intervju Don Branko Zbutega

Intervju: Don Branko Sbutega, zupnik iz Kotora

SAN O DOKIDANJU IZOLACIJE

Don Branko Zbutega je zupnik Crkve Svete Eustahije u Dobroti, kraj Kotora. U ovdasnjoj javnosti je poznat i kao izuzetan intelektualac i pobornik za suzivot i toleranciju medju ljudima. Tema ovog razgovora je aktuelna - izolacija Crne Gore.

* Kako Vi vidite uzroke izolovanosti Crne Gore. Da li su oni iskljucivo politicki ili ima i drugih elemenata?

• Crna Gora nije izolovana od spoljnjeg zida sankcija, vec u svom mentalnom sklopu, prije svega. Sankcije su konsekvence naseg mentalnog sklopa, a ne mentalnog sklopa svijeta. Ocigledno je da svijetu nijesmo konkurenti ni trzisno ni vojno. Kada se ljudi pitaju, u vezi sa sankcijama, sta nam to rade - pitaju li se sta bi smo mi uradili, kada bi se prelili preko tog sankcionog zida? Sta smo mi to napravili od ovog prostora kada nije bilo sankcija? Svako hoce da se ogradi od neugodnog susjeda, od susjeda koji rusi. Zagradjeni smo zbog opasnosti da mi ne bi nekoga zagradili, a ne da mi nekoga ne pozlatimo. Svi se i te kako otvaraju prema onome koji unosi vjetrove dobra, napretka, koristi materijalne, kulturne... Meni nije cudno da je veliki broj ljudi u politickim opredjeljenjima izabrao opcije koje im garantuju izolaciju. Velikom broju ljudi ovdje izolacija odgovara, jer se boje komunikacije. Komunikacija sa svojim susjedom zahtjeva odredjena civilizaciona pravila igre. Ja vjerujem svakom ko kaze: ja ne zelim drugaciju Crnu Goru. To je njegovo pravo, ne samo u okviru demokracije, vec i pravo u okviru njegove unutarnje slobode. Neko moze da kaze: ja ne zelim elektricnu struju.Ta njegova zelja je legitimna dok on sebe iskljucuje sa mreze, ali kada kaze da on hoce da srudji elektricnu mrezu, on time svoju zelju namece onima koju su ga civilizacijski preskocili, pa moze biti i svom vlastitom djetetu ili unuku.
  Po meni, ovdje u Crnoj Gori je na djelu civilizacioni sukob. Postoji jedan dio Crne Gore koji nije zadovoljan svojim civilizacionim stanjem. Da apastrahiram, nije sve politika. Politika je samo jedan instrument na putu ka nekom civilizaciono drukcijem stanju. Taj hod neko zeli da zaustavi, jer se boji da nije sposoban da uci, nije voljan da se prilagodi. Na tom putu treba se muciti, raditi. Nije taj put lagodan.

  * U posljednje vrijeme sve su brojniji zahtjevi sirom Crne Gore da se otvore njene granice, prije svih ova prema Hrvatksoj, na Debelom brijegu? Sta Vi mislite o tome?

• To je vitalno pitanje za Crnu Goru, a jos vitalnije za Boku i najvitalnije za Herceg Novi. Taj vitalitet pitanja se intenzivira, koliko se posljedice ovakvog stanja vise dozivljavaju. Ove se dozivljavaju upravo tamo gdje ta granica danas evidentno predstavlja zid, a ne ono sto svaka granica treba da bude. Kao prvo, granica nikada nije nasa. Granica je uvijek drugoga. Mi tek znamo gdje pocinje necija koza, kada nas on opomene: ovdje sam ja. Citav problem, i s jedne i s druge strane, po mom misljenju, na razini je psiholoski tretiranoj inverziji. Nije granica prema Hrvatskoj problem Crne Gore nego Hrvatske, kao sto ni Hrvatima ne bi trebalo da granica prema Crnoj Gori bude problem vlastiti, nego Crne Gore. Granica nije mjesto gdje se mi branimo, vec mjesto preko kojeg mi komuniciramo. S jedne strane granica limitira, a s druge otvara. Problem te granice danas se svodi i postavlja kao problem Prevlake. Sjetimo se, nije ni u psihologiji ovoga svijeta bio problem Prevlake, nego problem linije Karlobag - Virovitica, koji se stopio na problem Prevlake. Ona je jednako problematicna u drzavno - pravnom i nekom drugom smislu, koliko da je granica bila i na Karlobagu. Vrlo dobro znamo, da moramo da stvorimo problem da bi se ratovalo. Po mom misljenju, povijesno - pravno Prevlaka nije sporna, vec je sporan status Crne Gore. Crna Gora bez granica nema ni jedan atribut drzave. Svi ovi unutarnji atributi drzave joj ne znace nista, ako nema taj atribut drzave, makar drzavnosti u smislu federalne drzave. U mjeri federalne jedinice koja nema ni jedan granicni prolaz - evidento je o cemu se radi. Odnos politike Beograda i Zagreba, ne samo da nuzno treba, vec mora da uvazava cinjenicu da je odnos Beograda i Zegreba odnos Srbije i Crne Gore sa Hrvatskom, a ne odnos Srbije sa Hrvatskom, dokle god je Jugoslavija federalna zajednica.

* U posljednje vrijeme govori se i o otvaranju konzulata Republike Hrvatske u Crnoj Gori. Koliko cinjenica da se hrvatska manjina nalazi u Boki moze biti opredjeljujuca da se konzulat otvori upravo tu. Da li Biskipski ordinarijat u Kotoru moze uticati na otvaranje konzulata u Kotoru?

• U Crnoj Gori je nuzan konzulat Republike Hrvatske, jer je hrvatska manjina u Crnoj Gori zapostavljena od oficijalne zagrebacke politike. Cinjenica je i to da Hrvati u Boki jedino svoje mjesto okupljanja imaju u Crkvi. Medjutim, Crkva nije klub nacionalnog okupljanja, vec prostor u kojem ljudi identicnog vjerskog uvjerenja slave Boga. Isto tako je cinjenica da Hrvati iz Boke, u decenijskom egzodusu iz "x" i "y" razloga, a zadnje razloge mogu da garantirano tvrdim koji su, nemaju nikakva specificna prava kao nacionalna manjina. Jedino mjesto njihovog kulturnog, civilizacijskog i lingvistickog prepoznavanja je Crkva. Ne smatram da je i jedna nacionalna manjina usrecena, koja jedini oblik svog identiteta trosi samo u religioznim institucijama. Mislim da je to minimum koji nije pozeljan. Jedina istinska logika bi bila da jedna drzava sa nacionalnom vecinom uvijek otvara konzulate u onim centrima gdje im je nacionalna manjina. Konzulat u Podgorici bi znacio iskljucivo politicki rezon u kojom ce se zrtvovati svaki interes hrvatske manjine u Boki. To je nesto sto sigurno ne stoji do politike Crne Gore, vec do politike Zagreba.

* U procesu uspostavljanja dobrosusjedskih odnosa izmedju Crne Gore i Hrvatske, Hrvati u Boki mogli bi da budu karta kojom ce zamahati i jedna i druga strana?

• Uspostavljati ponovo dobrosusjedske odnose na svim razinama, preskacuci temeljnu cinjenicu, da se dio mediteranskog elementa crnogorske kulture duguje jednom sloju koji pripada i hrvatskoj kulturi, znacilo bi pokazati Hrvatima da susjedski odnosi nisu dobronamjerni. Kako cu respektirati i koristiti se elementima ekonomske, socijalne i kulturne bastina Hrvatske, ako prenebregavam i negiram sloj te bastine u Boki? Kako cu biti dobar prema Hrvatima u Zagrebu, ako to nisam prema Hrvatima pored svoje kuce? S druge strane, Hrvati u Boki ce biti beznacajan dzoker u rukama hrvatske vlade, ako ta vlada ne bude znala da toj manjini da onu potrebnu pomoc, koja se ne moze ocekivati iz Podgorice. Svugdje u svijetu nacionalne manjine od maticnih zemalja dobijaju pomoc, da svoj prvenstveno kulturni identitet sacuvaju. Ne moze se ocekivati od Katolicke crkve da ona bude zaduzena za ocuvanje kulturnog identiteta nacije. Mi ni do dana danasnjeg, ni u doba SFRJ - nismo od Zagreba kao nacionalna manjina nikada nista imali, sto ne bih rekao za srpski entitet, koji je bio manjinski u drugim republikama. Kako je bila duboka ta veza sa Beogradom, najbolje se pokazalo u ovom ratu. Na zalost, na stetu!? Ta veza, sama po sebi, nije na stetu, ukoliko ta veza nije da neko nekog upotrebi ili zloupotrebi kao politicki entitet, vec da te zastiti kao kulturni i etnicki identitet. Sumnjam da bi Hrvati u Boki dozvolili da budu upotrebljeni ili potroseni u dnevno-politicke svrhe. Bilo bi im iskljucivo na stetu.

* Balkan je prostor na kojem se danas dvije konfesije (pravoslavlje i katolicanstvo) dodiruju na bolan nacin. Primjer kako se odnos politike i socijalnih procesa reflektuje na odnos crkava...

• Ne znam danas na svijetu regiju u kojoj se katolicanstvo i pravoslavlje dodiruju na bolniji nacin, nego je to ovaj prostor. Htjeli ili ne, suprotstavili su se u ratu. U zlocinima, u krvi obreli su se pripadnici jedne ili druge konfesije, ili oni koji sami misle da su pripadnici tek samo po provinijenciji, a ne po uvjerenju. Nezamislivo je da jedno autenticno vjersko uvjerenje moze generirati bilo kakav oblik zlocinackog ponasanja. Svi veliki religiozni sistemi zazivjeli su zato sto su nadilazili prizemnost ljudske biologije. Bili su sposobni da uzdizu covjeka u duhovne sfere, a ne da ga ubacuju u jame, konc-lagere, pljacku, silovanja, vjerske ratove... Ali, jedno je sistem, drugo covjek u sistemu. Covjek u sistemu ostaje bice sposobno da manipulira i da bude manipulirano. Koliko je ko, kad i koliko manipuliran, nije pitanje univerzalnih sudova, vec konkretnih cinjenica. Na odnos crkava se svakako reflektuje odnos politike i procesa koji su se dogodili. Drzava je nadredjena crkvi, bar na dnevno - politickom planu, i ima strahovitu moc nad crkvom. To znaci, kada politika u jednom trenutku na jednom prostoru suprotstavi interese na nacin da to suprotstavljanje ukljucuje i vjerske zajednice, onda neizbjezno dolazi do suprotstavljanja vjeskih zajednica jedne drugoj. To nije generirano, kako bi se to zeljelo pokazati, potpuno nekompetentno i bez poznavanja sustine problema, razlikama u vjeri, nego je generirano razlikama u internim grupama koje ostvarju svoje duhovne interese u raznim vjerskim zajednicama. U ovom ratu je bilo mnogo zlocinackog ponasanja koje je pravdano vjerskim razlikama. Ako me neko pita - ko je za to kriv, a ko je u toj suprotstavljenosti prav, ja kazem - neka se svako zapita za sebe i neka svako preispita svoju savjest. Ja sam svoju preispitao i zaista se ni najmanje ne osjecam krivim. A u kolikoj mjeri u katolicima i pravoslavnima bude hriscanskih vrednota, u toj ce mjeri te vrednote - djelatnickog razvoja duha, mira, kooperacije, suzivota - zivjeti na ovim prostorima.

* Na kraju, fenomen izolovanosti Crne Gore, danas i kroz istoriju?

• Crna Gora je u velikom dijelu svoje historije otpatila nametnutu izoliranost, ali je otpatila i bitku da ne bude izolirana. Drama njene histerije bila je upravo bitka protiv izolacije. Bitka protiv izolacije je bila bitka koju zovemo bitka za slobodu. Sta to znaci? Bitka da se bude slobodan, da se ne bude izoliran iz politickih razloga, vec geografskim smjestajem. Cijela novija historija Crne Gore, koja pocinje od vladike Petra I pa na dalje - nije nista drugo nego realizacija sna da se izolacija dokine. Taj san je u jednom trenutku postao konkretna stvarnost. Crna Gora je za vrijeme kralja Nikole bila mala drzava, koja je odjednom postala partner u Evropi, sa sansom da iz tog partnerstva izvuce sve koristi koje se iz svakog partnerstva mogu izvuci. Pored svega toga, Crna Gora je zaboravila svoju historijsku bitku i posla protiv same sebe. Posla u akcije koje su joj garantirale i obezbjedjivale izolaciju, u kojoj se nalazi i pod kojom stenje.

Duska Bosnjak AIM Podgorica