RAT ZA MEDIJE

Obracun dva DPS

AIM, PODGORICA, 12. 12. 1997.

Prosle je nedjelje drzavnoj stampariji "Pobjeda", kao i tek osnovanoj privatnoj stampariji "Roto slog" prispjeo zahtjev DPS Momir Bulatovic da im pomenute stamparije "u sto hitnijem roku", dostave cijenu stampanja dnevne novine. Planirano je da se novi dnevni list stampa u tirazu od 20.000 primjeraka(!) formata slicnog sadasnjoj "Pobjedi", a na cijelih dvadeset strana. U partiji Momira Bulatovica se nadaju da ce dnevni list "Istina" (za sada samo radni naslov) startovati sredinom januara, bas u vrijeme kada odlazecem predsjedniku istice mandat.

Bulatovicevi ljudi, dakle, nakon krace stanke uzrokovane guzvom oko (ne)regularnosti predsjednickih izbora, nastavljaju obracun sa nekadasnjim partijskim kolegama boreci se za kontrolu nad medijskim prostorom Crne Gore. Prividno zatisje narusili su clanovi partije odlazeceg Predsjednika. Prvo je genralni direktor RTV Crne Gore Zoran Jocovic, nakon visemjesecnog samovanja i cutanja u direktorskoj sobi, uputio pismenu ostavku predsjedniku Upravnog odbora te kuce Predragu Bulatovicu, navodeci da se radi "o licnom cinu i da je ostavka neopoziva". Koliko se zaista radilo o licnom cinu vidjelo se istog dana. Odgovarajuci na Jocovicevo pismo, Predrag Bulatovic ga je, takodje pismeno, izvijestio da ostavku ne moze da prihvati iz jednog prostog razloga: i sam je, kako kaze, istog dana podnio ostavku na mjesto predsjednika upravnog odbora RTV Crne Gore. Stoga Bulatovic ljubazno preporucuje Jocovicu da "svoju ostavku procesuira" preko nekog novog predsjednika UO, koga ce u dogledno vrijeme izabrati Skupstina ili da se za savjet licno obrati predsjedniku Skupstine Svetozaru Marovicu.

Tako je RTV Crne Gore, koordiniranim potezima Bulatovicevih ljudi, u jednom danu ostao bez direktora i predsjednika Upravnog odbora. U izjavi crnogorskom nedjeljniku "Monitor" Predrag Bulatovic istice da je njegov potez bio prakticno iznudjen, jer je rad Upravnog odbora blokiran, a ta kuca, kako kaze, distanciram od rada te kuce, koja je od pocetka jula ove godine pod direktnom kontrolom Svetozara Marovica.

Milorad Djurkovic, vrsilac duznosti glavnog i odgovornog urednika, opet, smatra da oni koji sada bacaju drvlje i kamenje na RTV Crne Gore su i najodgovorniji za haos u kome se ova kuca nalazi. "U televiziji je totalno neregularno stanje. Organizacija kuce je takva da su moja prava van programa u pogledu finansija, organizacije tehnike - nikakva. Uz sve to Upravni odbor nije uopste usvojio sitematizaciju, a svi moji napori da 'primoram' odrzavanje kolegijuma bili su bezuspjesni", kaze Djurkovic uz napomenu da je polozaj novianra prakticno ponizavajuci i da je proizvodnja programa bila "posljednja briga bivseg rukovodstva".

Visegodisnje direktorovanje Zorana Jocovica kadrovima, finansijama i opremo RTV Crne Gore, vjerovatno bi i dalje bilo obavijeno velom tajne da nije doslo do raskola unutar crnogorskih socijalista. Zaprepascuje podatak da niko od uzeg rukovodstva kuce nije mogao odgonetnuti koliko je stalno zaposlenih u RTV Crne Gore, mada se barata cifrom "oko sedamsto i nesto". I jos gore: vecina zaposlenih ima rjesenja za jedno, a rasporedjeni su na drugo radno mjesto; a cak 180 radnika rade, niz godina, kao tzv. honorarci, iako je golem broj onih koji se nalaze na spisku stalno zaposlenih i prakticno primaju platu bez rada. Televizaija Crne Gore prakticno grca u dugovima: Evrovizija na ime televizijskih prava prenosa, potrazuje 500.000 svajcarskih franaka i jos 130.000 dolara, a Jugoslovenska radio televizaija, na ime naknade za participaciju, nekoliko stotina hiljada dinara. Uz to, Djurkovic tvrdi da je Predrag Bulatovic, kao predsjednik Upravnog odbora, licno dodijelio pet stanova svojim miljenicima u televiziji, mimo pravilnika, ili redosljeda na stambenoj listi.

Ocigledno je da dvije ostavke u jednom danu nijesu plod puke slucajnosti. Tezu potvrdjuju i novi odlasci. Srdja Bozovic, predsjednik Upravnog odbora "Pobjede", te clanovi Milutin Ojdanic i Dragisa Pesic, podnijeli su u ponedeljak, 8. decembra neopozive ostavke. Nijesu se, cak, tokom tog "moralnog cina" mnogo zamarali. Kuriozitet je da su tekstovi ostavki, u kojima se istice da "Pobjeda" ne ostvaruje "zacrtanu programsku koncepciju", identicni, cak i u zarezima. Jedino su se potrudili da se svako, ponaosob, vlastorucno potpise. Dan kasnije, jos jedan clan UO RTV Crne Gore, Milija Scepanovic, podnio je ostavku. Naravno, nakon dogovora sa rukovodstvom svoje partije.

Bulatovicev tabor se, ocito, odlucio da nastavi sa ofanzivom prema crnogorskim drzavnim institucijama. Ovog puta su na udaru mediji. Pri tome, taktika je do detalja promisljena. I Predrag Bulatovic, bas kao i Srdja Bozovic, nijesu zurili sa podnosenjem ostavki - sacekali su zavrsetak novembarskog zasjedanja. Tako su, vjesto, sebi izborili dodatno vrijeme, a suprotni tabor srijecili da hitro reaguje. Naime, prema vazecem Zakonu o javnom informisanju, predsjednika upravnog odbora "Pobjede", TV i Radija Crne Gore bira Skupstina. Kako "bulatovicevci" dobro znaju da pri sadasnjem rasporedu snaga u parlamentu nemaju sansi da njihovi ljudi opstanu na postojecim, uticajnim mjestima u drzavnim medijima, odlucili su da malo prolongiraju izbor novih ljudi.

Tacnije: Bulatovic, Jocovic i njihovi sljedbenici vise ne odgovaraju za buduci rad drzavnih elektronskih medija, ali formalno su jos uvije na funkcijama, sve dok crnogorski parlament ne imenuje nove ljude. Time se jednim udarcem postize dvostruka korist: blokira se rad u drzavnim medijima (sjednicu Upravnog odbora RTV Crne Gore, po poslovniku, moze sazvati jedino predsjednik) i omogucava javni napad na uredjivacku koncepciju.

"Mi zaista imamo plan", obratio se svojim sljedbenicima Momir Bulatovic, na partijskoj sesiji odrzanoj prosle nedjelje u Kolasinu. A plan je doista efektan. DPS Momir Bulatovic ce formirati svoje medije ("nas dnevni list trebalo bi da izadje u pravom trenutku i u pravo vrijeme"), a istovremeno pokusati da utice na razbijanje sadasnje uredjivacke politike drzavnih medija ("promijenicemo ovu uredjivacku politiku, koja je takva da kod obicnog gradjanina izrazava odbojnost i neprihvatanje").

Za razliku od Bulatoviceve partije, opcije njegovog rivala, novog predsjednika Djukanovica, pokazuje zavidan stepen inercije i nesnalazenja. Koliko su "bulatovicevci" vicni destrukciji, reformisti su, cini se nespremni da se tome odupru. "Svoje" ljude u drzavnim medijima ostavili su da se snalaze kako znaju i umiju, uglavnom lose i neprofesionalno. Tako se, na primjer, u dnevniku TV Crne Gore, u nedjelju, 7. decembra, u najavi kljucnih vijesti nije nasla informacija o smijeni gradonacelnika Podgorice. Kratka obavijest emitovana je tek u 15 minutu Dnevnika. Posto je tesko povjerovati da se iskusnom uredniku moze dogoditi takav propust, moze se zakljuciti da je stigla naredba "odozgo", kako bi se poraz makar malo ublazio.

U krugovima bliskim Djukanovicu svi propusti u drzavnim medijima pravdaju se nedostatkom profesionalaca. A upravo ti krugovi, skupa sa svojim sadasnjim ljutim protivnicima, gvozdenom rukom u sedmogodisnjoj vladavini disciplinovali novinare, od njih stvarajuci pokorne vojnike svoje politike. Profesionalci su izbacivani ili marginalizovani. Sada se ocito placaju cehovi politike u kojoj su drzavni mediji bili samo sredstvo golog odrzanja na vlasti i stvaranja kolektivne hipnoze podanika. Gradjenje slobodnih medija ne ide preko noci ni kao usputna djelatnost vlastodrzaca. A pitanje je: da li u ovom rezimu zaista odgovaraju otvoreni drzani mediji. Uostalom, prijedlog novog Zakona o javnom informisanju izgleda kao da je pisan rukom starih komesara.

Drasko Djuranovic (AIM Podgorica)