NORMALNI, PA ONDA POSEBNI ODNOSI

AIM, ZAGREB, 17.11.1997. Prvi ljudi Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Franjo TuDjman i Alija IzetbegoviC, razmijenili su pakete prijedloga o meDjusobnim odnosima dvije zemlje. Iz Zagreba je u Sarajevo prije desetak dana proslijeDjen nacrt ugovora o posebnim odnosima izmedju Hrvatske i bosansko-hercegovacke Federacije. U Predsjednickim dvorima priznaju da taj dokument podrazumijeva "konfederalne odnose bez formalne konfederacije". Za izostavljanje formalizacije konfederalnih veza postoje, cini se, dva razloga. Medjunarodna je zajednica vrlo tvrdo upozorila Zagreb da je Daytonskim sporazumom konfederacija adaktirana. No, vaznijom bi mogla biti cinjenica da bi se o stvaranju konfederacije Hrvati morali izjasniti na referendumu. Za takvo povezivanje Tudjman u Hrvatskoj ne bi dobio podrsku, a za ratificiranje ugovora o posebnim odnosima dovoljna mu je parlamentarna vecina s kojom raspolaze.

U nacrtu ugovora, sto ga je Zagreb dostavio u Sarajevo i na medjunarodne adrese, kao ciljevi posebnih veza - koje bi se postupno podizale na sve visu razinu - navode se: stvaranje slobodne trgovinske zone, zatim carinske unije, potom zajednickog trzista i na koncu monetarne unije. Predvidjen je i zajednicki nastup Hrvatske i Federacije na vanjskopolitickom planu, poglavito prema evropskim i ostalim medjunarodnim integracijama, te vojna suradnja, ukljucujuci i stvaranje zajednickog zapovjednistva u slucaju rata, teroristickih i drugih opasnosti. Model, zamisljen u Zagrebu, omogucio bi dominaciju Hrvata nad Bosnjacima i prakticnu jurisdikciju Hrvatske nad federalnim dijelom Bosne i Hercegovine. Tako se, primjerice, predlaze formiranje Vijeca za suradnju Hrvatske i Federacije te Savjetodavnog parlamenta, a u oba tijela odnos Hrvata i Bosnjaka bio bi tri prema jedan u korist Hrvata. Zajednicko tajnistvo Vijeca imalo bi sjediste u Zagrebu, svim bi forumima predsjedali Hrvati.

U prijedlogu, sto ga je Izetbegovic u "osobnom pismu" uputio Tudjmanu, nisu poimence navedeni ciljevi posebnih odnosa, kako je to napravljeno u hrvatskom dokumentu. Ali u formulaciji da bi dobrosusjedske odnose izmedju Hrvatske i Federacije, odnosno Bosne i Hercegovine trebalo razvijati "u skladu sa suverenitetom, teritorijalnim integritetom i politickom neovisnoscu" dvije zemlje sadrzana je glavna razlika spram hrvatskog prijedloga. Izetbegovic ne prihvaca Tudjmanovu ponudu o konfederirajucem povezivanju Federacije i Hrvatske. U tom kontekstu onda treba gledati i na sve druge slicnosti i razlike. U Izetbegovicevu je prijedlogu naglasak takodjer na privrednoj suradnji, ali dvije suverene zemlje, pa se carinske i monetarne unije ne spominju. Kao i u hrvatskom prijedlogu, predsjedanje Vijecem za suradnju Hrvatske i Federacije pripalo bi predsjedniku Hrvatske, ali bi Vijece imalo dva tajnika, jednoga iz Hrvatske, drugoga iz Federacije. Logicno, nije predvidjeno formiranje nikakvog parlamenta.

U sporazumu o dobrosusjedskim odnosima izmedju Hrvatske i Bosne i Hercegovine Izetbegovic predlaze formiranje Medjudrzavnog vijeca za suradnju. Ono bi se bavilo strateskim planiranjem i koordiniranjem suradnje u oblasti vanjske politike, poglavito u odnosima prema evropskim integracijama, zatim suradnjom s medjunarodnom zajednicom u rekonstrukciji i razvoju te sukcesiji bivse Jugoslavije. Medjudrzavno vijece formirao bi isti broj clanova iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine, s tim da bi Bosanci odrazavali nacionalnu strukturu stanovnistva BiH. Prve bi mu godine predsjedao predsjednik Hrvatske, a potom, rotacijom, prvi covjek Bosne i Hercegovine.

Izetbegovicev prijedlog nije tako pretenciozan kao Tudjmanov; s medjunarodnom zajednicom on je suglasan u stavu da bosanski entiteti ne mogu sa susjednim drzavama zakljucivati odnose koji bi zadirali u drzavnost Bosne i Hercegovine. Suglasan je i s porukom Vijeca Evrope da ona u svoje clanstvo zeli primiti cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, a ne njene dijelove. Stav Zagreba je suprotan. Hrvatska bi sa sobom u evropske integracije vukla Federaciju, ali bi Republiku Srpsku ostavila, valjda da se slepa uz Jugoslaviju. Za razliku od Izetbegovica, koji preferira sporazum o suradnji Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Tudjman naglasak stavlja na posebne odnose s Federacijom. Iz te je dvije cinjenice jasno da bi hrvatski koncept pojacao centrifugalne sile u Bosni i Hercegovini.

Tesko je procijeniti je li prijedlog s Pantovcaka zaista ciljao na podjelu Bosne i Hercegovine, odnosno na anektiranje dijela te drzave, ili je tek pokusaj kupovanja vremena. Hrvatska je strana pocela inzistirati na posebnim odnosima kad je pritisnuta da konacno pristane na ustupanje slobodne zone u luci Ploce za potrebe Bosne i Hercegovine. Zagreb sada trazi da se konkretni razgovori o tom aranzmanu zaustave sve dok se ne postigne sporazum o posebnim odnosima. Medjutim, tesko da ce mu to proci. Americki ambasador u Zagrebu Peter Galbraith tvrdi da se pregovori o posebnim odnosima moraju voditi odvojeno od rjesenja za Ploce. Izetbegovic je na toj liniji - i on trazi da se ti pregovori nastave bez odgadjanja.

Dokumentima koje je ponudio, Zagreb se objektivno ponovo predstavio kao zagovornik dijeljenja Bosne i Hercegovine. Tudjmanov model zapravo moze imati dva ishoda; on vodi ili u disoluciju BiH ili u uspostavljanje neke nove jugo-zajednice. To isticu i predstavnici medjunarodne zajednice. Posebno su direktni Amerikanci. Naglasavajuci da podjelu Bosne nece dopustiti, oni upozoravaju da bi povezivanje Hrvatske s Federacijom, na koncu, rezultiralo posrednim povezivanjem Hrvatske i danasnje Jugoslavije. Ambasador Galbraith doslovce kaze: "Amerika ne zeli novu Jugoslaviju" i cinicno sugerira kako u tom pravcu zapravo gura sluzbeni Zagreb.

Tudjmanovi trabanti to odlucno nijecu. Argumentiraju to namjerom Hrvatske da posebne odnose uspostavi samo s Federacijom. Pritom masu i svjezom inicijativom hrvatskog predsjednika da se u Ustav ugradi zabrana udruzivanja Hrvatske u bilo kakve jugoslavenske ili balkanske drzavne saveze. Iako Zagreb odbija bilo kakav aranzman u koji bi bio ukljucen i srpski entitet, hrvatski je prijedlog o posebnim vezama s Federacijom urucen i Momcilu Krajisniku. To se moze razumjeti samo kao pokusaj animiranja njegove podrske Tudjmanovom konceptu, kad on dodje na dnevni red troclanog BiH-Predsjednistva. Zagrebacki nacrt ugovora o posebnim odnosima, bas kao i vrbovanje Krajisnika da ga podupre, impliciraju namjeru dijeljenja Bosne i Hercegovine.

Nakon sto su Zagreb i Sarajevo razmijenili prijedloge, sada predstoji mucan proces usuglasavanja. Ako bude samo do njih, rezultat bi, kao i toliko puta dosad, mogao biti vrlo mrsav. Iako su hrvatski, vlasti bliski, mediji ostro startali na Izetbegovicevu odbijenicu Tudjmanova paketa, lopta je sada spustena. Ili se na taj nacin pokusava kamuflirati cinjenica da se hrvatski predsjednik svojim prijedlogom ponovo izblamirao na medjunarodnoj sceni ili su u Hrvatskoj poceli shvacati da se raspirivanjem nepovjerenja i neprijateljstva prema Bosnjacima ne moze dobiti njihov pristanak za bilo kakvo povezivanje. Da bi se mogli graditi posebni - potrebno je prethodno uspostaviti barem normalne odnose. Jesu li to shvatili i na Pantovcaku - tek treba vidjeti.

JELENA LOVRIC