BRAVA ZA NACIONALNI KLJUC

Beograd Dec 19, 1997

Reagovanja na sporazum o dvojnom drzavljanstvu

AIM, BEOGRAD, 19. 12. 1997.

" Sporazum o dvojnom drzavljanstvu koji su potpisali sef jugoslovenske diplomatije, Milan Milutinovic, i clan Predsjednistva BiH, iz srpskog entiteta, Momcilo Krajisnik, izaziva veliki broj nedoumica gledano iz cisto pravnog ugla. Po Ustavu BiH, sacinjenom na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma, drzavljani ove Republike mogu imati dvojno drzavljanstvo pod uslovom da postoji bilateralni (medjudrzavni) sporazum, koji treba da odobri Skupstina. Sto se tice jugoslovenske strane, u clanu

  1. Ustava ove drzave stoji da se medjunarodnim ugovorom moze ustanoviti dvojno drzavljanstvo pod uslovom uzajamnosti, koje u ovom dokumentu nema - objasnjava za AIM pravni strucnjak i autor "Pravnog informatora za izbjeglice", Ratko Bubalo.

Kao jedan od najvecih nedostataka vidi u tome sto se sporazum, prema interpretaciji Krajisnika, odnosi iskljucivo na Srbe i Crnogorce iz BiH, koji zele da imaju i drzavljanstvo sadasnje Jugoslavije:

  • Dejtonski mirovni sporazum ne poznaje niti priznaje drzavljanstvo iskljucivo na nacionalnoj osnovi i to nije u skladu sa medjunarodnim standardima, dokumentima o ljudskim pravima i posebno pravima manjinskih naroda. Kad se sabere samo nekoliko cinjenica nije tesko zakljuciti da sporazum Milutinovic - Krajisnik nije u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom niti sa Zakonom o jugoslovenskom drzavljanstvu" - dodaje Bubalo.

Koliko god je Sporazum o dvojnom drzavljnastvu, u prvi mah, izazvao olaksanje medju ovdasnjim izbjeglicama iz BiH toliko su ih kasnije zbunile interpretacije tog dokumenta i izjave potpisnika. Karakteristicno je nekoliko izjava:

  • Mozda bih i povjerovao u to da je ovo simbolican korak u rjesavanju osnovnih izbjeglickih problema da Sporazum nije potpisan uoci drugog kruga ponovljenih predsjednickih izbora u Srbiji. Isuvise puta smo se opekli da bismo tek tako povjerovali u dobre i iskrene namjere ovih ili onih vlasti. Cini mi se da pred ove izbore ljudi iz vladajuce partije nemaju vise gdje da otvaraju nove objekte i puteve, jer neke su svecano otvarali po nekoliko puta, pa sad Milutinovic presijeca vrpcu dvojnog drzavljanstva. Ja toliko." (R.T. iz Zenice)

  • U Sarajevu kazu, koliko sam mogao da procitam u beogradskoj stampi, da se prije sporazuma o dvojnom drzavljanstvu moraju uspostaviti diplomatski odnosi izmedju Jugoslavije i BiH. Kad ce to biti niko mi ne zna da kaze. Ako je vec tako onda je glupo da bilo sta kazem. Meni je licno najvise stalo do toga da vidim da li cu i sta moci uciniti sa nepokretnom imovinom koja mi je ostala na Ilidzi. Sve mi ovo lici na zatezanje konopca samo sto se ne zna koji su momci jaci". (M.S. sa Ilidze)

  • Dok ne budem imao jugoslovenski pasos u rukama i papir da se mogu vratiti u Bosnu bez straha da ce me neko tamo proglasiti cetnikom... Ili sta ja znam...Ne mogu da vjerujem u valjanost i svrsishodnost bilo cijeg potpisa makar on bio Vestendorpov, Izetbegovicev, Milosevivicev ili bilo ciji. Sumnjam da ce nesto biti od ovoga zato sto je sa jugoslovenske strane potpisnik Milutinovic, koji je predsjednicki kandidat. Zasto bas on, a ne Milosevic kao predsjednik savezne drzave". (R.K. iz Sarajeva)

Vecina drugih izbjeglica iz Federacije BiH razmislja na slican nacin. To sto dozvoljavaju da im se objave samo inicijali objasnjavaju vec "urodjenim izbjeglickim oprezom" i cinjenicom da su oni jos uvijek "ni na nebu ni na zemlji":

  • Vjerovao sam u fraze o Srbima kao nebeskom, posebnom, narodu sve dotle dok nisam osjetio kakav je zivot u iznajmljenom podrumu. Moji poznanici i rodjaci iz kolektivnih centara vele mi da sam jos i dobro prosao... Imao sam trosoban stan na Grbavici, pun svega i svacega, kao sibica. Jebiga". ( R. M. sa Grbavice).

U udruzenjima izbjeglica tesko se odlucuju za zvanicne komentare, jer niko nije imao prilike da vidi integralni tekst sporazuma, a interpretacije pojedinih njegovih dijelova nisu dovoljne "za temeljitu i ozbiljnu analizu sta dokument nudi i koje su njegove mane". U svakom slucaju misljenja su razlicita: jeedni tako satraju "da je to na liniji Dejtonskog sporazuma", drugi pak misle da kroz ovaj, i slicne sporazume, "Srbija i Hrvatska nastavljaju svoj zlocinacki posao podjele BiH".

Jednu od najvecih manjkavosti sporazuma mnogi vide upravo u tome sto je "jednostrano usmjeren". Tim povodom oglasio se i predsjednika Koalicije "Sandzak", dr Rasim Ljajic da ukoliko ovaj dokument vazi za Srbe i Crnogorce iz BiH "morao bi vaziti i za Bosnjake u SRJ". Time se otvara mnogo sire pitanje odnosa novostvorenih drzava na prostorima bivse Jugoslavije. Tako predsjednik Samostalne demokratske stranke, Vojislav Stanimirovic, (Istocna Slavonija) smatra da bi takav sporazum trebalo da se potpise izmedj u Hrvatske i SRJ.

Pojedine izbjeglice tvrde da ce kroz duzi vremenski period "sve vlasti morati da shvate da nijedna nece moci rijesiti pitanje pripadnika svog naroda u drugoj drzavi dok se ne rijesi status manjinskih naroda u njihovoj drzavi".

Cini se da medju izbjeglicama u sadasnjoj Jugoslaviji pocinje da preovladava svijest kako su ideje, koje su ratom pokusale da ostvare pojedine vodje, o stvaranju cisto nacionalnih drzava pogubna iluzija koju su oni, a ne vodje, isuvise skupo platili.

Ejub Stitkovac (AIM)