BANJALUCKI ISPIT ZA SOCIJALDEMOKRATE

ALTERNATIVA POD LUPOM EVROPE

AIM, SARAJEVO, 09.12.97. Zvuci mozda paradoksalno, no od stotinjak bosanskohercegovackih politickih stranaka, koliko ih se prijavilo na opcinskim izborima u BiH, cak cetrdeset posto za sebe tvrde da su temeljene na socijaldemokratskim principima. S druge strane, pak, socijaldemokratska politicka orijentacija nije ni u pribliznom omjeru zastupljena u vlasti bilo kog be-ha entitea, a pogotovu ne zajednickih institucija. No, vec sama potreba da se i pri najmarginalnijem politickom organiziranju odnosno suprostavljanju etabliranom nacionalistickom poretku u zemlji, apostrofira i obecava socijalni i demokratski prosperitet, istovremeno pokazuje i cega je ova zemlja godinama lisena ali i sto treba biti alternativa sadasnjem stanju beznadja.

Od, dakle, vise nego brojne lepeze stranaka socijaldemokratske orjentacije u BiH - pri cemu citatelje ipak treba postediti pominjanja onih poput Nove radnicke stranke, Seljacke radnicke stranke, Raseljenicke demokratske stranke!? - cetiri su se vec nametnule, sto aktivitetom sto izbornim rezultatima, kao vodece partije prve razine lijeve politicke orjentacije. U Republici Srpskoj ovaj blok obiljezen je Strankom nezavisnih socijaldemokrata i Socijalistickom partijom RS, uz potporu patuljastih stranaka iz nekadasnje koalicije Za mir i progres, poput Socijalno-liberane stranke ili Udruzene ljevice BiH. U Federaciji BiH, pak, neprikosoveni nositelji ove politicke opcije su Unija bosanskohercegovackih socijaldemokrata i Socijaldemokratska partija uz, takodjer, neupitnu bliskost stranaka involviranih u koalicijsku Zdruzenu listu. Proslogodisnji opci, te ovogodisnji lokalni izbori, potvrdili su da je bosanskohercegovacka opozicija u pravilu socijaldemokratske provenijencije s obzirom na to da pored osvojene opcinske vlasti od Tuzle, preko Banjaluke do Laktasa ili Srpca, i u najvisoj drzavnoj instituciji, Predstavnickom domu BiH, participiraju zastupnici iskljucivo ove cetiri pomenute stranke. Naravno,
objektivne razlicitosti SNSD i SPRS, te UBSD i SDP - od platformi, nastaka stranaka i bastine proslih rezima, preko upitne (ne)kooperativnosti sa sadasnjom vlasti, pa do eventualnih personalnih animozieta lidera tih stranaka - uvjetovale su ne samo rasparcanost i izdijeljenost birackog tijela naklonjenog ovakvim politickim opcijama, vec daljnju kontinuiranu nekoordiniranost politickih akcija sto je nerijetko kulminiralo konkurentnoscu pa i medijskim konfrontiranjem deklarativnih slicnomisljenika.

No, socijaldemokratska Evropa (tesko je, naime, izdvojiti zemlju gdje socijaldemokrate nisu na vlasti ili barem ne predstavljaju jednu od namocnijih politickih grupacija) odlucila je "pogurati" bosanskohercegovacke partnere u pokusaju uskladjenije politicke promocije na citavoj teritoriji drzave BiH. To prije sto objelodanjena istina da pod pritiskom potpisan Mirovni sporazum i oktroirani Ustav drzave BiH nemaju sanse za implemetiranje ako ih trebaju sprovoditi oni zbog kojih su izvana sve odluke i nametnute, jos uvijek ne ukazuje na jasno prepoznatljivu i dovoljno snaznu alternativu koja bi to, za razliku od sadasnjih vlastodrzaca, uistinu mogla sprovesti u djelo. Prvi pokusaj zblizavanja postojece rasparcane socijaldemokratske alterative u BiH, Evropa je (naravno, putem aktivnosti Socijalisticke internacionale, cije su clanice uostalom i UBSD i SDP) uprilicila inicijalnim sastankom pomenutih stranaka potkraj devetog mjeseca ove godine u Sarajevu, dovodeci za isti stol lidere ove opcije iz oba entiteta i namecuci im za temu razgovor o buducoj tjesnijoj suradnji. Da sve nece ostati na inicijalnom pokusaju, odnosno da Evropa ozbiljno misli pripremiti, odnosno ponuditi sukcesore sprovedbe americkog mirovnog plana u BiH, govori i cinjenica da ce se 13. ovog mjeseca slicaj sastanak odrzati u Banjoj Luci. Ovaj put, medjutim, pored deklarativnog izjasnjavanja za suradnju, socijaldemokratske grupacije BiH morat ce daleko otvorenije pokazati politicku volju za sinkronizirani politicki nastup pa cak i tvorbu eventualne decentralizirane asocijalcije. U protivnom, svako odustajanje od institucionalizacije medjusobne suradnje znacit ce ispadanje iz kruga
favorizirane demokratske alternative, koja sadasnje evropsko ulaganje u nju ima opravdati izbornim rezultatima naredne godine.

Objektivno, predstojeci banjalucki skup bit ce najtezi za Socijalisticku partiju RS. On za nju, cak, moze predstavljati zavrsni ispit konacnog opredjeljivanja sadasnje pozicije stranke razapete izmedju deklarativne socijaldemokratske politicke orjentacije, dakle izbora samostalne politicke volje, i Milosevicevih instrukcija toplo-hladno na relaciji Plavsic- Krajisnik, dakle instrumentalizacije od strane beogradskog rezima. Drugim rijecima, ova ce se stranka morati opredjeliti ili za ulogu demokratske grupacije i alternative iza koje ne stoji beogradski mecena, pa ni sve pogodnosti koje njegova podrska nosi, ili za nazovi "patriotsku opoziciju" kojoj ce danas biti nalozeno kontriranje SDS-u, sutra paktiranje s njima. Trenutacna prednost koju SP RS ima u odnosu na Nezavisne socijaldemokrate - poput nasljedjene stranacke infrastrukture bivsih komunista, poznatih politickih lidera dobro obucavanih u bivsem rezimu (Zivko Radisic, nekadasnji Bogicevicev protukandidat za posljednji saziv jugoslavenskog Predsjednistva, Dragutin Ilic ili Zeljko Mirjanic, visoko ragnirani kadrovi bivseg CK)- ne moze jos dugo predstavljati vodeci adut ove stranke, bez obzira na izbornu pobjedu u Banja Luci i Mrkonjic Gradu, pogotovu ne u trenutcima u kojima treba donijeti sudbonosnu odluku o buducem politickom djelovanju.

Ne tako drasticne, ali svakako slicne nedoumice naci ce se i pred Socijaldemokratskom partijom BiH. Naime, recidivi komunisticke proslosti koji su liderstvo ove stranke nerjetko nagnali da potrce za svakom ponudjenom foteljom u vlasti nacionalnih stranaka, morat ce konacno biti (pr)ocijenjeni kao pogresana politika, bez obzira na objasnjenja da su u ratnom periodu, u kojem su se desavali, trebali predstavljati patriotski cin. U protivnom, umjesto takve evaluacije iza zatvorenih vrata partije, SDP ce docekati da se njenom odgovornoscu u prljavoj strani ovog rata pocnu baviti i donedavno naklonjeni mediji, danas zaokupljeni razotkrivanjem odgovornosti SDA za takva desavanja. Drugim rijecima, tek kristalno jasan stav rukovodstva SDP-a o ulozi ove stranke u proteklom, i ciljevima u buducem periodu, mogu je postedjeti sutrasnje formulacije tipa - nema izjednacavanja krivice, ali sjedeci u foteljama Predsjednistva, Skupstine ili Vlade BiH i vi ste suodgovorni za danas otovorene mafijaske ili jos gore, zlocinacke afere. Socijaldemokratska partija takodjer je u prednosti nad partenrskom UBSD, od jace infrastrukture do daleko brojnijih stranackih imena vec etabliranih u javnom zivotu (od predsjednika Zlatka Lagumdzije, preko Mirsada Dzape i Seada Avdica, do Bogica Bogicevica, Mire Lazovica, Gradimira Gojera i drugih), te iako nije odnijela izbornu pobjedu niti u jednoj opcini na proslim lokalnim izborima, evidentno je ojacala svoju poziciju u nizu opcina diljem BiH. Daljnja progresivna crta ove stranke uveliko ce ovisiti o, ne samo ponovnom zblizavanju s partnerskom UBSD, nego i socjaldemokratskim grupacijama iz RS, na cemu Socijalisticka internacionala preko svedskih i njemackih predstavnika iznova inzistira, a o cemu se SDP do sada vjesto izbjegavao ocitovati.

Stranka nezavisnih socijaldemokrata RS, za razliku od Socijalisticke partije RS, nema niti razvijenu infrastrukturu (nije ju, naime, imala ni od koga naslijediti) niti zvucna imena u svom sastavu. Ime joj se uobicajeno veze za predsjednika Milorada Dodika, nekadasnjeg lidera reformista u rodnim Laktasima, ali joj se ipak pripisuju zasluge za prvo javno neslaganje s paljanskom politikom jos u ratnom sazivu prlamenta RS, kada se s jos sestoricom zastupnika (tada poznatih kao Grupa 7 nezavisnih) zalagao za mirno rjesenje bosanskohercegovackog sukoba. Opozicijski istupi u parlamentu BiH i skupstini RS, promovirali su, u posljednje vrijeme, pored Dodika, i Branka Dokica i Nenada Bastinca kao kljucne igrace ove stranke. Kontakti koje je ostvarivao s alternativom Federacije BiH (Perugia '95.), izvukli su Dodika za medjunarodnu javnost iz anonimnosti, i zajedno s Miodragom Zivanovicem, liderom Socijalno-liberalne stranke RS, stavili u prvi plan istinske opozicije nacionalitickim pozicijama Pala. Na proslim lokalnim izborima pobjedjuje u Laktasima i Srpcu, a dosljednost politicke opcije, suradnja sa srodnim strankama iz Federacije, ali i zapadne Evrope uvjetuje ociglednu uzlaznu putanju ove stranke. Naime, Laktase i Srbac u kojima imaju najveci utjecaj - a u kojima su na proteklim parlamentarnim izborima u RS ne samo potvrdili nego gotovo udvostrucili broj glasaca - SNSD proglasila je prvim otvorenim gradovima tog entiteta, te time potvrdila i svoje politicko opredjeljenje za suradnju sa srodnim strankama Federacije BiH. Na predstojecem banjaluckom skupu ta stranka, pored Stranke Drvarcana i SLS, bit ce nositelj projekta eventualne buduce socijaldemokratske asocijacije BiH.

Unija bosanskohercegovackih socijaldemokrata u Banju Luku ide kao nesporni favorit ideje potebe pokretanja integracijskog procesa stranaka ovakovog opredjeljenja. Od iniciranih medjunentitetskih susreta do zajednickog projekta Vlade u sjeni, ova je stranka sebi priskrbila oreol predvodnice u stvaranju cjelovite demokratske alternative BiH. Postdaytonskim politickim desavanjima, od nekada anatemizirane stranke koja "odrzava kontakte s agresorima", UBSD postaje relevantna politicka snaga u politickoj reintegraciji drzave, izuzetno cijenjena u medjunarodnim krugovima. Za manjkavost UBSD-a mogla bi se smatrati politicka promocija samo prva dva covjeka stranke (Selim Beslagic i Sejfudin Tokic), bez obzira na njihov sinkroniziran rad i odsustvo medjusobne konkurencije u liderskim pozicijama, te teritorijalno utemeljenje stranke uglavnom u Tuzli i dijelom u Sarajevu. Politicka promocija Slavise Sucura i Svjetlane Fabjanc, te potpisani Protokol sa Strankom Drvarcana (Mile Marceta) o zajednickom djelovanju u Drvaru, gdje je potonja stranka dobila izbore, mogli bi biti dobar nacin prevazilazenja pomenutih nedostataka. No, i pored medjuopcinske suradnje na razini Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, aktivnostima u drugom entitetu i opozicijskom ugledu koji UBSD danas uziva, i ova je stranka zivotno zaineresirana za ishod banjaluckih razgovora. To prije sto je razlaz s SDP-om, odnosno istup SDP iz Zdruzene liste, pokazao pogubnost podijeljenosti birackog tijela za koje su politicke finese neslaganja ove dvije stranke minorne i nerazumljive u poziciji opredjeljivanja za jednu ili drugu stranku.

Delikatnost politicke situacije u kojoj se odrzava i banjalucki skup, te neka vrsta "pritiska" sto ga cini Socijalisticka internacionala na stranke socijaldemokratske ideje, mogucem politickom analiticaru do kraja ogoljuje neke neprijeporne cinjenice. Naime, nacionalisticki koncepti lagano ali neumitno gube tlo pod nogama. Jedina relevantna politicka snaga u opoziciji, ma kakva ili koliko jaka bila ta opozicija, je ona sto je cine socijaldemokratske politicke snage na svim razinama vlasti, i u cijeloj BiH. Ovoj drzavi predstoje sljedece godine novi izbori. Zakljucak jedva da je potrebno izvoditi, pogotovu ne u ime socijaldemokratske Europe koja je ovdje iz dana u dan sve jace instalirana. Zakljucak bi morali izvuci "domaci" socijaldemokrati. Osposobiti se organizacijski i akciono za ono sto predstoji, i za dobrobit socijademokratske ideje i za dobrobit BiH, ili iz susjedstva "prepisati" sudbinu politicke opozicije i potonuti u balkansko blato vukuci za sobom, zarad kratkotrajnih osobnih interesa ili skracenih vidika, jednu eminentno modernu europsku ideju, politiku koja ce Europu prevesti iz ovoga milenija u sljedeci.

DRAZENA PERANIC (AIM Sarajevo)