STVARAMO ALTERNATIVU SVAKOM NACIONALIZMU
Intervju: Rasim Ljajic, predsjednik koalicije "Sandzak"
AIM, BEOGRAD, 18. 11. 1997.
AIM: Gospodine Ljajicu, nedavno ste prisustvovali samitu opozicije u Novom Sadu i Beogradu na kojem se odlucivalo o zajednickom kandidatu jednog dijela srpske opozicije. Mislite li da moze doci do dogovora u jednoj hronicno razjedinjenoj opoziciji?
R. Ljajic: Evidentno je da nece doci do dogovora opozicije oko zajednickog predsjednickog kandidata, s obzirom da je jedan dio opozicije sklon potpunom bojkotu izbora a drugi dio nije voljan da podrzi Vuka Draskovica. Prema tome, ostaje treci dio opozicionih stranaka koji ce podrzati lidera SPO, s obzirom da je njegova startna pozicija najjaca. Ne moze se ici u trku sa Seseljem i Milutinovicem bez jedinstvene podrske opozicije jednom kandidatu ali i da tog kandidata mora istovremeno podrzati i SPO. Posto SPO ne misli da se odrekne isticanja kandidature Vuka Draskovica, imacemo situaciju da tri kandidata ucestvuju u predsjednickoj trci i sasvim je sigurno da predsjednik Srbije nece biti izabran 7. decembra.
AIM: Izvjesne analize ukazuju da Vuk Draskovic vise nema ozbiljnih sansi na ovim izborima?
R. Ljajic: Problem je u tome sto Draskovic ima svojih 800.000 biraca koji ga bezrezervno podrzavaju. To se vidi od izbora 1990. godine pa do danas. Ali, imate isto toliko, ako ne i vise, biraca koji imaju jedan nevjerovatan animozitet prema Vuku Draskovicu. Stoga, u takvoj konstelaciji, ne vidim mogucnost da Vuk moze dobiti ove izbore. S druge strane, ni jedan drugi kandidat kojeg vi spominjete, ne moze da dobije izbore bez podrske Vuka Draskovica.
AIM: Da li su na ove posljednje opozicione skupove pozivani i predstavnici "Liste za Sandzak - dr Sulejman Ugljanin"?
R. Ljajic: Koliko je meni poznato, nisu.
AIM: Iz kojih razloga?
R. Ljajic: Ja ne bih sad ulazio u taj problem. I novosadski dogovor i njegov nastavak u Beogradu odvijao se u organizaciji Saveza demokratskih partija, a nasa stranka je cak i jedan od njegovih osnivaca. Smatramo da je ovaj Savez dobra i zdrava osnova za ukrupnjavanje opozicije u Srbiji a posebno nam je drago da nam je prisao i Savez vojvodjanskih Madjara koji je jedna relevantna politicka interesna organizacija koja okuplja Madjare u Vojvodini. Ovaj Savez je i odista, ja se bar nadam, prava alternativa svakom nacionalizmu. AIM: Da li je popularnost Vojislava Seselja "izazvana" u laboratorijama vladajuce koalicije ili se stvar otela kontroli?
R. Ljajic: Ja mislim ovo drugo. Mislim da je ta teza, po kojoj je Seselj samo produzena ruka socijalista, suvise pojednostavljena. Cinjenica je da je Seselj izasao iz sinjela vladajuceg rezima, ali on, ne samo da je odrastao, vec su mu i znatno porasli apetiti. Seselj javno govori ono sto vecina ili dobar dio srpskog birackog tijela misli. On njima upucuje poruke koje su vrlo prijemcive za usi i koje padaju na vrlo plodno tle u jednoj dosta dezorijentisanoj birackoj masi. Naime, imamo cinjenicu da u Srbiji ima oko 75 odsto stanovnistva sa maksimalno zavrsenom osnovnom skolom, medju njima je i milion ljudi koji su potpuno nepismeni, ima 20 odsto onih sa zavrsenom srednjom skolom i svega 5 odsto stanovnistva sa fakultetskim diplomama. Takvom obrazovnom profilu upravo odgovaraju Seseljeve poruke, odnosno, kombinacija nacionalne romantike i socijalne demagogije koju je Seselj savrseno dobro koristio u ovom izbornom procesu. Tako da ja ne vjerujem u tezu da je Seselj samo produkt vlasti. Seselj je, zapravo, produkt stanja u kojem se nalazi srpsko drustvo danas.
AIM: Uoci drugog kruga predsjednickih izbora u Crnoj Gori, predstavnici koalicije "Lista za Sandzak - dr Sulejman Ugljanin" isticali su da SDA Crne Gore uziva izvjesnu autonomiju od centrale u Novom Pazaru, ali su preko stampe sugerisali bojkot. Medjutim, Bosnjaci Crne Gore su izasli na izbore i nakon pobjede Mila Djukanovica bili smo svjedoci velikog slavlja u Plavu, Rozajama...Kako tumacite taj potez MNVS-a?
R. Lajic: Ta odluka je indikativna sa nekoliko aspekata. Ona pokazuje potpuno odsustvo smisla za politicku realnost i odsustvo bilo kakve jasne politicke koncepcije. Pozivi da Bosnjaci Crne Gore ne izadju na izbore direktno su isli na ruku Momiru Bulatovicu. A sta bi se desilo sa Bosnjacima u Crnoj Gori da je Bulatovic dobio ove izbore najbolje ilustruju protestni mitinzi koje je Bulatovic organizovao po Crnoj Gori na kojima smo mogli cuti najotrovnije strelice upucene upravo prema Bosnjacima. Gadjane su bosnjacke kuce od strane tih profesionalnih mitingasa i uzvikivani povici: "Idite u Tursku!". Bosnjacima se sada permanentno prijeti upravo u opstinama gdje oni cine manjinsko stanovnistvo. Indikativno je da se bas u tim opstinama odrzavaju mitinzi Bulatovicevih pristalica. Prema tome, ti pozivi na bojkot pokazuju jednu potpunu dezorijentaciju dijela MNVS-a. Ja ne mogu da dokucim stvarne razloge takvih sugestija. One su, ili usmjerene da se na neki nacin podrzi Bulatovic, sto ja ne mogu ni u malo mmozgu da shvatim, ili su upucivane iz razloga sto se MNVS plasio da ce, u slucaju pobjede Mila Djukanovica, izgubiti uticaj u crnogorskom dijelu Sandzaka.
AIM: Kako dozivljavate optuzbe da ste "miljenik beogradskog rezima" ili "sluzbenik DB-a"?
R. Ljajic: Vi znate da te optuzbe prate svakog od nas. Svakog onog koji pokaze nekakav uspjeh na bilo kojem poslu. Ovdje taj jednostavno bude proglasen ili za pedera, lopova, ili za izdajnika. Naravno, mi se vise necemo ni osvrtati na takve optuzbe. S druge strane, nedavno su me u jednom beogradskom listu proskribirali kao glavnog Alijinog obavjestajca u Srbiji i da je u Novom Pazaru taj, glavni, obavjestajni punkt. Svakako da je bilo i onih koji su govorili da sam i "americki covjek". Vrijeme je pokazalo da su takve optuzbe, ne samo deplasirane, vec i da lice na onu poznatu izreku "drz'te lopova!". Onaj koji nas optuzuje za tako nesto dao je sijaset argumenata da se takve etikete upute upravo onima koji ih nama imputiraju. Mi se, sigurno, necemo koristiti istim sredstvima ali ce neko morati da objasni ovom narodu ko je pregovarao sa Vlajkom Stojiljkovicem nedavno u Prijepolju i sta ce neko tajno da pregovara sa ministrom unutrasnjih poslova. Mi cemo saopstiti sve relevantne cinjenice vezane za taj razgovor. Mi sve sto radimo, radimo javno i nemamo nikakvih razloga da se krijemo ili stidimo naseg politickog djelovanja. Problem je u tome sto smo mi uvijek za pet koraka ispred nasih politickih oponenata.
Optuzivali su nas i kada smo trazili razgovore sa vlastima u Beogradu. Trazili smo te razgovore ne zato sto volimo tu vlast, vec zato sto zelimo da spasimo ovaj narod, sto zelimo da ovaj narod opstane ovdje. Optuzivani smo i kada smo trazili razgovore sa opozicijom. A onda su oni trazili razgovore maltene s bilo kim, ali niko nije htio s njima da razgovara. Prema tome, te optuzbe su potpun dokaz nedostatka ideje, dokaz neinventivnosti nasih politickih oponenata. Oni ne mogu da navedu ni jednu izjavu, ni jedan nas stav koji bi bio kompromitirajuci za nas. A zamislite sad kad bih ja samo poredjao izjave gospodina Ugljanina od 1990. do danas. Pa to bi bila najbolja knjiga apsurda, knjiga viceva koju bi mogla citati samo djeca. I u tim izjavama mozete naci argumente i za izdaju, i za ekstremizam... Jedino se tu ne bi mogao naci dokaz jedne jasne politicke koncepcije ili vizije. Vidi se da te koncepcije prakticno nema i da je to lutanje od danas do sutra.
AIM: Ocigledno da koalicija "Sandzak" jeste za saradnju sa odredjenim opozicionim partijama u Srbiji. S obzirom da je, narocito po pitanju odnosa prema manjinama, program velikog dijela opozicije prilicno "saren", mislite li da za vasu stranku, kad se tice bosnjackog birackog tijela, ta saradnja moze biti i mac sa dvije ostrice?
R. Ljajic: Apsolutno se slazem s tim. Ona jeste mac sa dvije ostrice i mi smo svjesno usli u tu vrstu rizika. Znam da bi politicki najprakticnije bilo da ja dijelu bosnjackog birackog tijela kazem "za nas su isti i vlast i opozicija". Time bih vjerovatno dobio simpatije. Ali, da li ja time svom narodu pomazem? Da li ja, osim u psiholoskoj zadovoljstini, i u necem drugom pomazem takvim izjavama? Izbori u Crnoj Gori su pokazali da Bosnjaci sami ne mogu nista. U Srbiji jos manje, jer ima nas svega 2,7 odsto, i ako neko moze biti zadovoljan time sto ce dobiti dva ili tri poslanika, koji u konacnom zbiru ne znace nista, onda je to sasvim druga stvar. Najlakse bi bilo da mi kazemo da necemo ni sa kim da razgovaramo. Mi onda ostajemo potpuno izolovani i na margini svih bitnih politickih zbivanja. Vi ovdje imate jednu siroku lepezu politickih stranaka, najveci dio tih stranaka jeste nacionalisticki, ali mora se priznati da ima i jedan manji broj stranaka koje uvazavaju neke univerzalne demokratske politicke principe. I mi, stoga, pravimo ovaj Savez demokratskih partija jer zelimo da investiramo u nesto sto se zove politicka buducnost.
AIM: Nakon ogromnog broja iseljenih Bosnjaka iz Sandzaka, tokom ratnih godina, na sceni je jedno tiho ali permanentno iseljavanje, narocito iz njegovog zapadnog dijela. Kako se to moze sprijeciti?
R. Ljajic: Jedini nacin da se to sprijeci jeste upravo ovo sto mi sada radimo. Moramo da trazimo politicke partnere i saveznike koji ce govoriti protiv tog tihog etnickog ciscenja na kojem vlasti u Beogradu svesrdno rade. Oni su se opredijelili za to da broj Bosnjaka u SRJ svedu na mjeru u kojoj oni nece predstavljati nikakvu ozbiljniju politicku, biolosku ili neku drugu snagu. Taj se proces odvija u nekoliko faza. U ratu je imao oblike direktnog fizickog nasilja i unistavanja stanovnistva a sada poprima drugacije oblike. Odvija se kroz fazu ekonomskih i politickih pritisaka i pritisaka u oblasti kulture, informisanja, obrazovanja, te s direktnim aktima asimilacije nase djece i stvaranjem osjecanja besperspektivnosti. Imamo izrazen proces iseljavanja iz opstina gdje Bosnjaci cine manjinski dio stanovnistva. Mi moramo ciniti sve da stvorimo kakve takve uslove pod kojima bi zadrzali ljude da ostanu ovdje. Ukoliko ne zaustavimo ovaj proces, onda ce biti jalova svaka prica o Sandzaku i svaka prica o zastiti Bosnjaka u Sandzaku jer necemo imati u ime koga da govorimo. A odrzavanjem ovakvih tenzija i odrzavanjem nivoa samoizolacije, mi nesvjesno podrzavamo taj proces.
AIM: Vidite li neku politicku partiju u Sandzaku koja okuplja Srbe a s kojom bi imali interesa za neku saradnju?
R. Ljajic: Posljednji izbori su, na zalost, pokazali pojacan trend radikalizacije srpskog birackog tijela. Na proslim izborima, koalicija "Zajedno" je u Novom Pazaru dobila slovom i brojem 563 glasa. Seseljeva stranka dobila je najveci dio srpskih glasova u svim sandzackim opstinama. To je zabrinjavajuca cinjenica jer ce to, u svakom slucaju, usporiti proces normalizacije odnosa i vracanja medjusobnog povjerenja. Naime, ne moze biti svejedno kome ce glas dati lokalni Srbi. Ako oni podrzavaju i glasanjem pokazu politicke stavove Vojislava Seselja, onda to predstavlja zidanje novih ograda izmedju etnickih zajednica koje ovdje zive.
AIM: Mislite li da dogadjaji u Crnoj Gori mogu uticati na vladajucu koaliciju u Srbiji da nacini neke konkretnije poteze u smislu demokratizacije ove drzave?
R. Ljajic: Ova pobjeda Djukanovica ima nekoliko znacajnih elemenata za dalji razvoj prilika ne samo u Crnoj Gori nego i u Srbiji. To je jedan od najvecih poraza Slobodana Milosevica. On ne moze vise unaprijed da racuna na blanko podrsku crnogorskog politickog vrha. Pobjeda Djukanovica je prvi uspeh jednog politicara ostvaren na konceptu gradjanske drzave. On je prvi politicar koji je uspjeo da napravi i savez manjinskih i opozicionih partija i to je najbolji nacin i za ovdje da se sruse i Milosevic i Seselj. Vi ne mozete na nacionalistickoj osnovi pobjediti niti socijaliste niti radikale. Oni imaju monopol na taj nacionalizam i moraju se traziti drugi modaliteti ukoliko se zeli suprotstaviti tom zlu.
Enes Dazdarevic (AIM)