ODLASKOM SUPEKA I HAZU BLIZA HDZ-U

AIM, ZAGREB, 19.12.1997. Nakon dva trogodisnja mandata, od 1991-1997., Ivan Supek vise nije mogao biti biran na mjesto predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Na njegovo mjesto 16. prosinca zasjeo je Ivo Padovan, otorinolaringolog svjetskog glasa, koji ce funkciju predsjednika HAZU obavljati slijedece tri godine. Iako Akademijinim statutom nije predvidjen nikakav oblik "predsjednicke kampanje", vec postoje i neka ogranicenja u istupu kandidata, ta je kampanja ipak odrzana i danas se svi slazu - nikada prije vjerojatno nije bila zesca i prljavija, a rezulatti su, kao i u nebrojenim slicnim situacijama, krojeni i prekrajani u Predsjednickim dvorima hrvatskog predsjednika.

Od dolaska na vlast Hrvatske demokratske zajednice zamjetan je zestoki proces instrumentalizacije svih ustanova u Hrvatskoj, pa tako i onih znanstvenih i kulturnih, a sve u cilju stavljanja istih u HDZ-ovu masineriju za odrzanje vlasti. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti te Hrvatski centar PEN-a u tom su nemilosrdnom sedmogodisnjem ratu ostale jedine institucije kojima HDZ nije uspio ovladati niti ih usutkati. Od evropske Hrvatske, o kojoj je sanjao Boris Maruna, prvi knjizevnik hrvatske dijaspore koji se nedavno oprostio od uredjivanja dvotjednika za kulturu "Vijenac" koji izdaje Matica Hrvatska, ostalo je samo ime, dok mnoge stvari i procesi kojima danas svjedocimo, samo potvrdjuju staru istinu kako u Hrvatskoj najlosije prolaze ljudi koji se odlikuju znanjem, ambicijom, energijom i pamecu, pesimisticno je zakljucio Maruna u svom oprostajnom nastupu.

Potvrda za takav njegov stav mnogo je. Kad vlast vec ne moze zatvarati fakultete, ona se odlucila osnivati nove, poput Hrvatskih studija i njima pripadajuceg studija novinarstva. Zestoki medjunarodni pritisak na Hrvatsku zbog ogranicavanja slobode medija rezultirao je pokretanjem velikog broja, ali uglavnom niskotiraznih i neuspjesnih listova, poput "Hrvatskog obzora", ili cak onih koji otvoreno zagovaraju netoleranciju prema svemu sto je u suprotnosti s dnevnom politikom sadasnje vlasti, u cemu prednjaci "Hrvatsko slovo", navodno "tjednik za kulturu" Drustva hrvatskih knjizevnika. Pokusaj osnivanja paralelne novinarske udruge neslavno je propao iako je na njenom celu trebala biti Hloverka Srzic Novak, ali zato ce uvodjenje poreza na dodanu vrijednost, koji stupa na snagu prvog dana slijedece godine, izdavace knjiga staviti u isti polozaj s fabrikantima pepeljara - porez od 22 posto nece izbjeci ni knjigu, sto su izdavaci ocijenili najgorim udarom na hrvatsku kulturu "od stoljeca sedmog". Ukomponira li se u ovu sliku antiintelektualizma i sveopceg poseljacenja i cinjenica da je Institut za drustvena istrazivanja stavljen pod kapu HDZ-a, samostalnost HAZU-a ili PEN-a vladajucoj partiji postaje jos strasnije.

Ivan Supek, danas na celu Pokreta za demokraciju i socijalnu pravdu, nestranacke i nevladine udruge, mogao je biti predsjednik HAZU dok se nije protivio i istupao protiv odluka vladajuce vrhuske, odluka koje najcesce nisu imale rezone, niti veze s pamecu. Potez koji ova vlast Supeku nikada nece oprostiti je njegova intervencija kod njemackog kancelara Helmuta Kohla u kojoj je izlozio suludost rata izmedju Hrvata i Muslimana u BiH, nakon cega je doslo do zahladjenja dotada vrlo prijateljskih odnosa Njemacke spram Hrvatske. Suprotstavljanje politici koju su Tudjman i HDZ vodili spram BiH od Supeka je u ocima vlasti ucinilo glavnog negativca, i bilo je pitanje trenutka kad ce se krenuti u obracun s njim. Supek, svjetski poznat, cijenjen i utjecajan intelektualac, ipak je bio prevelik rizik, u koji se vlast donedavno nije upustala.

Detonator eksplozije i pocetak barazne paljbe na Supeka bilo je pismo koje je akademik Franjo Tudjman uputio akademiku Ivanu Supeku 20. lipnja ove godine, sest mjeseci prije isteka Supekova predsjednickog mandata u HAZU. U "Otvorenom pismu", kojemu je najvise paznje i prostora dao "Vjesnik", Tudjman je Supeka optuzio da podrzava snage koje ga, kako je to hrvatski predsjednik sebi protumacio, zele ubiti, za sto su mu krunski dokazi bili Supekov intervju "Ferak Tribuneu" i jedna biljeska iz "Tjednika". Na to su "Otvoreno pismo" odgovorili svi prozvani - i "Feral", i "Tjednik", i Supek, ali tuzitelj Tudjman vise se nije javljao u javnosti. On je, kao i nebrojeno puta prije, iznio tezu, ali nije njegovo da se njome vise bakce. Razradu teze preuzeli su predsjednikove ulizice i klimoglavi beskicmenjaci, kojima bliskost svakoj vlasti - komunistickoj ili tzv. demokratskoj, ni malo ne smeta, za razliku od vlastitog digniteta koji su odbacili "u ime visih ciljeva", poput "laganja za domovinu".

U usutkivanje Supeka, i jos vise, u discipliniranje HAZU, krenulo se s tezom kako Akademija mora biti iznad dnevne politike, a to bi trebalo znaciti kako se njome uopce ne smije baviti, osim u svom razredu za politologiju. "HAZU se mora baviti politikom tamo gdje je to predvidjeno - u razredu za politologiju", izjavio je u "Tjedniku" novoizabrani predsjednik Akademije Ivo Padovan, i to jos u kolovozu ove godine, kad je bio tek jedan od mogucih kandidata za predsjednika. Ta je izjava bila samo potvrda zahtjeva koji je nesto ranije, i prije Tudjmanovog pisma, u javnost plasirao akademik Zeljko Bujas, apologet HDZ-ove vlasti. Po njegovom misljenju, "institucionalna posebnost HAZU cini je nezamjenjivom sastavnicom hrvatskog identiteta", iz cega on izvlaci prijedlog da "predsjednik HAZU treba svojim obvezujucim polozajem iznad dnevne politike biti i sam neupitnim dijelom takve institucionalne posebnosti", pa bi Statutom HAZU predsjedniku trebalo zabraniti javno istupanje o aktualnim drustvenim ili politickim pitanjima. Time je bio postavljen pledoaje za izbor novog predsjednika, odnosno za kriterije po kojima ce se on birati. Iznimke od javnog nenastupanja buduci bi predsjednik mogao uciniti tek u slucaju izrazavanja podrske u svijetu politici koja se vodi u kuci, dodatno je sugerirano.

Desetak dana prije izbora u Akademiji, Supek je zakljucio kako ce se u izboru predsjednika oslikavati izbor "o tome hoce li Akademija htjeti nastaviti s nezavisnom politikom, dakle s ljudima koji nisu podlozni nijednoj stranci, ili ce se radije odluciti da ima ekipu koja je vise-manje simpaticna predsjedniku Tudjmanu, a i HDZ-u". Odlukom da se za novog predsjednika Akademije izabere Ivo Padovan te su dileme razrijesene - u korist Tudjmana i HDZ-a. Iako Padovan danas uziva ugled izuzetnog znanstvenika, politicki on je na pozicijama HDZ-a, sto je otvoreno pokazao podrzavajuci njihovu posljednju predizbornu kampanju. O tom njegovom istupu nitko nije dvojio, niti je postavljeno pitanje je li to politicki istup koji mozda i ne spada u razred za politologiju. Akademici Vladimir Paar i Ivan Aralica, od kojih je potonji clan vrhovnog savjetodavnog tijela predsjednika Republike, takodjer su odsutjeli ovaj istup Padovana, iako su Supeku vise puta odgovorili na njegov stav kako se "HAZU ne smije zatvarati u bjelokosne kule znanosti i struke, vec mora otvorenije sudjelovati u rjesavanju drustvene problematike", ocjenjujuci to neprimjerenim "novom vremenu".

Sve odluke u Akademiji donosi "sutljiva vecina", a Supek je vrlo dobro znao sto to znaci. "Svaki nas akademik (...) mora doci do vise novca, mora svojoj djeci i unucima osigurati napredovanje, a to moze jedino ako suradjuje s HDZ-om. Jer HDZ drzi u svojoj ruci sav novac, svo hrvatsko gospodarstvo. Ljudi se, dakle, prilagodjavaju. (...) Znam akademike koji imaju i po 30000 kuna mjesecno, u vise su raznih odbora, imaju i druge izvore zarade. Dakle, korupcija je donekle zahvatila i intelektualne krugove", izjavio je nedavno Supek. Pri tome nikoga nije imenovao, pa je otvorenim ostalo pitanje je li, mozda, mislio na Vlatka Pavletica, predsjednika Hrvatskog drzavnog sabora (kako se Sabor zove od prije nekoliko dana), koji je svojoj akademskoj tituli i saborskoj funkciji dodao i sjedenje u nadzornim odborima.

Nakon svega, izbor Padovana za predsjednika Akademije bio je izbor koji se nije moglo izbjeci. Njegov protukandidat Vlatko Silobrcic, koji je na tragu Supekovih gledista izrekao kako se Akademijina gledista nedovoljno uvazavaju, a "njezin se glas mora cuti" cim su u pitanju dugorocni interesi Hrvatske, zbog svih pritisaka, uskracivanja financijske potpore Akademijinim razredima, pa i otvorenog predsjednickog zastrasivanja, naprosto nije imao sanse. Slomljena akademska kicma time se prikljucila unistenoj znanosti, rastocenim institutima, instrumentaliziranim sveucilistima i sveopcoj poplavi kica koji je zamijenio umjetnost, u drzavi iz koje obrazovana mladez nemilice bjezi.

MILIVOJ DjILAS