KAKO DO EKONOMSKE SAMOSTALNOSTI

Hrvatska ekonomski kolonizira FBiH

AIM, SARAJEVO, 16.12.97. Po svemu sudeci na pomolu je preispitivanje postojecih ukupnih odnosa izmedju Hrvatske i BiH, preciznije receno izmedju Hrvatske i Federacije BiH. Sto zbog objektivnih, sto zbog subjektivnih razloga, od trenutka medjunarodnog priznanja pa sve do danas, odnos BiH i njenog zapadnog susjeda mogao bi se slobodno okarakterisati kao odnos izmedju dva partnera od kojih je jedan, BiH, konstantno bio u podredjenom polozaju.

Posljednji istupi federalnih celnika po svemu sudeci najavljuju temeljito preispitivanje postojecih ukupnih odnosa izmedju ove dvije susjedne drzave.

Trenutna situacija na ekonomskom polju je najbolji dokaz za tvrdnju o inferniornom polozaju BiH spram Hrvatske. Tako je omjer spoljnotrgovinske razmjene izmedju Federacije BiH i Hrvatske u ovom trenutku jedan naprama sest u korist Hrvatske, dok je sa Slovenijom naprimjer ovaj omjer jos porazniji i iznosi jedan naprama sedam.

Zahvaljujuci postojecem sporazumu o privrednoj saradnji sa Hrvatskom, na podrucju Federacije roba iz susjedne drzave ima prakticno tretman domace, jer je oslobodjena placanja carine, izuzimajuci simbolicnih jedan odsto naknade za carinsko evidentiranje. Teoretski ova povlastica trebala bi da se odnosi samo na robu hrvatskog porijekla, dok bi za robu iz trecih zemalja, bez obzira sto dolazi iz Hrvatske, trebalo platiti carinu i ostale dazbine kao i kod uvoza iz bilo koje druge drzave.

Naravno, u praksi sve izgleda malo drugacije, pa tako hrvatski trgovci nisu propustili priliku da baveci se klasicnim svercom, ili ljepse receno, reeksportom, stavljajuci na robu iz trecih zemalja ambalazu "made in Croatia" i prodajuci je kupcima u Federaciji BiH ostvare zavidan ekstraprofit.

Uzgred, simptomaticno je da za razliku od ostatka svijeta, sa kojim ostvaruje "minus" u spoljnotrgovinskoj razmjeni, hrvatska ekonomija jedino sa BiH ostvaruje zavidan rezultat, visestruko veci izvoz od uvoza.

Svijest da je "djavo odnio salu" i da se nesto mora konkretno preduzeti izgleda je doprla i do federalne vlade. Stoga je nedavna posjeta federalnog premijera Edhema Bicakcica, obzirom na istupe u javnosti koji su joj prethodili, mogla predstavljati najavu nove federalne politike prema Hrvatskoj.

• Svi napori federalne vlade da znacajnije utice na smanjenje postojeceg spoljnotrgovinskog deficita u trgovini sa Hrvatskom i Slovenijom nisu polucili vece rezultate. Madjarski proizvodi, prije svega prehrambeni, i do sada su bili prisutni na trzistu FBiH, ali kao hrvatski proizvodi, sto predstavlja zloupotrebu carinskog zakona, i znacajan gubitak budzetskih prihoda, rekao je federalni premijer Bicakcic, uoci puta u Madjarsku.

Ocekivati da bi domaca proizvodnja, sa kapacitetima koji su ili unisteni ratom ili u najboljem slucaju stoje zbog nedostatka svjezeg novca, mogla u potpunosti zadovoljiti domace potrebe i pri tome jos pronaci svoje mjesto na svjetskom trzistu, svakako je nerealno ali, po ocjeni federalnih zvanicnika, sustinski problem je to sto i ono malo domacih proizvoda, poput struje, uglja, soli i drveta ne nalazi svoje kupce u Hrvatskoj i Sloveniji.

Tako se "specijalan status" hrvatske privrede na federalnom trzistu pretvara u klasican kolonijalni odnos, pri cemu roba siroke potrosnje, od igle do lokomotive, cesto sumnjivog kvaliteta, ide u jednom smjeru, tj. u BiH, a u suprotnom smjeru odlaze njemacke marke, dolari i druge konvertibilne valute.

Svoj dio odgovornosti za ovakvo stanje snosi i aktuelna federalna vlast koja je uvodjenjem dodatne dazbine, prelevmana, uvoz odredjenih prehrambenih proizvoda pokusala namaci pare za pokretanje domace proizvodnje i otvranje radnih mjesta. Posljedica toga je da su svi uvozni proizvodi iz ove grupe u startu postali skuplji nego do tada, svi osim onih koji se kupuju preko hrvatskih trgovaca. Dodijelivsi tako velikodusno hrvatskoj ekonomiji, bolje receno trgovcima, vise nego privilegovan polozaj, Federacija je bila na najboljem putu da se vrlo brzo pretvori u hrvatski ekonomski protektorat, sa svim onim sto maksimalna ekonomska ovisnost sa sobom nosi.

Ubrzo nakon odbijanja hrvatskog prijedloga specijalnih veza izmedju Hrvatske i FBiH od strane jedne trecine Predsjednistva BiH, odnosno predsjedavajuceg Alije Izetbegovica, koji je za ovaj potez dobio i podrsku medjunarodne zajednice, ucestale su najave da ce "biti razmotren i preispitan i postojeci carinski sporazum izmedju Hrvatske i BiH".

Ocigledno, SDA, kao jedan od dva federalna partnera, odlucila je da prema Hrvatskoj "pokaze zube" opredijelivsi se vjerovatno za ekonomiju kao "bojno polje".

Koliko su realne sanse da postojeci carinski sporazum sa Hrvatskom bude radikalnije izmijenjen ili ukinut, drugo je pitanje. Sanse da se tako nesto desi realno su male, jer ne treba sumnjati da bi takav ozbiljan pokusaj HDZ bez sumnje proglasio "pitanjem od vitalnog nacionalnog interesa", sa svim sto u domacoj politickoj praksi uz to ide, sto znaci da takva odluka jednostavno ne bi mogla dobiti blagoslov federalnog parlamenta.

Zato ce se najvjerovatnije zeljeni cilj, smanjenje enormnog deficita sa Hrvatskom i samim tim otklanjanje opasnosti od pada u totalnu zavisnost FBiH od svog zapadnog susjeda, pokusati postici "obilaznim putem", povecanjem trgovine sa trecim zemljama. Izuzimajuci hranu koja je bez sumnje bitna, i ujedno strateski artikal, najzesce bitke bice vodjene oko nafte.

Naime, u ovom trenutku hrvatska INA prakticno ima apsolutni monopol na federalnom trzistu. Iako u FBiH trenutno ima 20 ovlastenih uvoznika nafte, od cega na podrucju (ne)postojece Herceg Bosne, djeluje njih 17, isporucilac im je svima isti, INA. Ponuda za ulazak na federalno trziste stoga je preko premijera Bicakcica upucena madjarskom "MOL"-u, a bice vjerovatno i nekim drugim velikim naftnim kompanijama. Ukoliko bi te ponude bile prihvacene, Hrvatska bi izgubila jedan od najjacih aduta, a i jednu od najvecih musterija.

Poznato je da Hrvatska ima vlastite nafte ali ni blizu njenim potrebama sto je opet ne sprecava da uvoznu naftu "prekrstava" u svoju i koristeci blagodeti carinskog sporazuma sa FBiH plasira na ovom trzistu uz primamljive ekstraprofite kao vlastiti proizvod.

U Federaciji su svjesni da ne postoji nacin da se neko u Hrvatskoj natjera da kupuje robu iz FBIH, bez obzira na sve pogodnosti. Namjera da se uravnotezi spoljnotrgovinski bilans FBiH sa Hrvatskom ipak nailazi na nepremostivu prepreku, postojeci povlasteni polozaj hrvatske privrede na federalnom trzistu u odnosu na sve ostale drzave.

Tesko da ce zainteresovani partneri iz trecih zemalja i pored najbolje volje moci preskociti postavljene im carinske barijere, pa tako sve pocinje da lici na kvadraturu kruga. Jedino rjesenje je zadovoljenje veceg dijela federalnog trzista domacim proizvodima cime bi se ujedno povecala i izvozna ponuda.

Da politicke samostalnosti nema bez ekonomske nije nista novo pa ce stoga do pune i stvarne politicke nezavisnosti BiH doci tek onda kada ona uspije postici ekonomsku nezavisnost, prije svega u odnosu sa susjednim drzavama.

Drazen SIMIC (AIM, Sarajevo)