BOSANSKA POLJA SMRTI

Deminiranje u BiH

* Klackalice, cokolade, pastete simpaticni su nazivi za ubojita sredstva kojima je napunjena bosanska zemlja. Njihov tacan broj ni dvije godine nakon zvanicnog zavrsetka rata niko nije u stanju utvrditi, kao ni ko treba da ih ukloni. Za to vrijeme mjesecno samo u okolici glavnog grada BiH strada na desetine ljudi kao zrtve aktiviranja mina

AIM, SARAJEVO, 02.12.97. Prema podacima Crvenog krsta pocetkom devedesetih godina u svijetu je od kopnenih mina mjesecno stradavalo oko 8.000 ljudi ili vise od jednog covjeka na sat, a ranjavano oko 450 ljudi. Najnovije procjene su jos drasticnije, opominju da mine ubijaju oko 500 lica za isto vrijeme, na sat, a ranjavaju oko 26.000 osoba mjesecno. Ovi brojevi govore da se broj zrtava povecao za 500 puta. Ako bi se nastavilo ovim tempom, za par godina, kazu proracuni strucnjaka, mjesecno ce stradavati od 36 do 39 hiljada ljudi.

Bosna i Hercegovina je trenutno na cetvrtom mjestu u svijetu po broju mina, a na prvom po njihovoj rasprostranjenosti na cetvorni kilometar. Jos uvijek, dvije godine nakon rata, ukupan broj mina nije tacno utvrdjen, ali se procjenjuje da ih ima izmedju 3 i 6 miliona, sto znaci cetiri mine na svaka tri stanovnika ove zemlje, ili vise nego jedna mina po glavi stanovnika. Eksperti tvrde da je aktivni vijek djelovanja mina oko 50 godina. I pored ovih cifri u BiH jos ne postoji jedinstvena organizacija koja je odgovorna za ciscenje minskih polja. Takodje niko ne moze tacno reci ko se sve i za koliko para bavi tim poslom. Prema nekim nezvanicnim podacima postoji oko 40 privatnih agencija za deminiranje u kojima vecinom rade bivsi vojnici koji za ulazak u minsko polje dobijaju dnevnicu od 100 njemackih maraka. Demineri zaposleni u stranim agencijama imaju i zivotno osiguranje kod Lloyda, dok se za domace uplacuje tek penziono-socijalno i zdravstveno osiguranje, a i to je dobro u ovoj situaciji.

Na teritoriji Republike Srpske je nesto manje agencija, tako da demineri cesto dolaze iz Federacije. "Nemamo nikakvih problema kada odemo tamo iako je vecina nas bila u Armiji. Malo je onih koji zele uci u minsko polje, pa kad se neko nadje dovoljno lud da to uradi, niko ga u tome ne sprjecava", kaze Dzevad, koji je od rata u minskim poljima.

Mine, oruzje zabranjeno svim ratnim konvencijama, u udzbenicima za predmet Odbrana i zastita koji se predavao u osnovnim i srednjim skolama bivse Jugoslavije, definisane su kao "stratesko oruzje". Opca definicija mina je da su one "stacionalna ubojita sredstva namijenjena unistavanju i onesposobljavanju zive sile, te unistavanju i ostecivanju tehnickih sredstava i objekata... Jedna od temeljnih specificnosti mina jeste da ih, za razliku od ostalih oruzja, aktivira sama zrtva."

Devetnaest odsto bh. zrtava, prema dostupnim zvanicim podacima, cine djeca do 17 godina. Posljedice ranjavanja od mina svrstavaju se medju najteze povrede. Takvim ih cine cesto neciste rane podlozne infekcijama te psihicki poremecaji od kojih zrtve pate. S obzirom da zrtve nakon ranjavanja najcesce ostaju amputirci, vecina njih gubi i posao. Za lijecenje, ne racunajuci na psiholoske traume, potrebno je, prema proracunima radjenim u Americi, oko 3.600 dolara godisnje za svakog pojedinca.

Od oko 8.000 minskih polja do sada registrovanih u BiH, 70 odsto se nalazi na teritoriju Federacije. Najvise ih je u podrucju srednje Bosne gdje su najugrozeniji gradovi Gornji Vakuf i Vares. Ciscenje jednog kvadratnog metra staje 8 njemackih maraka. Oprema za jednog deminera kosta oko 30 000 njemackih maraka. Bosanski demineri imaju malo povjerenja u strance koji obavljaju isti posao. "Stranci nemaju isti interes kao mi. Oni to rade samo za pare. Naravno, i mi to radimo i zbog para, ali ovo je nasa zemlja i tu postoji i drugi interes. Ja sam sam zrtva mine i ne zelim da iko ikada vise strada", kaze Adnan Kaljanac iz agencije M97.

Prosle godine postojala je i Agencija za uklanjanje mina i neeksplodiranih sredstava oformljena od Vlade FBIH, na cijem celu je bio Hasan Cengic. Medjutim, nakon izbora i na inicijativu Svjetske banke, Agencija je prestala da postoji, a Cengic je imenovan od strane Vijeca ministara kao bosnjacki predstavnik u tronacionalnoj komisiji za deminiranje. Privatni demineri zale se da je za vrijeme postojanja Agencije u BiH iz inostranstva stigla oprema za deminere koja je trebala biti podijeljena svim registovanim firmama. Do dana danasnjeg niko nije dobio nista. Prituzbe upucuju i na racun raspodjele poslova za koje je bila odgovorna Agencija. Naime, jos tada Drzavna agencija je trima bh. firmama povjerila ciscenje devet lokacija. Firme o kojima je rijec su SI Company, Oktol i Amphibia u kojima u vlasnistvu imaju udjela i neki domaci visoki drzavni funkcioneri kao sto je Hasan Muratovic. Na cak pet od devet lokacija nije pronadjena niti jedna mina. Neki to objasnjavaju cinjenicom da su "ciscena" vec ociscena polja. Jedno od podrucja koje je cisceno je okolina Zemaljskog muzeja u centru Sarajeva. Mine nisu pronadjene, ali novac je isplacen firmama koje su bile angazovane.

Sada od tri agencije postoji samo jos Amphibija, ciji radnici su pocetkom oktobra ove godine po treci put cistili korito Miljacke oko Vrbanja mosta gdje su za vrijeme rata bile smjestene jedinice Armije BiH. U isto vrijeme po ko zna koji put preciscavana je i Grbavica i travnate povrsine na kojima su se do juce stanovnici ovog dijela grada normalno setali. Koliko je to bilo opravdano ilustruju sljedeci podaci: nakon sto tim za deminiranje obradi odredjeno podrucje, duzni su izdati certifikat kojim garantuju da je 98,6 odsto tog terena ocisceno. Za izdati certifikat ciju istinitost provjeravaju UN centri za deminiranje, firma koja je vrsila ciscenje, krivicno odgovara.

To dakle znaci da, dok se neki dijelovi ciste po ko zna koji put, u neposrednoj blizini Sarajeva ostaju minska polja kojima niko ni ne prilazi i u kojima su useljive kuce. Takva sitacija je na primjer na Zlatistu, dijelu grada koji je oko 800 metara udaljen od centra.

Ispred svoje kuce na Zlatistu stradala je Asija Kamber koja se smatra do sada najtezom zrtvom mina u BiH sa cetverostrukom amputacijom koja joj je uradjena. Ovako teske povrede nastaju od tzv. dvo ili troetaznih mina. Te naprave su sastavljene od protutenkovske mine koja je na dnu, a u sebi sadrzi sest kilograma trotila. Na njoj je tromblonska mina, a na vrhu je protupjesadijska, za cije aktiviranje je dovoljna tezina od tri kilograma. Samo tenkovska mina u stanju je razoriti tenk tezak 30 tona i ubiti cjelokupnu posadu. Do sada nije poznato da je neko prezivio od ovakve mine. Asija Kamber prezivjela je zahvaljujuci blizini mjesta na kojem je povrijedjena, bolnici. Drugi slucaj je jedanaestogodisnji djecak. Sem ovo dvoje, nema podataka o prezivjelim nakon aktiviranja protutenkovskih mina.

"Mi bi i to ocistili, ali niko se ne nudi da plati, a troskovi su suvise veliki da bi ih mi sami mogli pokriti", govore ljudi iz Agencije M97.

"U postdejtonovskom periodu susretali smo se sa tezim povredama nego u ratu", kaze dr. Faris Gavrankapetanovic koji je uz dr. Ismeta Gavrankapetanovica i dr. Abdulaha Fazlica, tvorac nove metode kojom uspijevaju zrtvama mina spasiti ekstremitete, umjesto da urade amputacije sto je do sada bilo uobicajeno. Metoda se sastoji od reinplatacije kostiju, koze i misica sa drugih dijelova tijela na mjesto kojem je potrebna amputacija.

Za sada ne postoje zbirni podaci o broju amputiraca od mina u BiH. Iako novac za proteze ratnim amputircima, pa i zrtvama mina stize u donacijama, oni su jos uvijek prinudjeni sami kupovati proteze, a cijena kvalitetne potkoljenicne proteze je oko 10 000 njemackih maraka. Asija Kamber nema nijednu protezu, nema ~ak niti kolica, a mjesecno na ime odstete prima 47 njemackih maraka kao jedini cetverostruki amputirac u zemlji. Brigu drzave pokazuje i to sto je jedan od amputiraca kojeg je posjetila pokojna Lady Di sam sebi od drveta izdeljao protezu jer nije bio u mogucnosti kupiti pravu. U pratnji princeze bio je i Ken Rutherford utemeljitelj Landmine Survivor Networka za pomoc zrtvama nagaznih mina, koji je i sam zrtva. Ono cime je bio zatecen je situacija u kojoj se nalaze ztrve mina u BiH.

"Bosanskohercegovacka vlada je primila ogroman novac za kupovinu proteza invalidima. Rijec je o 8.000.000 dolara pomoci koja ide preko Svjetske banke i namijenjena je iskljucivo za nabavku proteza", govori Rutherford i dodaje da je za proteze za obje noge, koje i on nosi, potrebno 16.000 dolara. "Skoro svaki invalid u BiH bi ih mogao imati samo kada bi novac koji im je namijenjen i dosao do njih."

Deminiranje je posao koji se moze obavljati samo u ljetnim, kasnim proljetnim i ranojesenjim mjesecima. Dakle, na ovim prostorima, oko sest mjeseci godisnje. Do nove sezone deminiranja Vlada BiH ima jos vremena da se organizuje i da novac namijenjen za te svrhe pocne usmjeravati u prave svrhe. Djeca iz Nedzarica, prigradskog naselja prijestolnice ove drzave i po ocjeni mnogih kulturne prijestolnice Evrope, ostaje da do skole idu puticem usjecenim kroz minsko polje, jer se niko ni dvije godine nakon zvanicnog zavrsetka rata nije sjetio da ocisti od mina podrucje ratne linije razdvajanja .

Nidzara AHMETASEVIC (AIM, Sarajevo)