Hrvatska tra§i ratnu odçtetu

Povodom zahtjeva Hrvatske za ratnu odstetu

Ceh - 30 milijardi dolara

tekst:

Hrvatska ce SR Jugoslaviji uskoro ispostvaiti racun za naplatu ratne odstete, koji ce se kretati izmedju 20 i 30 milijardi dolara. Suma jos nije konacna jer, kako u "Monitoru" rece Bozo Marendic, clan hrvatskog pregovarackog tima za normalizaciju odnosa sa SRJ, "komisije za popis ratnih steta jos rade". Nije nevazno sto ova inicijativa Hrvatske pada u vrijeme kada se cine prvi prakticni ka koraci nanormalizaciji odnosa izmedju ove dvije drzave, kao i uoci novog kruga pregovora o sukcesiji koje je ser Artur Vots najavio za

1. decembar. U odnosu na odredbe medjunarodnog prava po pitanju ratnih reparacija, ova novina, kada su Hrvatska i SRJ u pitanju, vraca pricu na pocetak. Na pitanje agresora i zrtve. Odnosno na dilemu: da li se SFRJ raspala zbog medjudrzavnog sukoba u kome je agresor bila SRJ ili je po srijedi bio gradjanski rat uzrokovan secesijom Hrvatske i Slovenije?

Ostavljajuci po strani politicke konotacijue ovog spora, valja se osvrnuti na odredbe kojima medjunarodno pravo regulise pitanje ratnih reparacija. Pojednostavljeno, to je steta koja se placa za ono sto je unisteno tokom rata izmedju dvije drzave i nju po pravilu placa drzava koja je porazena. I to na nacin da zakljuci ugovor sa drzavom pobjednicom o tome da je ona odgovorna za stetu, da snosi krivicu za to i da ce je nadoknaditi.

U slucaju Hrvatske i Jugoslavije nije bilo mirovnog ugovora, cak ni objave rata. Da bi se utvrdila odgovornost i krivica za pricinjene stete, prvo se mora utvrditi ko je drzava agresor, a Savjet bezbjednosti je jedini organ koji ima diskreciono pravo na tako nesto. Savjet to nije uradio, SR Jugoslavija nije proglasena agresorom, i to je najjaca karta na koju igra jugoslovenska strana u ovom sporu. "Kakve veze ima SRJ sa gradjanskim ratom u drugoj drzavi", kratko je prokomentarisao zahtjev Hrvatske Kosta Mihailovic, sef jugoslovenskog tima za sukcesiju.

"Ovaj nas zahtjev ima utemeljenje u Medjunarodnom pravu, prije svega u cinjenici da je bio oruzani sukob izmedju JNA i Hrvatske na nasoj teritoriji, o cemu psotoje dokazi i dokumentacija - objasnjava Bozo Marendic - JNA je sa tim imenom radila i funkcionisala u ime srpske grupe u Predsjednistvu SFRJ kao vrhovnoj komandi, jer u to vrijeme u njemu nije bilo ni predstavnika Hrvatske, ni SLovenije, ni drugih. Rat doduse nije objavljen ali medjunarodno pravo to tretira kao oruzani sukob u kojemu strana koja je napadnuta ima pravo da trazi nadoknadu stete".

Hrvatska strana, takodje, nastoji da sankcije medjunarodne zajednice prema SRJ siroko protumaci kao "kaznu agresoru" od strane Savjeta bezbjednosti UN. Jos cvrsce oni svoj zahtjev za naplatom stete vezu za Sporazum o normalizaciji odnosa izmedju Hravtske i SRJ. Naime, clan 7 ovog sporazuma potpisanog avgusta prosle godine govori o tome kako ce se "u roku od sest mjeseci od stupanja na snagu sklopiti sporazum o naknadi za svu unistenu, ostecenu ili nestalu imovinu.." Za hrvatsku, ako je suditi po izjavama njenih zvanicnika, ovaj clan ukljucuje u sebe i naplatu ratne stete. S tim se, medjutim, ne slaze Milan Paunovic, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu:" O reparacijama nema ni govora, a pozivanje na ovaj clan Sporazuma o normalizaciji odnosa gde se govori o obestecenju ima veze iskljucivo sa imovinskim pitanjima koja se ticu stete nanesene pojedincima". Paunovic smatra da Hrvatska ne moze tumaciti Sporazum kao mirovni ugovor gdje je SRJ porazena strana a Hrvatska pobjednica, jer smisao i svrha Sporazuma daleko su od toga.

Evidentan spor izmedju dvije drzave oko toga ko je krivac i ko je odgovoran za stetu nastalu u toku rata mogao bi se rijesiti diplomatskimn pregovorima ili sudskim putem. Diplomatija ce, sudeci po dosadasnjem ucinku, veoma tesko dovesti do sporazuma a i hrvatska strana je vec najavila da ce zatraziti medjunarodnu arbitrazu. Za nju postoje medjunarodni sudovi, Medjunarodni sud pravde u Hagu kao glavni organ UN, Arbitrazni sud u Hagu. Ali, oni reaguju jedino kada i tuzena strana i strana koja tuzi pristanu da svoj spor iznesu pred sud. Malo je vjerovatno da ce SR Jugoslavija pristati na medjunarodnu arbitrazu pa se i ovaj osnov moguceg naplacivanja ratne stete za Hrvatsku cini neostvarivim. Suma koja se potrazuje svojom visinom potpuno iskljucuje elemenat arbitrarnosti kada je u pitanju (ne) sposobnost drzave SRJ da plati ratnu stetu. Ne treba sumnjati da je i hrvatska svjesna toga. Otuda se opravdanim cini pitanje: sto zapravo Hrvatska u ovom trenutku zeli postici pojacanim isticanjem zahtjeva za ratnom odstetom i moze li se ovaj potez tumaciti kao svojevrstan politicki ppritisak na SRJ radi postizanja ustupaka na drugim pitanjima oko kojih se pregovara? Izjava americkog ambasadora Pitera Galbrajta u kojoj je izrazena podrska pravu Hrvatske na ratnu odstetu i ocjena da to pitanje treba ukljuciti u proces sukcesije dospjela je u zizu medijskog interesovanja. Kasnije demanti americke ambasade u Zagrebu bio je vise okrenut beogradskim medijima u smislu odbacivanja tvrdnji da se Galobrajt bavio izracunavanjem iznosa ratne stete i napomena da je govorio o Vukovaru, nego puni demanti njegovog stava. Hrvatska strana je inace u nekoliko navrata pokusavala da pitanje ratne odstete ukljuci u pregovore o sukcesiji, ali je Badinterova komisija to odbacila.

"Mi smo od samog pocetka trazili da se formira posebno tijelo pri medjunarodnoj konferenciji koje bi se bavilo ratnom stetom. Konferencija je i zakljucila da treba osnovati tu komisiju, ali to nije ucinjeno. A mi smo to stalno trazili - kaze Marendic i zakljucuje - Badinterova komisija nam je davala za pravo, ali je smatrala da to pitanje ne treba realizirati kroz sukcesiju. I zato se u okviru sukcesije ratna steta nije pominjala. Mi smo iskoristili prvu situaciju i prilikom pravljenja Sporazuma o normalizaciji, kroz clan 7. postavili smo to pitanje".

Praksa pokazuje da su Hrvatska i Jugoslavija i u jeku ratnog sukoba nalazile prostor za politicka dogovaranja. U tom smislu ni ovom prilikom ne treba ocekivati da Hrvatska nastoji formalno pravno ukljuciti problem ratne stete u proces sukcesije, vec eventualno pogurati rjesenja koja smatra prioriotetima. Uostalom, i gospodin Marendic istice da su zahtjevi i prava na ratnu odstetu pocetna faza, a "kako i kada" ce biti rijeseni spada u buducnosti. Vode li eventualni politicki dogovori po ovom pitanju u opasnost imovinu gradjana? Pravno gledano to se ne bi smjelo dogoditi, ali kad su Hrvatska i Jugoslavija u pitanju nista vise ne bi bilo iznenadjenje. Profesor Medjunarodnog prava Dejan Janca iskljucuje tu mogucnost. "Sukcesija je jedna stvar, a ratna steta druga stvar. Imovina u Hrvatskoj je problem ljudi koji su drzavljani Hrvatske. Izbeglice u Jugoslaviji uglavnom nemaju jugoslovensko drzavljanstvo. Oni su hrvatski drzavljani i oni mogu na hrvatskim sudovima da isteraju pravdu. Ne vidim da postoji mogucnost da jugoslovenska drzava postane generalni supstitut, dakle da zameni izbeglice koje su tu". Profesor Paunovic, pak, drzi da je na relaciji ratne reperacije pregovori o sukcesiji po srijedi politicki zahtjev:"Na medjunarodno pravni teren siroko se ubacuje politika u igru. Evidentno je da je mnogim privatnim licima, gradjanima Hrvatske, i hrvatske i srpske nacionalnosti, naneta steta. Sada se nastoji da se na politickom terenu te dve stvari prebiju, iskompenzi- raju i da u celoj igri nastrada narod. To je politicki cilj, a pravni osnov za to ne postoji..."

Oprecne stavove hrvatske i SRJ oko isplate reparacije inostrani mediji uglavnom stavljaju u domet politickog djelovanja i malo se ko bavi procjenom krajnjeg ishoda. Komentator lista "Frankfurt Algemcine" ocjenjuje da Galbrajtov savjet Hrvatskoj i BiH da protiv SRJ podnesu zahtjev za isplatom reparacija ima za cilj usmjeravanje pritiska na Beograd koji bi ga trebalo potaknuti na ustupke u pregovorima o raspodjeli imovine bivse Jugoslavije. Ser Artur Vots je izjavio da ce ministri vanjskih poslova zemalja clanica Vijeca za uspostavljanje mira (PIC) u BiH koji u Bosni zasijedaju istoga dana kada i pregovaraci o sukcesiji u Briselu, pomno pratiti ponasanje SRJ i iz toga izvuci odredjene zakljucke. U medjuvremenu Evropska unija je saopstila da autonomne mjere za SRJ (jednostrano dodijeljene trgovinske povlastice EU) nece biti produzene. Analizirajuci poteze medjunarodne zajednice "Frankfurt Algemeine" istice sustinu zaokruzujuci pricu o reparaci- jama i sukcesiji: "Sjedinjene Drzave i Evropljani ocigledno zele koncetrisanom akcijom pojacati pritisak na Beograd, zahtijevajuci izmedju ostalog, demokrati- zaciju zemlje i prve korake, na putu prema rjesenju sukoba sa Ablancima na Kosovu"

Beba Marusic (AIM Podgorica)