MERCEPOVCI OPTUZENI UMJESTO ZA RATNI ZLOCIN TEK ZA PLJACKU I UBOJSTVA
AIM, ZAGREB, 11.12.1997. Zupanijsko drzavno odvjetnistvo u Zagrebu podiglo je optuznicu protiv devet osoba okrivljenih za zbivanja u Pakrackoj poljani i u vezi s tim zbivanjima, a koja su se dogodila krajem 1991. godine. Okrivljeni su Munib Suljic, Igor Mikola, Sinisa Rimac, Miroslav Bajramovic, Zvonimir Zakosek, Kresimir Prosinecki, Branko Saric, Zoran Karlovic i Stjepan Mandjarelo, s tim sto su Suljic, Mikola i Bajramovic u pritvoru od 3. rujna ove godine, gdje su, zajedno s jos uvijek neokrivljenim Nebojsom Hodakom, privideni nakon Bajramoviceve ispovijesti o zlocinima pocinjenim u Pakrackoj poljani, a koje je objavio tjednik "Feral Tribune". Hitni pritvor zatrazen je i za ostalu sestoricu okrivljenih.
Munib Suljic, zvani "Suljo" i "Bimbo", Igor Mikola i Sinisa Rimac tereceni su sto su krajem studenog ili pocetkom prosinca 1991. odvezli Aleksandra Sasu Antica na jednu livadu pokraj sela Janja Lipa gdje su mu vec ranije zatvoreni Nikola Peles i Branko Velagic iskopali jamu - raku, nakon cega je Suljic pucao u Antica, a kad je ovaj u jami pokazao znakove zivota, pucnjavi u njegovo polumrtvo tijelo prikljucili su se Mikola i Rimac.
Munib Suljic, Miroslav Bajramovic, Branko Seric zvani "Kosa" i Zoran Karlovic zvani "Karlo", pocetkom studenoga 1991. godine, naoruzani su usli u stan Stevana Brajenovica iz Zagreba, oduzeli mu pistolj, torbu s novcima, dokumente i auto "Toyota", a njega odvezli na Zagrebacki velesajam (gdje je bila komanda njihove jedinice, sto optuznica ne navodi), odakle ga je Suljic odvezao u Pakracku poljanu. Predao ga je Saricu, koji ga je dodatno opljackao, potom su ga vezali, udarali nogama i rukama, prijetili ubojstvom i maltretirali na razne nacine.
Zoran "Karlo" Karlovic dodatno se posvetio Brajenovicu. Nakon sto je ovaj, cuvsi da ga planiraju ubiti, pokusao pobjeci, u cemu ga je sprijecio strazar, Karlovic je Brajenovicu ispalio metak u trbuh, pri tome ga tesko ozlijedivsi, ili, kako stoji u optuznici, "s umisljajem zapoceo ali nije dovrsio da drugoga lisi zivota".
Mikola, Bajramovic, Saric i Mandjarelo optuzeni su i da su skrivili smrt Milosa Ivosevica, Rade Pajica i Marka Grujica. Bajramovic i Mandjarelo su s "vise drugih neutvrdjenih osoba" iz Zagreba odveli Ivosevica, Grujica i Pajica koje su u Pakrackoj poljani predali Saricu, pri cemu je Mikola zadrzao za sebe Ivosevicev automobil i novac. "U tocno neutvrdjeno vrijeme i pod tocno neutvrdjenim okolnostima" Ivosevic, Pajic i Grujic ubijeni su iz vatrenog i eksplozivnog oruzja, ali su pocinitelji "nepoznate osobe". Dakle, cetvorica okrivljenih ne tretiraju se kao krivci za smrt, vec samo zbog "protupravnog zatvaranja i drzanja zatvorenih", uslijed cega su zatvorenici izgubili zivot.
Zvonimir Zakosek i Kresimir Prosinecki zvani "Kreso Mesar", pripadnici pricuvnog sastava MUP-a RH zatvorili su Nikolu Pelesa, kutinskog taksistu, u svlacionicu NK "Jedinstvo" u Pakrackoj poljani, oduzeli mu "mercedesa" i vise osobnih stvari, drzali ga zatvorenog i ucjenjivali ga zlostavljanjem da im plati da bi ostao ziv. Unatoc placenom iznosu, Peles je ostao u zatvoru, dok su istovremeno opljackali i njegovu kucu u Kutini, a njegovoj majci oduzeli i ostatak novca. Peles je nakon mjesec dana pusten iz Poljane.
Zakosek i Kreso Mesar zatvorili su u Pakracku poljanu i Branka Velagica, kojeg je u Kutini uhapsilo "vise neidentificiranih osoba u vojnim uniformama", pri cemu je Zakosek sebi prisvojio Velagicev "mercedes" novac i zlatninu. Zatvorenog Velagica mucili su u svlacionicama "Jedinstva", udarali, ranjavali, mucili strujom i nozem, slomili mu celjust i dva kraljeska, tjerajuci ga da potpise izjavu kojom Zakoseku predaje kamion, automobil, motocikl... Velagic je, slomljen i izmucen, pusten nakon 21 dana, tijekom kojih mu je iz kuze odvezeno sve sto je iole vrijedilo.
Devetorica okrivljenih i 28 svjedoka, koliko ih je pozvalo drzavno odvjetnistvo, uskoro bi se trebali naci pred Mirkom Klinzicem, sucem Zupanijskog suda u Zagrebu. Odvjetnici vecine okrivljenih odlucili su uloziti prigovore na optuznicu, smatrajuci kako su radnje koje se njihovim sticenicima stavljaju na teret neutemeljene i nedovoljno pokrijepljene dokazima, sto ce pocetak sudjenja za neko vrijeme ipak odgoditi. Mnogo spominjani Zvonimir Trusic, kako se vidi iz optuznice, nije medju okrivljenima, vec se pojavljuje kao svjedok. Sama optuznica, otipkana na dvadeset gustih stranica, nigdje ne spominje ni Tomislava Mercepa, cak ni kao svjedoka ili zapovjednika pojedinih optuzenih, za koje se takodjer ne moze zakljuciti ni kojim su postrojbama Hrvatske vojske ili MUP-a pripadali, osim nekolicine.
Takodjer, sto je posebno zanimljivo, u obrazlozenju optuznice stoji da "u odnosu na druge okrivljenike i druga kaznena djela izvan ove optuznice istrazni postupak nije zavrsen", sto bi trebalo znaciti da Bajramovicevi navodi iz ispovijedi Feralu nisu zanemareni, ali jos uvijek nisu istrazeni. Do kuda je istraga stigla za sada je tajna. No, iz dosadasnjih izjava svjedoka i iz postojece dokumentacije o slucajevima za koje je optuznica podignuta, izvedeno je obrazlozenje koje donekle detaljnije opisuje djelic dogadjanja u Poljani, a sto su pocinili okrivljeni.
Medju zanimljivije iskaze spada onaj Stevana Brajenovica, nekdasnjeg carinika. Njega su iz vlastitog stana odvela trojica muskaraca, a na Velesajmu ga je "Suljo" strpao u kamion i odvezao u Pakracku poljanu na "informativne razogovore". Slucajno cuvsi da ga planiraju ubiti, pokusao je pobjeci, ali su ga uhvatili, pri cemu ga je strazar udario nogom u glavu. Vratili su ga u zatvor, prijetili mu skalpiranjem, a on, ne zeleci cekati takvu sudbinu, odlucio je dohvatiti se puske koja je bila odlozena u kutu zatvora. Pritom ga je zaskocio strazar, a Karlovic mu ispalio metak u trbuh, nakon cega je prevezen u Zagreb i pusten.
Kutinskog taksistu Nikolu Pelesa dvojica su nepoznatih civila trazili da ih preveze u Medjuric, selo pokraj Kutine, ali umjesto da mu plate, jedan od njih je izvadio pistolj i uhapsio ga. Peles je pokusao pobjeci trazeci pomoc od policajca koji je tu reulirao promet, no kad je policajac vidio tko ga hapsi, nije mu htjeo pomoci. Strpali su ga u kombi, u kojem mu je muskarac koji ga je uhapsio rekao da bi mu 100.000 DEM spasilo zivot. Rekao je da ima dvadeset tisuca, a sva kasnija maltretiranja svodila su se na pokusaje da doznaju gdje ih je sakrio. I nakon sto im je dao sav novac, i nakon sto su mu iz kuce sve odnijeli, Peles je ostao u pritvoru.
Jedne noci su Pelesa i Branka Velagica, takodjer taksistu iz Kutine, odvezli iz zatvora do neke uvale, naredili im da iskopaju jamu, a do mjesta na kojem su kopali u drugom su automobilu dovezli Aleksandra Sasu Antica. Taksistima su naredili da legnu i rukama prekriju oci. Peles je zacuo glas Muniba Suljica koji je vikao "daj ga meni, daj ga meni, ja sam mu obecao da cu ga samo jednim metkom", a potom pucanj. Kad su Peles i Velagic poceli zatrpavati tijelo Sase Antica, ono se pomaklo, na sto je Suljic viknuo "vidi gada, vidi gada" i opalio metak Anticu u glavu, a zapucali su i Rimac i Mikola. Rimac je potom Pelesa udario nogom u glavu nakon cega je ovaj zateturao, dok su se ostali smijali vicuci "vidi cedu kako plese". Istu pricu ispricao je i Velagic, kojeg su tijekom boravka u Pakrackoj poljani silovali improviziranim pendrekom i zarezivali nozem po tijelu u predjelu bubrega.
Optuznica navodi da je takav tretman zatvorenika "prvenstveno isao jedino za tim da se od njih oduzme novac i vrijedni predmeti", sto je u javnosti protumaceno kao umanjivanje pocinjenih zlocina. Naime, nigdje ne stoji da bi pocinjeni zlocini mogli biti u svezi s nacionalnoscu zrtava (svi su Srbi osim Antica), vec samo da su pocinitelji radili "izvan redovnih obrambenih zadataka". Razlog brzom podizanju optuznice, iako kompletna istraga nije zavrsena, odvjetnici okrivljenih vide u cinjenici da su trojica koja su vec bili u pritvoru, za ista djela bili u pritvoru i 1992, godine, kada su zbog "nedostatnih dokaza" pusteni na slobodu, pa im se i ondasnji boravak u pritvoru racuna u "staz". Da je nepostojanje dokaza bila izlika i za izvrsenje naredbe o pustanju koja je dosla iz vrha hrvatske vlasti, nedavno su u mnogobrojnim izjavama posvjedocili mnogi od ondasnjih HDZ-ovaca koji su se kasnije odmetnuli od stranke na vlasti, pa se i sada izrazava sumnja u vjerojatnost da ce okrivljeni biti i osudjeni.
S druge strane, mnogi su skloni tvrdnji da ce optuzeni biti i osudjeni, jer bi njihovo oslobadjanje moglo uroditi pokretanjem postupka na Haaskom sudu, pri cemu bi na povrsinu isplivale i mnoge druge nezakonitosti i djela nimalo slavna za mnoge koji jos uvijek drze vlast u svojim rukama. No, vec i po radnjama za koje se optuzene tereti, vidljivo je da ce kazne - dodje li do njih - biti mnogo blaze no sto se to ocekivalo, posebno nakon Bajramoviceve ispovijedi, i posebno zbog djela pocinjena - jer su to "bili Srbi". Dakle, ocekivalo se sudjenje zbog ratnog zlocina, a dobili smo sudjenje za pljacku i nekoliko ubojstava.
Ali u igri je mnogo elemenata i jos vise ljudi, i sto ce se stvarno dogoditi nezahvalno je prognozirati. S pocetkom sudjenja, koje bi se moglo dogoditi vec u sijecnju iduce godine - mada to takodjer nije sigurno - mnoge ce stvari biti jasnije.
MILIVOJ DjILAS