SJAJ I BIJEDA PROPAGANDE

Predizborna kampanja iz raznih uglova

Banjaluka, 28. novembar (AIM)

Iako vanredni i, kako su ih mnogi nazivali, "sudbonosni", protekli parlamentarni izbori su ponovo bili nemastoviti i balkanski stereotipni. "Sto vise po drugima, sto manje o sebi", kao da je bio moto vecine politickih partija koje su usle u parlament Republike Srpske.

Kampanja se u finisu svela na poruku kako da se na glasackom listicu identifikuje stranka za koju treba glasati. Popularne slogane sa predizbornih plakata zamijenila su uputstva za upotrebu glasackih listica. Od onih "Ovako se glasa za nas" preko "zaokruzite broj ..." do direktive Srpske demokratske stranke "Broj do deset i glasaj!". Medju rijetkim sloganima bile su obavezne poznate fraze o Republici Srpskoj, jedinstvu i buducnosti. Najvise ih je imala Srpska demokratska stranka. "Da ima boljih, nama bi bilo lakse", "Tvrdi Srbi, nego sta. Tvrdi Srbi, tvrda vera" - porucivao je Aleksa Buha sa jednog od najvecih izbornih postera. Na posteru istog formata slikali su se i poslanicki kandidati ove stranke, sa samo jednom zenom, i porucili: "Oni nece izdati". Sve u svemu, dobro nam je i ne treba bolje.

U istocnom dijelu RS nekoliko dana pred izbore osvanuli su poznati proslogodisnji posteri Radovana Karadzica. Ovaj put reagovanje OEBS nije izostalo - sa liste SDS skinuta su tri poslanika.

I sa postera ostalih stranaka birace su gledali nosioci poslanickih lista, ali sa mnogo manje mastovitim porukama. Samo nezavisni nisu uspjeli da postave svoje "foto-tapete" po gradu, sto zbog nedostatka finansijskih sredstava, sto zbog njihovih stvarnih ciljeva kandidature.

Steta sto OEBS na glasackom listicu uz naziv partije i redni broj nije ponudio i fotografije kandidata, jer ko bi zapamtio kako se ko zove, koja je cija skracenica i koja je cija poruka od ponudjenih i mogucih 49.

U predizbornoj retorici nije se odmaklo od klasicnih fraza. Gotovo su svi govorili isto. Postoji izuzetak: stranke iz Federacije isticale su u prvi plan Bosnu i Hercegovinu, koja, naravno, po Dejtonu postoji, dok je vecina stranaka iz Republike Srpske, isticala sve ono na sta, opet po Dejtonu, Republika Srpska ima pravo, a ponekad i ono na sta nema.

TV predstavljanje bilo je bolje nego ranije. Na jednom mjestu nasli su se predstavnici razlicitih partija, na kraju su se nasli svi zajedno u "TV maratonu", ali prejakih rijeci, bar pred ocima kamera, nije bilo. Vazno da je svima pruzena mogucnost. Zapazeniji su ostali voditelji, koji jos ne mogu da se potpuno odviknu od komentarisanja prilikom svog rada. Medju najinteresantnijim bio je komentar voditelja Srpske radio televizije, koji na izjavu predstavnika jedne od stranaka iz Federacije, kako Republika Srpska mora u korak sa Evropom, "uljudno" uskace sa "Izvinite, srpski narod je vec dio Evrope". Dakle, u Evropu ne trebamo, jer smo vec tamo, pa stranke sa takvim programom vjerovatno nisu imale sanse.

Jaca borba odvijala se pisanom rijecju, kao i na brojnim konferencijama i mitinzima. Paljanski mediji, kao "Oslobodjenje", te njihove lokalne ekspoziture, banjalucki "Prst" na primjer, upinjali su se ko ce vise oblatiti predsjednicu Republike. Dodik, Zivanovic i ostala opozicija, bili su postedjeni i gotovo potisnuti sa njihovih stranica. Na drugoj strani "Oslobodjenja" (na prvoj je svakodnevno "predsednik u predsednistvu" ili "predsednik predsednistva SDS"), danima se dokazivalo kako je predsjednica Republike, koju zovu "baka sa balkona" izdajnik i kolaboracionista.

Istovremeno na konferencijama Srpskog narodnog saveza (SNS) iznoseni su podaci o kriminalu u vrhu vladajuce stranke u RS, a na mitinzima pominjana imena Buhe, Klickovica i kompanije. Predsjednica SNS u Bijeljini optuzuje Buhu da za sedam godina ministrovanja u sektoru za odnose sa inostranstvom ima ucinak ravan nuli, te da je "gdje god je otisao, nogom zalupio vrata, kad nam je razumijevanje svijeta bila nasusna potreba".

Pred same izbore, objavljen je i podatak, iznesen na konferenciji za novinare MUP-a, da je bivsi predsjednik RS pokusao da za 60 miliona dolara, koje nije imao pa je pod hipoteku stavio Rafineriju nafte u Brodu, kupi nuklearno oruzje kojim bi preokrenuo tok rata u BiH. A, kazu dalje, umjesto oruzja dobio je zelatin. Bez obzira sto je ovakve podatke iznosio MUP (lojalan predsjednici), oni su bili sastavni dio izborne kampanje.

Kampanja je tekla i na gradskim ulicama. Da spoji potrebno i korisno, najbolje je poslo za rukom SDS-u, koji je birackom tijelu, ali i djeci u skolskim klupama, podijelio majice, koje vrlo dobro mogu da se nose kao zimske potkosulje, kackete, upaljace, i to one koji se ponovo pune, balone, hemijske olovke i slicne rekvizite za svakodnevnu upotrebu, sa amblemom "SDS za jedinstvenu Republiku Srpsku". Konkurencija im je bila Unija bosanskohercegovackih socijaldemokrata, koja je potencijalnim biracima poklonila i sal, naravno sa svojim amblemom. Ko se malo vise kretao po gradu mogao je da prilicno zaradi.

Kada je rijec o stampanom materijalu, najvise papira biracima je poklonila Srpska radikalna stranka, koja je na ulicama gradova dijelila svoj list "Velika Srbija" sa kompletnim programom ove stranke. Istog dana na ulazu i izlazu sa pijace mogli ste da dobijete kalendar za 1998. godinu sa likom predsjednice Srpskog narodnog saveza Biljane Plavsic, koja porucuje "A sada mudro".

Politicka netolerancija ponovo je bila najvidljivija na ulicama. Svakodnevno vecernje i nocno trganje i lijepljenje plakata, pratilo je ispisivanje grafita, koji su ovoga puta uglavnom bili usmjereni na SNS Biljane Plavsic i porucivali: "SNS

• Srbe na Srbe". Nakon problema sa uspostavljanjem lokalne vlasti, baceno je jos malo sjene na demokratske promjene, ciji smo pocetak sa odusevljenjem prihvatili.

Aleksandar Zivanovic