Ciscenje Bulatovicevih ljudi

aim/pod/pubs/zi

Ostavke u RTV Crne Gore

tekst:

Crnogorsku drzavnu televiziju, kao manje vise i druge informativne kuce ovog tipa iz susjednih zemalja, prati nesrecna sudbina da mora biti "nasa" ili "njihova". Uvijek, dakle, necija a nikada onih kojima po Ustavu pripada, samih gradjana. Zato i kada padaju ostavke celnih ljudi ovih kuca, one nijesu uzrokovane neprofesionalnim ili neposlovnim ponasanjem urednika i direktora, vec, na zalost, politikom. Posljednji prilog tom tv dosijeu dali su predsjednik Upravnog odbora crnogorske drzavne RTV i generalni direktor, Predrag Bulatovic i Zoran Jocovic. Naslov u novinama, istaknut tim povodom, "crnogorska Televizija bez Bulatovicevih ljudi" najslikovitije objasnjava poazdinu ovih poteza. Predrag Bualtovic je, naime, potpredsjednik partije Momira Bulatovica a Zoran Jocovic nejn simpatizer. Njih obojica su, nakon ljetosnjeg preuzimanja RTV od strane Djukanovicevih ljudi, prakticno bili izolovani i blokirani, pa je datum njihovog zvanicnog povlacenja sa tih funkcija bio samo stvar politicke procjene i taktike.

Godinama je Radio Televizija Crne Gore bila u povlascenoj poziciji - vlast jedne partije je bila apsolutna, ta partija monolitna, tako da je posao drzavnih medija bio samo da propagiraju ideje i zakljucke koji dodju s vrha. U tim letargicnim vremenima, kada su realizovani svi naumi vladajuce stranke, Upravni odbor je samo s vremena na vrijeme da konstatuje kako RTV "uspjesno ostvaruje drustvenu funkciju i po planu realizuje utvrdjeni program". Rascjepom u vladajucoj partiji ta bezbrizna vremena su, medjutim, nenadano prosla.

"Potres u DPS-u je uzdrmao novinarsku, a posebno urednicku profesiju. Posto ih je lom sve zatekao u podobnom politickom statusu, valjalo je naprecac odabrati pravu, pobjednicku stranu, i tu su se neki majstori prilagodjavanja, preracunali", komentarise novonastalu situaciju jedan od novinara ove kuce koji ne zali da izidje iz anonimnosti.

Televizija je zahvaljujujuci prevazi Djukanovicevih pristalica u Upravnom odboru postala reformisticka, iako je njena "supstanca", dakle, vecina zaposlenih, ostala konzervirana na Bulatovicevoj retrogradnoj platformi. Ali, za sve se nadje minimum radne snage kako bi proces proizvodnje bio odrzan. Makar se radilo i o reformama.

Tako je nakon ljetosnjih smjena glavnog urednika Asanina i njegovog zamjenika Labudovica, inace perjanicu tzv. patriotskog novinarstva u Crnoj Gori, na celno urednicko mjesto doveden Milorad Djurkovic, poznati sportski komentator, inace privatno odranije blizak sa premijerom Djukanovicem. Dosao je novi urednik sto je bilo dovoljno da na tv ekrane dodje i nova retorika, iako sa starim protagonistima. Iako je u pojedinim slucajevima to djelovalo kao nevjerovatan san, bilo je zanimljivo gledati clanove Labudovicevog tima kako sada vjesto barataju terminima evropska, demokratska, uspravna i kakva sve ne Crna Gora. Taj posao su osobito u predsjednickoj kampanji, kako su i jedino mogli, obavili nametljivo i nezgrapno, pribjegavajuci najcesce potpunoj ignoraciji politicke grupacije Momira Bulatovica. Samo su do krajnosti zaostreni politicki antagonizmi i nevidjena medijska haranga beogardskih drzavnih glasila na demokratsku koaliciju koju je predvodio Djukanovic, nakratko amnestirali TV Crne Gore od ostrih sudova i kritika gledalista koje je toliko toga pretrpjelo od ratnih tv Dnevnika i opskurnih doskocica pomenutog urednika Labudovica.

"Upravo takav program i takvo nemusto ponasanje starih kadrova u novim odorama bilo je kontraproduktivno za Djukanovica i reformski blok, i upravo takav propagandisticki pristup je uticao na ostru polarizaciju i podjelu Crne Gore", tvrdi podgoricki politikolog Milan Popovic i zakljucuje - Grupacija Momira Bulatovica je to vjesto iskoristila, prvo, uzimajuci to kao opravdanje za bjesomucnu propagandu preko beogradskih rezimskih medija, a onda i kao jos jedan dokaz o vlastodrzackom ponasanju Djukanovica, koji eto sve kontrolise, od para do Televizije".

No, kako je Crna Gora opet, ili bolje reci konstantno pred izborima, i Televiziji valja prelomiti. Na proljece su paralamentarni izbori sto moze biti sansa da se njene antene uprave prema svim gradjanima Crne Gore. Jer, u protivnom, sljedstveno aktuelnoj politickoj polarizaciji doci ce i do mnogo opasnije informativne, koja bi mogla kuliminarati poznatim akcijama osvajanja i preusmjeravanja predajnika ka "svojim" glasacima. Pomenutim ostavkama Bulatovicevi ljudi su zeljeli ne samo da preduhitre neminovne smjene koje bi ih zadesile na predstojecem zasjedanju Parlamenta, vec i da upute politicku poruku da se nece tako lako pomiriti sa postojecom uredjivackom koncepcijom drzavnih medija. Lomljenje kopalja oko Televizije tek predstoji.

Novi zakon o informisanju, tesko ce ugoditi strankama, ali ce, barem na papiru, onemogucavati da rezultati izbora tako rigidno uspostavljaju apsolutnu kontrolu nad medijima. Kako ce sve to izgledati u praksi, posebno u ovdasnjim politicki pregrijanim uslovima, tesko je reci. Izvjesno je jedino da je drzavni ekran i dalje u sredistu vaznosti i niko ga se nece lako odreci. Sama televizija sa stereotipnim programom, bez novih lica i ideja, puna redakcijskih trvenja, zastarjele tehnike, malih plata - nekako po strani ceka
konacan rasplet i presudu.

"Ovakva kakva je nikome ne moze biti od koristi. Moze da bude samo kamen o vratu svakoga za koga bude radila", govori nas anonimni sagovornik. Radio Crne Gore koji ne pominjemo u ovoj prici, i nema problema - jer ga gotovo niko i ne slusa. U nedavnom ispitivanju studentskog mnjenja u Crnoj Gori ispostavilo se da je u toj populaciji procenat slusanosti Radija Crne Gore fanatsticnih 0 (nula) odsto. Privatne i lokalne radio stanice davno su ga pretekle u svakom pogledu i on danas samo tavori. Sto se tice "Pobjede", jedinog drzavnog dnevnog lista, on je pokazao vecu vitalnost od Radija CG i na pojavu novog dnevnika "Vijesti" reaguje znacajnim inovacijama i pozitivnim prilagodjavanjem novonastalim prilikama.

Sve je samo sminka, jer sve i dalje zavisi od volje politicara. Ako se oni mijanjaju u pozitivnom smislu onda takav trend prate i drzavni mediji, i suprotno. Jedini spas za Televiziju i drzavne informativne kuce je privatizacija. Tek sa njom moze doci do ukidanja ovih monopola i ukidanja propagandne uloge tih medija", zakljucuje dr Popovic.

Radovan Miljanic AIM Podgorica