CIJENA OTPADA

Sarajevo Dec 10, 1997

Uvoz automobila

Banjaluka, 10. decembar 1997. (AIM)

Radnici banjalucke komunalne sluzbe su do kraja septembra ove godine sa ulica i pored puteva uklonili 1.050 karoserija i olupina ostavljenih automobila. Do istog perioda u Republiku Srpsku je uvezeno blizu 60 hiljada putnickih automobila. Broj uvezenih teretnih vozila i autobusa je daleko manji i pored izuzetno povoljne carinske stope (od jedan posto za nov kamion ili autobus, do 20 posto za preko deset godina starosti). Za devet mjeseci uvezeno je oko 3.500 kamiona, 133 autobusa i 344 tegljaca i traktora. Nema podataka za broj uvezenih gradjevinskih, poljoprivrednih i sumarskih masina.

Stopa carina za uvoz automobila je 30 posto od procijenjene vrijednosti automobila (u Srbiji je 60 posto). U tih 30 posto uracunate su sve carinske i uvozne obaveze. Za uvoz nema ogranicenja na starost vozila.

Niskom stopom carina vlasti su podstakle uvoz automobila sa zapada i dosle do efikasnog nacina za punjenje drzavnog budzeta. Sagovornik AIM-a u Republickoj upravi carina (RUC) odbio je da iznese tacan podatak o novcu koji se slio u drzavnu kasu po ovom osnovu, ali je potvrdio da se radi o "znacajnim deviznim sredstvima", jer se uplata svih carinskih obaveza mora vrsiti u devizama. O kolikim "znacajnim" sredstvima se radi nije tesko izracunati. Samo na ime obavezne putarine, koja se placa 200 DEM, i samo od putnickih automobila, za devet mjeseci prikupljeno je 12 miliona DEM.

Od ostalih carinskih obaveza placa se ulazna carinska prijava (UCP) na granici i uvozna carinska deklaracija (UCD) u carinarnici (obje od 60 do 80 DEM) i koriscenje parkinga (od 50 do 150 dinara). Zatim dolazi osiguranje, tehnicki pregled i registracija. Kada se sve sabere, uvezeni auto obicno manje kosta od iznosa svih ovih obaveza.

Prosjek starosti uvezenih automobila u RS je oko deset godina. Obicno se uvoze iz zapadnoevropskih zemalja, najvise iz Njemacke i Austrije. Veza su uglavnom nasi ljudi na "privremenom radu". "Nijemcima se vise isplati prodati auto nekom gastarbajteru nego placati cijenu odvoza na otpad, koja je otprilike jednaka cijeni automobila", kaze Milan R., koji tvrdi da je do sada "uvezao" desetak automobila.

Sa porastom broja uvezenih automobila porastao je i broj saobracajnih nesreca u kojima po pravilu ucestvuju upravo automobili koji su na raznorazne nacine sa cesta zapadne Evrope dospjeli do Republike Srpske. Prema nekim procjenama aktivno vrijeme koje takav automobil provede na nasim cestama je 5 do 6 godina. Muke s uvezenim autom najbolje znaju automehanicari, a poslije kupovine sazna i novi vlasnik. "Sada kad pogledam, koliko sam ga platio, a koliko sam dao na popravke, ispada da sam dobro 'pao'", prica Sinisa, vlasnik jednog "Nisana" u koji se zaljubio na prvi pogled, ali su mu odlasci kod automehanicara i potraga za rezervnim dijelovima postali dio svakodnevnice.

U nedostatku rodjaka u inostranstvu, na auto pijaci u bilo kojem gradu u RS moguce je kupiti neocarinjen auto sa stranim dokumentima. Na auto pijaci u Banjaluci cijene automobila se krecu od dvije do pet hiljada njemackih maraka i do deset godina starosti. Primjetno je da na vecini automobila za prodaju stoje "proba" tablice. Te tablice se kupe u MUP-u, a izdaju se na tri dana sa mogucnoscu produzenja (dok se auto ne proda!?). Cijena im je 5 dinara po danu.

Najpovoljnije cijene automobila su na auto pijaci Loncari i manje su za hiljadu do dvije hiljade maraka od onih u Banjaluci. I tamo postoji mjesto gdje se mogu kupiti probne tablice. "Svog Golfa 'dvicu' kupio sam za 4.600 maraka, a u Loncarima je takav isti, kad ga kupis od Hrvata 3.000", kaze Drasko M. i dodaje da se ipak nije pokajao, jer zna od koga je kupio auto. "Takav auto moze biti ukraden u Njemackoj, Svajcarskoj, Zagrebu ili Bihacu. Ja ne znam hoce li jednog dana policija uspostaviti kontakte, ali ne bi volio da se ispostavi da vozim ukradeno auto", kaze Drasko.

Procedura koja slijedi nakon kupovine auta u Loncarima dovezenog iz Hrvatske, Federacije BiH ili neke trece strane, je prica za sebe. Nakon sto sa prodavcem napravi kupoprodajni ugovor, koji zapravo nije nista drugo nego dokaz da auto nije ukrao onaj koji ga trenutno vozi (sto nije dokaz da ga nije ukrao onaj od koga je kupljen), kupac ide u Gradisku, ili na neki drugi granicni prelaz, gdje se pravi ulazna carinska prijava, kao da je auto uslo s druge strane Save! Medjutim, vecina preprodavaca ne ode u Gradisku, nego se uputi na auto pijacu, gdje auto prodaje po znatno vecoj cijeni. Policija uvazava strane papire i kupoprodajni ugovor, pa preprodavca pusta da se seta Republikom Srpskom sa neocarinjenim automobilom.

Kradja automobila i njihova preprodaja u RS je tema o kojoj se sve vise govori. Nedavno su celni ljudi Srpskog narodnog saveza (SNS), stranke predsjednika RS Biljane Plavsic, iznijeli podatak da je 17. novembra Centar sluzbi bezbijednosti Prijedor oduzeo "Audi A6" iz 1997. godine Slobodanu Bijelicu, clanu Glavnog odbora Srpske demokratske stranke i clanu Predstavnickog doma Parlamentarne skupstine BiH, zato sto je bio ukraden! Prema tim navodima automobil je bio registrovan na Bijelicevu suprugu, a navodno je "opran" preko firme "Sinekop" iz Banjaluke. SNS tvrdi da je u Prijedoru oduzet i automobil marke "Krajzler" sa policijskim tablicama, koje je vozilo civilno lice, a policija u Prijedoru je oduzela jos nekoliko automobila koji su bili ukradeni. Istraga je u toku, preprodaja takodje.

Aleksandar Macanovic