ZLOCINI ZA KOJE SVI ZNAJU, A SUTE

Otvoren Dosije Caco

AIM, SARAJEVO, 18.11.97. Nakon sto je 93. ubijen kao najveci zlocinac, dvije godine kasnije sahranjen je (po drugi put) kao veliki heroj. Istinu ili istine o njegovoj prici, posto on vise ne moze govoriti, otvorili su sarajevski mediji. Najblaze receno, kao da je pukao veliki cir.. Ljudi citaju, zgrazaju se u nevjerici. Nemali broj njih kaze da je sve to znao, "ali, stisni pa ispricaj". Politicka opozicija pozdravlja ovaj potez medija, ali vladajuce strukture, koje se u novinskim tekstovima navode kao odgovorne ili involvirane u sva desavanja, konkretno SDA - sute. Niti rijeci o zlocinima koje je unutar obruca u Sarajevu pocinio Musan Topalovic - Caco, sa mjesta komandanta 10. Brdske brigade.

Pomenuti tekstovi iznose price o klanjima, ubiljanjima i zlodjelima i sa unutrasnje strane sarajevskog obruca. Do sada smo saznali sve ili gotovo sve o onima koji su cinili zlocine u ime Srpstva a nad Bosnjacima i Hrvatima. Mnogo smo saznali i o zlocinima u ime Hrvatstva, a nad Bosnjacima i Srbima. Zlocina u bosnjackim redovima, sudeci po onome sto se u javnosti znalo ili moglo znati, kao da nije ni bilo. Sve do prije nekoliko dana kada je progovorio sud u Haagu, potom ovdasnji mediji, odnosno kroz njih ovdasnji svjedoci. No, uvijek se radilo o nekim drugim gradovima i lokacijama, a "grad heroj" ili grad-zrtva, kako ko vise voli, bivao je zaobidjen. Samo su najopozicioniji politicari uporno insistirali na rasvjetljavanju "Kazana", ilegalnog sarajevskog groblja. Oni koji su vadili tijela iz ovog procjepa sarajevske planine Trebevic kazu da ne mogu sa sigurnoscu tvrditi koliko tamo ima leseva, jer "nedostaju glave", vele. Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, ili malo prije samog tog cina, ekipe narucene od onog ko je sve znao ali je o svemu cutao, prekopale su taj teren, ekshumirale tijela do kojih se moglo doci. Sada taj prostor izgleda samo kao netaknuto djelo prirode.

Sami "ucesnici" u "punjenu" Kazana su na sudjenju kazali da je najvisi drzavni vrh znao za zlodjela (mahom ubojstva nozem) komandanta desete motorizovane brigade Musana Topalovica Cace. Obicni svijet u gradu isto misli. "Nije on to mogao raditi, a da niko ne zna, pogotovo njegovi nadredjeni, jer "nije Sarajevo bas tako veliko". Jedan od sarajevskih medija koji je otvorio ovu temu kaze da je jos 92., danas penzionisani, general Armije BiH, Jovan Divjak pisao pisma upozorenja tada predsjedniku Predsjednistva BiH, Aliji Izetbegovicu, o desavanjima u ovom dijelu grada. Ista pisma sa istim cinjenicama na istu adresu slali su i komandanti nekih manjih vojnih formacija cije su se linije odgovornosti dodirivale sa Cacinim linijama uz obrazlozenje da to vise ne mogu gledati. U politickom vrhu o Cacinom nacinu "mobilizacije" svi su cutali. Tadasnji komandant prvog korpusa ABiH Nedzad Ajnadzic sam kaze da je u nekoliko navrata i on bio upozoren na nezakonite radnje u ovoj zoni odgovornosti. I pripadnici Cacine brigade, oni koji su se po zadatku morali "upisati", cutali su jer je njihova cutnja, po svjedocenjima, bila cijena zivota clanova njihovih obitelji. Tek jednom je u nekom intervjuu Izetbegovic izjavio, komentarisuci Cacino ponasanje da je "Caco dobar borac i dobar vjernik". A Caco je na kopanje rovova (kopanjem do pobjede - jedna od cesto ponavljanih parola u Sarajevu tokom rata) odvodio ljude od kojih se mnogi nikada nisu vratili (dopalo bi im se pa bi ostajali do kraja zivota...). Neki su, po kazivanju svjedoka, u Kazanu zavrsavali, jer se njihov stan dopao nekom Caci dragom, ili su bili sami ili stari u velikom stanu. Neki su imali ime (nebosnjacko, dakako) koje se Musanu nije dopadalo, a neki nisu imali novaca za otkup svoje slobode. Takvi su bili odvodjeni, po svjedocenjima Cacinih "saradnika", na lokaciju u blizini Kazana. Tamo bi se pripadnici Cacine brigade "upisivali" u njegove redova tako sto bi doticnu osobu ubadali nozem ili udarali nogama do smrti, a onda im odsijecali glave i bacali ih u Kazane.

Po nekim dokumentima, u Kazanima je zavrsilo oko 300 sarajevskih nebosnjaka. Po vlastima iz Republike Srpske pet puta toliko, doduse samo sarajevskih Srba. Sarajevski mediji kazu da i jedna i druga strana posjeduje istu dokumentaciju. Vlasti RS su je dobile tako sto je jedan sluzbenik suda, izasavsi iz Sarajeva, svoj zivot platio tim dokumentima.

Nakon Cacinog ubistva, u Sarajevu je sudjeno nekim ljudima, mahom samo izvrsiocima ili posmatracima zlodjela, bilo ih je vise od dvadeset. Veliki broj ih je zavrsio nakratko u zatvoru, a jedan broj je upucen na lijecenje kao mentalno oboljeli. Neki od involviranih sudskih sluzbenika kazu da se radi o zdravim momcima koji su ocijenili da im je bolje zavrsiti u ludnici nego u zatvoru. Novine pisu da su neki od advokata angazovanih u odbrani okrivljenih odustali kada su culi svjedocenja. Pisu i to da je jedan od istraznih sudija nakon uvida u dokumentaciju, svjedocenja i sudske spise preinacio optuznicu, te ona vise okrivljene nije teretila za ratni zlocin nad civilnim stanovnistvom nego za ubistva.

I psihijatri su dali svoj sud o Topalovicu, ali slucaj Topalovic nije usamljen na sarajevskom ratistu. Tu su i zlodjela Juke, Zuke, Kruske, Puske, Cele... Ljudi koji su stali na celo obrane grada prije nego je za obranu bio spreman i drzavni vrh i tadasnja TO. A onda su se, kao rezultat nesposobnosti aktuelnih vlasti da uspostavi linije rukovodjenja i komandovanja shodno ratnim prilikama, izmakli van zakona, gdje su uglavnom i bili prije pocetka rata i odbrane. Tako se i desilo da kontroverznog Juku, sam Izetbegovic proglasi generalom, a Cacu dobrim vjernikom!!! Onda se Frankestajn oteo svom tvorcu i postao stvarni gospodar ljudskih zivota. Zbog toga je morao biti uklonjen (ubijen) jer vise nije bio opasan samo po okolicu nego i po svog tvorca - Caco je jednom prilikom zaprijetio da ce cak i Izetbegovicev sin zavrsiti u njegovom rovu.

O ovim slucajevima, nakon Daytonskog mirovnog sporazuma i uspostave mira, nema nigdje niti rijeci. Neki su sklonjeni ko zna gdje, neki su se sklonili sami, a neki povukli u duboku anonimnost. Danas se mnogi gradjani Sarajeva pitaju - zasto novine nisu ranije pisale o tome. No, da su bilo koje novine i pomenule Kazane u svojim tekstovima, osim u okviru necijeg tudjeg pitanja, ne bi ih vise bilo ni novina, ni redakcije, ni urednika, ni stamparije... Unistavanje tog medija vjerovatno bi se tumacilo nekim "teroristickim cinom koji rusi BiH i mir".

U ovim novinskim napisima, koji su potresli sve osim vladajuce SDA stranke koja je cak i prozivana, pise i to da je, kratko nakon Cacinog nestanka, rasformirana "njegova" brigada. Jedan od kadrovika ove brigade postaje visoki duznosnik vladajuce stranke, zapravo direktor stranacke Centrale. U toj stranci danas svi sute, pa i sam kadrovik. Petnaest dana nakon prvog teksta, koji je zapravo stenogram sa sudjenja Cacinim vojnicima, nema zvanicnog demantija, komentara ili osvrta. Sute cak i oni cija su imena pomenuta u tim dokumentima.

Ocevidac samog cina ubijanja Musana Topalovica, koji je trajao nesto duze, kaze da je prostorija u kojoj je Caco ubijen i ciji su zidovi bili prekriveni krvlju, par sati nakon iznosenja tijela bila okrecena u bijelo i kao nova. Mozda se istorija, uciteljica zivota, i tako pise, samo sto se groblja i ljudska pamcenja ne mogu prekreciti. Dakle i kada nema glavnookrivljenog ostaju zlocini za koje ce morati neko odgovarati. Vjerovatno bas prozvani i oni koji su najglasnije govoreci o tudjim zlocinima pokusavali zataskati svoje. Uostalom, dosije Caco tek je otvoren, a nastavak ce svakako uslijediti.Prema nekim spoznajama slijedeci cin je tauptkrivanje sarajevske "Darive", stradalistva jos nepoznatog broja Cacinih zrtava(kraj)

Rubina CENGIC (AIM, Sarajevo)