KVADRATURA KRUGA BANJALUCKE GRADSKE SKUPSTINE

Muke sa implementacijom rezultata lokalnih izbora

Banjaluka, 19. decembar 1997. (AIM)

Ni sesti pokusaj nije donio gradu Banja Luci gradonacelnika i time pokazao da je rjesenje ovog problema za Banja Luku ravno kvadraturi kruga. Izborni rulet doveo je do blokade najveceg grada Republike Srpske, njegove gradske Skupstine i izvrsnih organa, vec u samom pocetku procesa primjene rezultata lokalnih izbora a dva mjeseca prije vanrednih parlamentarnih. Grad je, moze se slobodno reci, potpuno unesrecen pat-pozicijom vise politickih stranaka koje tri mjeseca ne mogu da se dogovore o raspojdeli funkcionerskih stolica - gradonacelnicke sa potpredsjednicima i Izvrsnog odbora sa clanovima.

Sudbina je htjela da gradskim Statutom predvidjenih 70 odbornickih mjesta bude rasporedjeno na Socijalisticku partiju RS i Srpsku stranku Krajine i Posavine po 12, (socijalisti su na izborima dobili za "pola" odbornika vise glasova, pa im je to davalo neku, makar i cisto moralnu, prednost), 8 ima Koalicija za Banja Luku, koju cine Stranka nezavisnih socijaldemokrata, Narodna stranka, Demokratska stranka za Banja Luku i Krajinu i Demokratska patriotska stranka, zatim Srpska demokratska stranka 7, Srpska patriotska stranka SPAS ima 5, Srpska radikalna 4, Stranka srpskog jedinstva 1, dok stranke iz Federacije BiH imaju 13 (Stranka demokratske akcije 6, Stranka za BiH 3 i Hrvatska demokratska zajednica 4). Situaciju dodatno kpmplikuju jos dvije cinjenice - prva, da su od sedam odbornika SDS-a cetvorica "promijenila dres" i presla u medjuvremenu osnovani Srpski narodni savez na cijem je celu Biljana Plavsic i koji nije ucestvovao na lokalnim izborima septembra 1997. godine, a druga da Koaliciju "Za Banja Luku" cine tri stranke ciji su odnosi takodje optereceni brojnim medjusobnim problemima.

Cim su lokalni izbori zavrseni znalo se da ce uspostavljanje gradske vlasti ici tesko, pa cak i da ce biti nemoguce. U idealnom slucaju za 36 glasova potrebnih za usvajanje iznesenih prijedloga bili su potrebni glasovi najmanje cetiri stranke. U losijim kombinacijama bilo je neophodno da se jos vise stranaka opredijeli za neke prijedloge. Poznajuci programska opredjeljenja pojedinih stranaka, njihovu praksu ispoljavanu tokom dvije (pa i tri) proslogodisnje i ovogodisnje predizborne kampanje i dovodeci sve to u vezu s brojem osvojenih odbornickih mjesta, zaista je bilo tesko i ocekivati da dodje do lakog konstituisanja organa Grada Banja Luke.

Ni nekoliko visestranackih dogovora nije urodilo plodom. "Pravo prvog prijedloga", imala je Socijalisticka partija, zahavljujuci pobjed "za prsa" i ona je to ucinila ponudivsi Nebojse Radmanovica, prvog covjeka svoje banjalucke gradske organizacije i nosioca opstinske odbornicke liste. Taj prijedlog se izgubio u "glasackoj matematici" koju su forsirali Srpska stranka Krajine i Posavine i njen lider Predrag Lazarevic. Politicka "matematika" sastojala se u tome da glasanje bude tajno (kako je i predvidjeno statutom), ali da se sve javno vidi, pa su odbornici poceli da glasaju jedan po jedan, zaokruzivanjem jednog imena na listicu i ubacivanja u kutiju. Cilj ovakvog postupka bio je da se dokaze sprega SP RS sa strankama iz Federacije BiH, sto bi za SKiP bio argumnet protiv socijalista. U toj bici islo se cak tako daleko da je profesor Lazarevic sabirao "babe i zabe", govoreci da su stranke "centra i desnice" u vecini i da je "prirodno da iz tih redova" bude biran gradonacelnik, a ne iz manjinske ljevice.

Kada je SSKiP, "koristeci pravo drugog poteza", ponudili prof. dr Aleksandra Iliskovica za gradonacelnika, ta "prirodna vecina" centra i desnice nije uspjela da obezbijedi "glasacku vecinu". Tako je gradska skupstina ostala bez svog "primus inter pares". Da ombinatorika bude slozenija, bilo je i prijedloga da se za gradonacelnika ponovo predlozi smijenjeni "ratni" gradonacelnik Predrag Radic, ali to Statut ne dozvoljava, pa je zato i upucen prijedlog za njegove izmjene. No, kako je to komplikovan postupak, brzo se odustalo, ali se po kuloarima suskalo o tajnoj sprezi Radica i Lazarevica, dogovorenoj prije izbora, jer su mnogi racunali da ce bivsi gradonacelnik Banjaluke imati vise glasova nego SSKiP. Buduci da su lokalni izbori dali neocekivan rezultat i Lazarevicevom SSKiP-u je odgovarala statutarna nemogucnost da predlozi Radica i tako smiri rastuce nezdovoljstvo u sopstvenim redovima.

Kada je poslije brojnih medjustranackih dogovora konacno dogovoreno da SSKiP predlozi gradonacelnika, a SP RS predsjednika Izvrsnog odbora, prijedlog je dobio 34 od neophodnih 36 glasova. Tada je Bilo jasno da u pojedinim stranakama vlada "stranacka nedisciplina" i da je potrebno mnogo drugacije prici rjesavanju skupstinske krize Grada Banja Luke. Od medjustranackog protokola "cetvorice velicanstvenih" - SP RS, SSKiP, Demokratske patriotske stranke i Srpske patriotske stranke, ciji je zbir omogucavao izbor gradonacelnika, dobijanje gradske vlade i svih ostalih organa, mnogo se ocekivalo. No, nakon pete neuspjele sjednice gradske skupstine socijalisticka partija je povukla svoj potpis na ovaj protokol i tako je Banja Luka ostala tamo gde je i bila prije smog pocetka.

Problem lokalne vlasti Banjluke i nije tesko objasniti koliko ga je tesko rijesiti. Bitka za stolicu gradonacelnika znaci bitku za medijsko pojavljivanje, a bez velike stvarne odgovornosti. Tek stolica za mjesto predsjednika Izvrsnog odbora znaci uzimanje vruceg krompira u ruke. No, cak i onaj ko ima snage i znanja da se uhvati u kostac s problemima, tesko da ce pristati da se nosi s njima na vrijeme krace od godinu dana, tim prije sto mukotrpni proces uspostavljanja vlasti oduzima to dragocjeno kratko vrijeme, jer se ocekuje da ce novi lokalni izbori biti organizovani najkasnije septembra 1998. godine.

Na parlamentarnim izborima pometnju je unio Srpski narodni savez koji je uzeo veliki broj glasova. Neke parlamentarne stranke u proslom (raspustenom) sazvu Narodne skupstine RS, poput SSKiP-a i Srpske patriotske stranke (SPAS), dozivjele su pravi debakl i ostale bez poslanike. SP RS je osvojio devet poslanickih mjesta. Zajednicka karakteristika i jednih i drugih jeste da su osvojili mnogo manje glasova nego na lokalnmimn izborima dva mjeseca prije parlamentarnih. Pad glasova, pored drugih faktora, pripisuje se dobrim dijelom pogadjanju i natezanju oko podjele funkcija u Banja Luci, gdje je vecina stranaka pokazala da je bitka za vlast mnogo preca od onoga sto su same usvojile kao svoje programe.

A kada se ocekivalo da ce gubitnici na republickim izborima dati parlamentarcima da "uvezu" vlast na relaciji Republika - Grad, oni su, vjerovatno zbog poraza, jos snaznije skocili da iskoriste svoju politicku sansu zvanu Grad. Situacija je "betonirana" do te mjere da je skoro rjesenje postalo neizvjesno.

U svemu najvise koristi nastoje da izvuku Srpska demokratska i Srpska radikalna stranka koje pustaju da se dokaze neuspjesnost pobjednika u njihovom odsustvu. Za Banja Luku, bez grijanja, sa mrtvom privredom, sa 40.000 penzionera, grad mladosti u kojem redovno strajkuju skole, nije utjeha sto se slicne stvari dogadjaju i u razvijenim demokratijama. Gradu su potrebni oni koji ce moci da povuku naprijed. Da ironija sudbine bude jos gora, on funkcionise po inerciji i bez vlasti.

Dejan Novakovic