PONOVO NA POCETKU

Odnosi Plavsic - Milosevic poslije izbora

Oni se nalaze na takvim funkcijama da moraju saradjivati, ali to im ocigledno cesto ne ide najbolje.

Banjaluka, 1.decembar 1997. (AIM)

Ni kad Robert Frovik i njegovi brojaci glasova zvanicno objave raspodjelu mjesta u parlamentu Republike Srpske (RS) nece se znati stvarni rezultati izbora. Naime, znace se broj poslanika po partijama, ali se jos nece znati cemu to vodi u javnom i politickom zivotu RS. Nece biti jasno koliki je zaista pad SDS i snaga u drustvu koja te partije predstavlja, kao sto ce jos manje biti jasno da li su ovi demokratski izbori samo cvrsca podloga za jos cesce i nepomirljivije sukobe i podjele u RS.

A raspolozenje birackog tijela u RS zaista je slozeno. Srpska demokratska stranka (SDS) - 32,87 posto, Srpski narodni savez Biljana Plavsic (SNS) - 19,87, Srpska radikalna stranka (SRS) - 19,3, Socijalisticka partija RS (SP RS) 12,24, plus jos neodredjen procenat za Koaliciju za jedinstvenu BiH, gdje je glavna snaga Izetbegoviceva SDA, plus male partije sa dva-tri poslanika daju kvadraturu kruga nad kojom ce se kao glavni matematicari opet naci predsjednici Biljana Plavsic i Slobodan Milosevic. Bice zanimljivo vidjeti kako ce oni jos jednom poceti ispocetka. Dosta se toga izdesavalo od njihovog poslednjeg vidjenja.

Prije svega Srpski narodni savez, partija koju je gospodja Plavsic "sklepala" za ove izbore od "otpadnika" iz SDS-a, postala je, okreni-obrni, druga politicka snaga u RS. Zna se da je pogonsko gorivo ove partije srcanost, a moglo bi se slobodno reci, i naivnost Biljane Plavsic. Oba ova elementa bili su glavno Plavsickino umijece i na pocetku njene politicke karijere, ali tada je ona bila samo igrac, koji je "izgarao" u timu pod budnim okom jednog psihijatra i jednog "pogonskog" ekonomiste. Posto je njena SDS-karijera bila pitanje "velikog srca", ona se i okoncala kada se Biljana osjetila prevarenom, odnosno kada je shvatila da Karadzic i Krajisnik nju ne prihvataju sa istim zarom, kao trenera SDS-tima kao sto su je tapsali po ramenima dok je igrala "cistaca-krljatora". Njen bijes se poklopio sa razocarenjem naroda, sa zeljom Banjalucana i Krajine da ovaj grad postane prestonica Republike i potrebom medjunarodne zajednice da medju Srbima ima nekog, pa makar to bio i prebjeg sa ne bas, po njihovim mjerilima, najcistijom biografijom. Rezultat toga je raspad SDS i pojavljivanje partije kojoj se biraci ne mogu sjetiti ni imena, pa se zato jos mora obiljezavati imenom "majke"

• Biljane Plavsic.

Koalicije

Iako je predsjednica Plavsic napravila cudo, to nije dovoljno da bi ona sada mogla predloziti mandatara nove Vlade, koji bi njoj bio po volji, a i od pomoci. Istovremeno, SDS je sa svojim (zasad prirodnim) saveznicima radikalima tu negdje na granici da, ipak, ima u Parlamentu dovoljno glasova za Vladu, koja bi mogla nastaviti stazama Gojka Klickovica. Ali, da bi koalicija SDS - radikali cvrsto zasjela u Parlamentu, trebalo bi im jos nesto ljudi. Tako se kao moguci koalicioni partner sve cesce pominje Socijalisticka partija RS, na koju jos od njenog osnivanja znacajan uticaj ima Slobodan Milosevic. Grcki mediji su ovih dana prenijeli misljenje predsjednika SRJ kako bi tako nesto bilo i moguce. Ali, kako kad se zna da su socijalisti RS do sad bili znatno blizi Biljani, a posebno Banjaluci (gdje je glavno uporiste partije), nego Krajisniku i Buhi, a da se ne govori o Palama? Slobodan Milosevic je taj ocigledan nesklad prevazisao tvrdnjom da bi ulaskom u vladajucu koaliciju socijalisti sa pozicija vlasti i iznutra mogli da rade na razgradnji nacionalno-izolacionistickog bloka.

Slijedeci logiku, moglo bi se dokazivati da je Milosevic u pravu da bi SPRS svoju ulogu mogla skupo naplatiti. Mogla bi zaigrati kao njemacki liberali, koji su, iako mala partija, teg bez kojeg se ne mogu umiriti terazije vlasti u Njemackoj. Ostajuci izvan koalicije, socijalisti rizikuju da ostanu bez mrvice. Sa partijom Biljane Plavsic stigli bi tek do mjere SDS-a. Ako bi pak htjeli da vladaju (ma sta da to znaci), moralo bi se razmisljati o sporazumu (tajnom ili javnom) sa poslanicima Bosnjacima (SDA) i Hrvatima (HDZ). Moze li se to danas u RS?

Demanti

Biraci, koji tako brzo nesto prihvate, kao sto je SNS Biljane Plavsic, mogu jos brze da se razocaraju. Poucna je prica o koaliciji "Zajedno" u Srbiji, koja je pocetkom godine dobila na lokalnim izborima sve velike gradove, da bi se zbog neispunjenih ocekivanja sasula u prah i pepeo za tri-cetiri mjeseca.

Dakle, SPRS bi mogla hladne glave praviti razlicite racunice. Ali, sta se u ovim zemljama i u ovim vremenima radi hladne glave. Ima znakova da bi Milosevicevo insistiranje na koaliciji sa SDS-SRS moglo dovesti do rasula u SPRS, pa cak i njenog cijepanja. Zato oponiranje ideji iz Beograda moze biti vrlo jako, a zbog svog prometejskog polozaja SPRS se na sav glas zalaze za vladu nacionalnog spasa ili kakvu drugu nadizbornu kreaciju, koja bi "popeglala" nezgodne rezultate izbora.

Naredne nedjelje donose uzurbane zakulisne aktivnosti. Ne mora znaciti da Milosevic radi ono sto prica po novinama.

Biljana Plavsic vec se ugrizla za jezik sto je za novinara "El Paisa" prituzivala Milosevica Haskom sudu. Demantiji iz Kabineta u Banjaluci jos su samo potvrdili sta Biljana misli o Slobi. Ovo je, inace, samo poslednja demonstracija dometa "politike velikog srca". Kada je Milosevic pruzio ruku pomirenja, pod ociglednim zapadnim pritiscima, to za oprezna politicara svakako nije moglo znaciti da dobije bezrezervnu podrsku. Tako su se Plavsicki prvo "otele" rijeci neumjerene hvale za njenog bivseg idola, onda je rekla "Za nega me ne pitajte!", pa se u cajtnotu pred izbore dala u trku za podrskom sa istoka, pa makar to bili i Zoran Djindjic i Milo Djukanovic.

A onda je Milosevicevo odlaganje promotivnog leta JAT-ovog aviona na dan otvaranja aerodroma u Banjaluci bacilo Plavsicku u bijes i glagoljivost pred spanskim novinarom. Da nema podrsku Medlin Olbrajt i zapadnih vlada Plavsicka bi vjerovatno ponovo osjetila ukus Slobinih "sankcija", ovako bice precutno podrzavano svako njeno potpetljavanje i fauliranje.

Slijedi, dakle, nova runda Plavsic - Milosevic, u kojoj bi jedino Srbima moglo biti od koristi da medjunarodna zajednica odrijesi kesu i svom favoritu pomogne da do sledecih izbora ima opipljive rezultate. U suprotnom, bojati se je da pauperizovanim i razocaranim Srbima niko nece moci za par mjeseci da omili Biljanu. Odnosno, Seselj bi mogao - ukoliko ga Milosevic smiri u Srbiji - da, ipak, svoj san ostvari u RS. Malo kome se takva buducnost dopada i zato, prije svega, Biljana Plavsic ima sansu da bude spasavana na danas jedini djelotvoran nacin - parama.

Petar Reljic