KAKO POGLEDATI ISTINI U OCI

Nakon Izetbegovicevog vidjenja rata i mira

AIM, SARAJEVO, 04.12.97. Danima i danima je domaca i medjunarodna javnost prozivala celne ljude iz vlasti koja se doskora voljela nazivati "legalna", a cinili su je SDA, Armija BiH, MUP, a svi podrzani od TV BiH. I danima su sutjeli, a ako bi odgovorio ponetko ponesto, uglavnom bi to bilo na nizem nivou i uglavnom bi bio napadan OHR, pored vec dezurnih hadezeovaca i esdeesovaca!

A onda umjesto da se otvori proces Caci, pocnu otkopavati njegove zrtve i identificirati ih se, da MUP istrazi posljednje teroristicke akte, postupi po sudskim odlukama u npr. slucaju delozacija, da se sudovi pozabave svercom, pojavljuje se Alija Izetbegovic na Vijecu kongresa bosnjackih intelektualaca, kako sebe jos uvijek zove neidentificirana skupina ljudi koja se svake subote okupi (njih pedesetak u dobi od preko sedamdeset godina) da bi se bavila "aktualnim temama", i tamo kaze sve ono sto bi imao reci javnosti.

Predsjednik Predsjednistva i predsjednik SDA ne kaze to na javnom mjestu svim svojim gradjanima, ne ni na konferenciji za medije, nego samo "svojima" i tako do kraja pokaze kamo i kome pripada! Tako izbjegne i domace i strane novinare, a pitanja sam sebi postavlja i na njih odgovara izvlaceci ih toboze iz pisama koje mu je u posljednje vrijeme upucivao njegov narod, ponajvise zene! A i to - zaleci se na medije koji toboze svasta pisu i "ne bave se vise Karadzicevim i Mladicevim zlocinima", nego onim sto smo toboze mi, legalni, ucinili.

Kad bi se sveo Izetbegovicev govor ispalo bi "moj ili nas obracun s njima". "Mi" smo dobri, "oni" ne valjaju. A ti "oni" su oni koje bismo htjeli u zajednickoj drzavi. Ovako izreceno, jasno je u kojoj i kakvoj! Podjimo redom.

Izetbegovic je citatelj "casopisa", kako on kaze za revije i tjednike (Dani, Slobodna Bosna, Svijet) i sve sto je taj dan govorio bila je javna polemika s "casopisima". Tako je i poceo polemizirajuci s Halidom Causevicem, najvecim osporavateljem bosnjacke nacije, sadasnjeg reisa i Izetbegovicevog vodjenja politike. Naravno, on ga ne imenuje, ali sve sto kaze je polemika s "pametnjakovicem" kome kao da je "sejtan na ramenu i sapce mu sta ce kazati". A on, Izetbegovic, i kad je svom narodu obecavao da rata nece biti, "slutio je rat". Jedino ga je iznenadilo kako je JNA postala cista srpska armija. Ni govora o tome kako je Armija BiH postala cista "muslimanska armija", sto su joj zeljeli njezini neprijatelji! Bolji se mir nije mogao postici, kaze, pa je onda ovo danas najbolje sto smo mogli imati. Ne kaze, medjutim, zasto se odstupilo od platforme Predsjednistva, zasto je Armija BiH ciscena od Hrvata i Srba, zasto je pravio svoj "entitet", "Sedmu muslimansku brigadu" i tako dajuci iz dana u dan za pravo Karadzicu i Bobanu suzavao svoj prostor koliko god je jacao tu istu Armiju, a koja mu je postala garant za ono danas manje od 25 postotaka teritorija nad kojima ima "legalnu" vlast, i s tih pozicija objektivne hipoteke zaziva "reintegraciju" i "cjelovitu, jedinstvenu i sl. BiH".

A onda je otvorio Pandorinu kutiju hipoteka koje ima ili se pripisuju SDA-u: zlocini, pljacke, krsenje ljudskih prava i sloboda. Medjutim, svega toga ne bi bilo da nije medija, naravno! Ne prigovara on televizijama, osim onima na Palama i u zapadnom Mostaru. Ni dnevnim novinama u Sarajevu, barem "onim glavnim" (sta to znaci i koji su glavni kad postoje "samo" tri), ali "nekim casopisima koji su poceli da se utrkuju, da prikazuju crne strane u ovom drustvu" itekako zamjera. Dakle, nije problem sto tih crnih strana ima, nego sto se o njima pise. Dobro je sto se pise o crnim stranama kod drugih, ali kod nas - "nije bas patriotski", kaze Izetbegovic! Retorika vec vidjena i u Zagrebu i u Beogradu, a da o Palama i ne govorimo! Nije patriotski - je jedini argument koji Izetbegovic ima. A patriotski je sutjeti i ciniti zlocine, pljacke, drzati po nekoliko stanova, postavljati mine pred crkve ili skole... Tako, kaze on dalje, vise se govori o Kazanima, mjestu gdje je Caco ubijao svoje zrtve, nego o Karadzicu ili Mladicu. Ispada, po Izetbegovicu, da bi se u sljedecih stotinu godina trebalo pisati samo o Srebrenici, a za to vrijeme bi Hasan Cengic imao dva aviona, general Alagic pet kuca i stanova, kako pise "Slobodna Bosna", celnici SDA svoje firme, po nekoliko stanova, bankovne racune na koje je lijegalo vise tudjeg novca, nego su ga dobile te "Placenicke novine".

Zlocin i pljacke su cinili samo drugi, a udar na "Energopetrol", kao izvor "zivog novca" za SDA-financiranje Armije i AID-a, SDA politicara i sl., je normalan i o tome ne treba pisati. To nije patriotski. Izetbegovic " ne razumije to pisanje", osim ako se njime ne pokusava srusiti "ova vlast". Izlaz je, dakle, ili rusenje vlasti ili opci kriminal na koji ukazuju javno mnijenje i medjunarodne institucije. Zar nema i treci put - demokratizacija, institucionalizacija drzave, zakoni i pravo, a ne pravda na koju se Izetbegovic voli pozivati kao pravnik. Jer, cak nema ni pravde. Ne barem za borce, za poginule, za ranjene, za izbjegle.

Najveci je, svakako, u svemu tome problem zlocina koji su pocinili pripadnici Armije BiH. Izetbegovic kaze da Armija nije imala koncept "etnickog ciscenja", dakle genocida. Ali to nigdje niti u jednom "casopisu" i ne pise. Samo se govori o zlocinima, i to o dijelu zlocina, jer je otvoreno tek nekoliko krvavih rana. I odmah upada i politicki i retoricki u zamku "vec vidjenoga", brani vlastiti zlocin, u isto vrijeme dok je tudji neupitan. Ne mete iz svoga dvorista, nego se bavi tudjim. Citira, doduse, Kuran u kome pise da je ubojstvo i jednoga covjeka kao da si ubio cijeli svijet i upozorava da to znaci "ne brojati" ubijene. A onda cini "reviziju" Kurana i broji, pa kaze: "vojnici nase armije mogli bi imati ukupno do sto ljudi na svojoj dusi", tvrdeci da je to stotinu ili tisucu puta manje nego su ih ucinili drugi. I hajde sto broji, nego sto netocno broji, minimizira ili i ne spominje mjesta gdje su sve zlocini ucinjeni. Kao da ne zna za njih. Uostalom, nije ni za ova "znao" dok "casopisi" nisu poceli pisati o njima. Tek ce se jos pokazati razmjere, kad budu i na drugim mjestima "prozvani". Izetbegovic, naime, kaze i da je istraga u Grabovici zaustavljena sve dok "mi nismo bili prozvani". A i u Kazanima je zaustavljena, u Bugojnu nije ni otvorena, ni u vareskim ili zenickim selima, Konjicu ili Neretvici, a primjedbi bi, vjerojatno, imali i Srbi s druge strane medjuentitetske granice. Pitanje Srba u Sarajevu ili Celebicu otvorili su Mirko Pejanovic, clan Predsjednistva BiH u ratu, general Divjak ili u interviewu "Slobodnoj Bosni" Marko Mikerevic, sudac porotnik u Okruznom vojnom sudu u Sarajevu, prije nego je "presao na onu stranu". Oni svjedoce o dvije-tri tisuce ubijenih Srba od cijih se svjedocenja koza najezi, nista manje nego od onih iz Srebrenice. Razlika je, treba li opet i opet reci, samo u brojkama. Ali, zar Izetbegovic ne kaze da ne treba brojati?

Izetbegovic ne kaze kako je Caco ubijen, kako je SDA utjecala na sudjenja u slucaju Caco, sahrani Cacinoj, o cemu npr. svjedoci spomenuti sudac, o cemu pisu mediji. Ne kaze ni zasto je na Cacu poslano desetak neiskusnih mladica iz policije koji su tako olako pobijeni i izmasakrirani. Jedini nacin da se tri strane ne izjednacavaju, do cega je SDA-u jako stalo, je dosljedno otkrivanje svih zlocina, pa neka brojke pokazu, mada ne treba brojati, da tri strane nisu iste.

Posebna je prica kriminal, pljacka, ono na sta ukazuju i Biljana Plavsic, i engleski ministar vanjskih poslova Coock i nalazi OHR. Kriminala "ima najvjerojatnije", kaze Izetbegovic, kao da je neupuceni gradjanin, a ne covjek kojemu svako jutro referiraju svaku sitnicu. Uostalom, zar sam na kongresu SDA nije pozivao da se za takve ne glasa? Oni su, takvi, dakle u SDA! Uostalom, sta mu radi AID, stranacka tajna policija, tj. agencija, koja "kontrolira tko se gdje krece i tko sta radi". Uostalom, to je stranacka policija koja njemu kao predsjedniku Stranke referira svaku sitnicu. No, sto to znaci, kad za tim ide direktiva - ne diraj, ne talasaj, kraju ladju, pa to cine i drugi i sl. Tako se Izetbegovic i hvali da je Izvrsni odbor SDA prvi reagirao na Cacine "nestasluke", a ne kaze sta je uradio on kao predsjednik Stranke (dakle, znao je), kao zapovjednik Armije, policije, Predsjednistva, sve i sva u Sarajevu i onom dijelu BiH koji je kontrolirao.

Moglo bi se jos o Izetbegovicevu, svakako nimalo politickom istupu, ali je mozda bolje da o tome progovore i njegovi kriticari. Naime, nikada jos Izetbegovic nista nije rekao da se sutradan on ili njegovi nisu pravdali ili da nije "popio" lavinu kritika. Ni ovaj put to nije izostalo. Nastranu sto su hrvatski mediji napali Izetbegovicevu tvrdnju kako ce se Hrvatska demokratizirati (hoce li i BiH?), nastranu i vec spominjane reakcije Srba, barem onih koji jos uvijek ovdje imaju hrabrost sto reci, ali krenula je lavina i od politicara. Muhamed Filipovic, predsjednik Muslimansko-bosnjacke stranke BiH, Izetbegovicev je istup okvalificirao kao "potpuni nedostatak bilo kakvog koncepta kako da BiH postane normalna drzava". A Pejanovicevu brojku od dvije do tri tisuce ubijenih Srba Filipovic je zamjerio Izetbegovicu cija vlast za cetiri godine nije utvrdila tocan broj stradalih ljudi, niti zlocince izvela na sud. Jer, ako ih nije bilo 2.000, kaze Filipovic, vlast mora znati koliko je bilo. "Zasto se tijela nisu ekshumirala?" - pita se Filipovic i to optuzuje vlast koja ocito nesto krije, a zna se tko sto krije. Izetbegovicu su zestoko replicirali i novinari Boro Kontic, Zoran Udovicic, te urednici "casopisa" Senad Avdic, Senad Pecanin i Zlatko Dizdarevic iz "Slobodne Bosne", "Dana" i "Svijeta". Pecanina Izetbegovic podsjeca na Tudzmana, Avdica sokira sto Izetbegovic hvali TV BiH, pita se kao"strani placenik" gdje su novci drugih placenika, dakako onih iz SDA koji su novac nosili u torbama. Zlatko Dizdarevic govori o "zamjeni teze" po kojoj su krivi mediji "koji iznose istinu, a ne istina".

Posljednja, svakako ne i zadnja reakcija je ona Zlatka Lagumdzije, predsjednika SDP BiH, mada ovaj put kao profesora fakulteta. On pita Izetbegovica odakle mu pravo da govori kako "izdrzava profesore i ljekare" i pita tko je taj "mi" koji ih izdrzava ili zar profesora i lijecnike treba izdrzavati. Zar oni ne zive od svoga rada? Izdrzavanje se daje slabim i nejakim, bolesnima i siromasima. A takvi u BiH imaju pomoc od stotinjak njemackih maraka. I zna se tko koga u ovoj drzavi izdrzava, kaze Lagumdzija, to barem znaju oni koji "kontroliraju tko se gdje krece i tko sto radi". A ovdje bi se moglo nastaviti i oko skola. "Obnovili smo sve skole", kaze Izetbegovic i zaboravlja da nije to uradio ni on, ni njegov "mi", tj. SDA, nego stranci donacijama ili kreditima koje ce vracati ovaj narod!

Mnogo je problema otvorio Izetbegovic, a nijedan nije razrijesio. Dapace, "casopisima" je dao dodatne argumente da budu "ne bas patriotski".

Je li slucajno, pitamo se, s tim koincidirao taj dan i udar na Hrvate i sve hrvatsko na kosarkaskoj utakmici BiH-Hrvatska, kad je izvrijedjan jedan od konstitutivnih naroda Federacije, a potpredsjednik te Federacije, dakle i Hrvata u njoj, Ganic sve to okarakterizirao "nestaslucima". Sto bi sve docekali Srbi iz Republike Srpske? I tako na takvim politickim stavovima dva celna covjeka iz reda bosnjackog naroda u BiH graditi "cjelovitu, jedinstvenu i demokratsku BiH", kako "reintegrirati BiH", ma sto znacila ta rijec.

Morat ce, izgleda, uskoro iznova Izetbegovic sam sebe objasnjavati. I nece mu biti ni prvi ni posljednji put. Ne barem dok se ne povuce, a obecao je to po isteku ovog mandata "ako ga bude ova pamet sluzila". A posto on jedno misli dopodne, drugo popodne, nikad se ne zna. Naime, ne tako davno obecao je i da ce od SDA napraviti gradjansku stranku, pa je onda odustao na posljednjem kongresu Stranke. Razloga da se misljenje promijeni nikad nije tesko naci, zar ne?

Zeljko IVANKOVIC (AIM, Sarajevo)