"OVDJE NISAM - TAMO ME NEMA"

Nevladine organizacije i izbeglice

Sa prostora bivse Jugoslavije jos je gotovo tri miliona ljudi u izbeglistvu i raseljenju. Svakim su danom sve dalje od svog zavicaja i svojih domova. Postoji realna opasnost da se valorizuju etnicka ciscenja, sto je i bio jedan od ciljeva rata vodjenog na ovim prostorima.

AIM, BEOGRAD, 26. 11. 1997.

Nevladine organizacije okupljene na regionalnoj konferenciji u Beogradu javno dizu svoj glas protiv onih koji izbeglicama uskracuju pravo na povratak u svoj dom i trgujuci ljudskim sudbinama nagradjuju gospodare rata - zapisali su u Deklaraciji ucesnici prve Regionalne konferencije "Nevladine organizacije i izbeglice" nakon dvodnevnog skupa, koji je odrzan krajem prosle nedelje u Beogradu, u organizaciji Humanitrano-informativnog i edukativnog centra za izbeglice "Odgovor".

Napori koje ulazu aktivisti nevladinih organizacija u promociji i realizaciji trajnih resenja za izbeglice i raseljena lica s podrucja bivse Jugoslavije, ne daju cesto zeljene rezultate, jer ovaj proces ne podrzavaju politicke elite novonastalih drzava,vec namerno i smisljeno ostruiraju najpravednija resenja izbeglickog problema - masovan i organizovan povratak izbeglica svojim kucama.

To je potvrdila i Ankica Mikic iz Centra za psihosocijalni rad u Vukovaru istakla je da hrvatska strana ne postuje odredbe Erdutskog sporazuma, koje se odnose na povratak izbeglica: "Potpisnik sa hrvatske strane javno je izjavio da je cilj Hrvatske da se samo Hrvati vrate u svoje domove, a da je dokument o dvosmernom povratku potpisan pod pritiskom medjunarodne zajednice. Nasa imovina daje se Hrvatima iz Vojvodine, Bosne i sa Kosova".

Tvrdnju potkrepila je i licnim iskustvom. Naime, iako je pre cetiri meseca predala prijavu za povratak kuci u Osijek od Ureda, koji je po zakonu obavezan da za dve nedelje odgovori na zahtev i napravi plan povratka, nije dobila nista. Zauzvrat, nedavno je posredstvom osijecke televizije imala priliku da gleda aukciju na kojoj su rasprodavane njene stvari i pokucstvo.

Kako to izgleda u Banjaluci slikovito je opisao profesor dr Miodrag Zivanovic: "Cim se pokrene pitanje vracanja porodica, odmah pocnu pretnje, a lokalni mediji emituju morbidne emisije koje ljudima utjeruju strah u kosti, zbog cega se povratnici vracaju opet nazad, a sledeci i ne usudjuju da dodju. Kada je banjalucka TV objavila imena sest bosnjackih porodica koje zele da se vrate, jos iste veceri buldozerima su porusene njihove kuce".

"Vec nekoliko godina govorim da u BiH postoje cetiri konstitutivne nacije, Bosnjaci, Hrvati, Srbi i izbjeglice. Politicke partije koje navodno predstavljaju svoje narode, zastupaju koncept povratka izbjeglica samo u sredinama gdje predstavljaju vecinu. To, nazalost, podrzava i medjunarodna zajednica, cime se forsira dovrsavanje etnickog ciscenja", ustvrdio je Zivanovic, i zapitao da li treba da nas cudi sto je od procesa povratka izbjeglica daleko zivlji proces njihovog iseljavanja u trece zemlje: "Samo u ambasadama u Beogradu ceka 20.000 zahtjeva za iseljenje iz RS, sto broji 100.000 ljudi, naravno, mladih i obrazovanih. Bojim se da cemo na kraju imati drzave bez ljudi".

Sejfudin Tokic iz "Koalicije za povratak" iz Sarajeva je upozorio da su "gradjani ovog dijela Evrope ujedinjeni u nevolji, dok su vladajuce oligarhije objedinjene u sprijecavanju povratka izbjeglih i raseljenih lica". Zbog toga su, po misljenju Tokica, prioritetni pravci delovanja nevladinih organizacija - zalaganje za ukidanju zakonskih propisa kojim se zadrzava status quo, animiranje javnog mnjenja i ostvarivanje sopstvenih projekata povratka.

Iako se iz mnogih diskusija koje su se cule na dvodnevnoj raspravi mogao naslutiti ocaj, besperspektivnost i obespravljenost izbeglica, zadivljujuca je upornost i entuzijazam aktivista nevladinih organizacija u pomoci izbeglicama u savladavanju takozvanih nevidljivih efekata izbeglistva: psiho-socijalna pomoc, pravna zastita, radno angazovanje, pomoc u samoorganizovanju izbeglica.

Uz zahvalnost za napore koje je cinila, i cini, medjunarodna zajednica u pomoci izbeglicama na prostorima bivse Jugoslavije, cule su se i kriticke opaske na pojedine predloge i aktivnosti, pogotovo kad je rec o povratku izbeglica. Tako je Vehid Sehic iz tuzlanskog Foruma gradjana istakao da se bez pomoci Visokog komesarijata UN za izbeglice u Bosnu vratilo preko dve hiljade porodica, dok ova organizacija "s ponosom najavljuje da ce se sljedece godine vratiti 29 porodica".

Vehid Sehic je kritikovao i projekat otvorenih gradova. On smatra da se "programom otvorenih gradova za povratak izbjeglica UNHCR krsi Dejtonski sporazum i aneks sedam gdje jasno pise da se mogu vratiti svi, a ne samo gradjani tih otvorenih gradova. Umjesto toga sto neke gradove nazivaju otvorenim, trebalo bi da cijelu Bosnu proglase za otvorenu drzavu, kako bi se vratili svi njeni gradjani, a ne da ih u tome sprijecavaju nacionalisticke elite".

U okviru ove konferencije vodjen je razgovor o izbeglickom pitanju i medijima. Novinari, ucesnici konferencije iz Hrvatske, Bosne i Hercegodine i Jugoslavije slozili su se u oceni da vlasti u svim sredinama nastavljaju da manipulisu izbeglicama preko svojih medija, da su drzavni mediji u bivsim jugoslovenskim republikama doprineli izbijanju rata i etnickim progonima, kao i da se sada bave izbeglickim problemima samo kada to ogovara interesima vladajucih elita.

"Ako postoji profesija koje se nakon ovog rata treba stidjeti, to je novinarstvo. Ne bih bila daleko od istine ako bih ustvrdila da su mediji debelo sudjelovali u stvaranju jugoslovenske drame. Novinarska profesija je pala na najnize grane i to je najsurovije, najprljavije i najtragicnije iskustvo", rekla je Zrnka Novak iz Zagreba.

S njenim stavom o kolektivnoj krivici profesije nisu se slozili Vehid Jahic iz Tuzle i Ratko Vlado Aleksic iz Poreca, koji su istakli da se moze govoriti samo o pojedinacnoj krivici novinara.

"Jos '90. godine, iako nisam promenio sistem i drzavu, dao sam sebi slobodu da budem slobodan. Ne pristajem na kolektivnu krivicu. Kad govorimo o krivicu ja hocu da se ponasamo kao gradjani a ne kao delovi copora. Odgovoran mogu biti samo za ono sto sam kao pojedinac napisao i potpisao", naglasio je Aleksic: "Izbjeglice su rezultat politika ovih triju rezima i rjesenje nije promena kreveta i tapeta u bordelima, nego promjena tih politicara".

Ma koliko izbeglice vise nisu medijsko pitanje, jer, kako rece Mirko Vid Mlakar iz Splita, "u izbjeglickom korpusu nema vijesti, senzacije koja prodaje novine, vec samo godine cemera i jada", ucesnici u raspravi su istakli da je veoma vazno da se novinari vise bave izbeglickim temama i da ne podlegnu uticajima tipa: sta hoce vise te izbeglice, ali i da o njima pisu samo kada je to "dobro za tiraz njihove novine", ili kada je to potrebno drzavnoj propagandi.

Ljudi koji su svoju tragicnu sudbinu sazeli u reci "ovdje nisam - tamo me nema", to vise nego zasluzuju.

Vesna Bjekic (AIM)