim/pod/pubs/zi

Savezni sud protiv Vrhovnog suda Crne Gore

tekst:

Svoje obracanje javnosti, predsjednik Vrhovnog suda Crne Gore Ratko Vukotic zavrsio je prije nekoliko dana konstatacijom da je pravni poredak savezne drzave na velikom ispitu. U nesto ostrijem tonu o posljednjim atacima saveznih pravosudnih institucija na preostala suverena prava Crne Gore govorio je njegov kolega Milan Filipovic koji je naglasio da se "Savezni drzavni tuzilac upustio u opasnu avanturu sa velikim rizikom" i da su "aktivnosti saveznih pravosudnih organa prema Crnoj Gori opasan znak za pravo".

Povod za ove reakcije je jos jedna u nizu pravno formulisanih, no u sustini politickih optuzbi pristiglih iz Beograda u Podgoricu, adresirana je na Vrhovni sud Crne Gore, koji je nedavno stavio tacku na oktobarske predsjednicke izbore, na kojima je pobijedio Milo Djukanovic. Protiv odluka tog suda, koji je izmedju dva kruga omogucio biracko pravo za 14 hiljada zaboravljenih glasaca, savezni drzavni tuzilac podnio je samo u jednom danu 2.300 zahtjeva za zastitu zakonitosti. U saopstenju za javnost, Savezni tuzilac Vukasin Jokanovic, inace stari i provjereni kadar federalnog predsjednika Milosevica, oznacio je presude Vrhovnog suda Crne Gore kao "sporne" i ocijenio da su u njima "povrijedjene odredbe odgovarajucih procesnih i materijalnih zakona".

Gotovo istovremeno sa tom "akcijom", uslijedio je i zahtjev za zastitu zakonitosti protiv odluke Vrhovnog suda Crne Gore koji je samo potvrdio rjesenje republickog Ministarstva pravde kojim se partija Milice Pejanovic - Djurisic oznacava kao sljedbenik od nedavno podijeljene Demokratske partije socijalista.

Savezni sud zatrazio je od Vrhovnog suda Crne Gore da mu dostavi vise od dvije stotine predmeta koje je oznacio spornim, iako u Vrhovnom sudu Crne Gore smatraju da mijesanje saveznih institucija ne moze proizvesti nikakve pravne posljedice. Naime, organizacija vlasti, pa time i izborni sistem, cak i po odredbama saveznog ustava, suvereno je pravo republike, pa je trazenje kopce sa saveznim zakonima postalo najcesce upraznjavani sport koji je saveznom pravosudju nametnut od njegovog politickog nalogodavca. Cinjenica da su pravosudni organi Crne Gore o nedavnim izborima dali konacnu rijec, koja se poklapa sa stavom medjunarodnih supervizora, saveznima nije od narocitog znacaja.

Savezni sud, stoji u Ustavu SRJ, moze da odlucuje samo o povredama prava tokom izbora za savezne organe ili u slucaju ako su povrijedjeni savezni zakoni. No, cak i kada bi Savezni sud bio nadlezan i kada bi utvrdio povredu zakona od strane crnogorskih sudova, jedino sto bi mogao da ucini jeste da sporne predmete vrati Vrhovnom sudu Crne Gore na ponovno odlucivanje. Takvih najava, medjutim, nema.

Iako je malo vjerovatno da savezni pravnici u Beogradu i oni koji su u Podgorici trazili njihovu pomoc, ne znaju savezne propise, svi odreda ocekuju da pravosudje omoguci politicko prezivljavanje Momira Bulatovica. Takvo razmisljanje nije samo politicki motivisano, vec je paradigma statusa koji Crna Gora uziva jos od postanka "moderne federacije" sa Srbijom. Uostalom, mnogo puta je u politickim krugovima u Podgorici receno da savezni pravosudni organi, prije svega Savezni ustavni sud, postoje samo zbog Crne Gore i obaveze da disciplinuju njene drzavne organe u slucaju bilo kakve neposlusnosti zvanicnom Beogradu. Tu treba traziti razloge angazmana saveznog pravosudja u dijelu koji je suvereno pravo Crne Gore, iako je to isto (savezno) pravosudje revnosno postupilo prosle godine kada se, postujuci odredbe saveznog Ustava, oglasilo nenadleznim povodom izbornih neregularnosti na lokalnim izborima u Srbiji.

Ipak, politicki i propagandni efekat citave akcije bice nesumnjiv. Laickoj javnosti, koja se nece mnogo osvrtati na pravne finese, vazno je predstaviti Djukanovica i njegove sljedbenike kao necasne, a institucije crnogorske drzave kao politicki pristrasne.

Izmedju postupaka saveznog pravosudja i onoga sto cini politicka grupacija porazenog na predsjednickim izborima Momira Bulatovica, nije tesko pronaci vezu. Optuzbe upucene na racun svih drzavnih organa Crne Gore i negiranje njenih institucija, doimaju se kao dio istog scenarija sracunatog na dokazivanje nesposobnosti "reformske" vlasti da vodi drzavu. Od tog "dokaza" do odluke o selidbi preostaloj dijela suverenih prava Crne Gore u Beograd, ne bi trebalo mnogo.

• Prihvaticemo sve odluke saveznih organa koje se donose saglasno ustavu i zakonima ove zemlje. Sve odluke koje imaju za cilj unitarizaciju SRJ, uskracivanje suverenih prava Crnoj Gori naravno da nece biti predmet niti naseg razmatranja, niti naseg postovanja - rekao je u svom obracanju novinarima buduci predsjednik Crne Gore Milo Djukanovic. On, istina, nije objasnio kako ce taj stav usaglasiti sa svojom cvrstom vjerom u demokratizaciju savezne drzave, ali mu za definisanje stava o tome nece biti potrebno jos mnogo vremena. Uostalom, borba koju vodi sa svojim najljucim politickim protivnikom, nekada najboljim prijateljem Momirom Bulatovicem, sve jasnije razotkriva kome je Djukanovic na meti i gdje zapravo lezi Bulatoviceva politicka snaga i izvoriste njegovog autoriteta.

To sto Djukanovic pred novinarima nije mogao da kaze koji je to donji prag crnogorske trpeljivosti od hirova saveznog vrha, nikako ne znaci da u slucaju odluke Saveznog suda koji ce vjerovatno osporiti regularnost predsjednickih izbora, nece priznati da ga je ovoga puta zvanicni Beograd konacno prekoracio. Samo, tada bi mu se cvrsta vjera u jugoslovenstvo i uporno sugerisanje javnosti da ga samostalna Crna Gora ne zanima, moglo obiti o glavu.

Rusenje pravnog poretka, prvi je korak ka rusenju drzave, uporno ponavljaju Djukanovicevi pravni eksperti. Njihovo zapomaganje u Beogradu se sve slabije cuje, a za najavljeni odlucan otpor Podgorice, mozda se nece imati dovoljno snage. Ono sto vise niko ne spori, jeste da su procesi koje vode savezni pravosudni organi, zapravo sudjenje onoj Crnoj Gori koja je podrzala Djukanovicev program "dostojanstvene i ravnopravne" Crne Gore. Jednostavnije, u Beogradu se sudi Crnoj Gori, bez prava na odbranu i sa vec izvjesnom presudom, bez prava zalbe. Neizvjesno je samo hoce li izricanje presude u ime ("zdravog dijela") naroda, "krivac" saslusati mirno i ponizno.

Nebojsa REDZIC AIM Podgorica