DOBRODOSAO RASKOL U OPOZICIJI

AIM, ZAGREB, 16.11.1997. Koncem ovog mjeseca ponovit ce se proljetosnji lokalni i regionalni izbori u dvadesetak opcina i gradova Hrvatske, te u jednoj zupaniji. Rezultat je to tijesnih izbornih rezultata, zbog kojih ni vladajuci HDZ ni opozicijske stranke nisu mogle sastaviti izvrsnu vlast, no u mnogo slucajeva pat pozicija je umjetno izazvana vrbovanjem opozicijskih vijecnika, bojkotom konstituirajucih skupstinskih sjednica itd., a kada je to trebalo presjeci izborom Vladinih povjerenika koji je duzan u odredjenom roku raspisati izbore, stvari bi zapele. Iz Zagreba bi stigla samo naredba o izboru povjerenika, ne i o raspisivanju izvanrednih izbora, tako da je, recimo, u rijeckoj regiji cak dvije godine trajalo stanje polulegalne "prisilne uprave".

Premda je sada taj isfabricirani interregnum pri kraju, jer je Vlada konacno odlucila raspisati izbore u toj regiji (Primorsko- goranska zupanija), te u vise opcina i gradova gdje takodjer nije bilo moguce izabrati mjesne vlasti, masovnost ovog postizbornog kosmara ne ostavlja mjesta iluzijama. Ocito je da je citav mehanizam prijenosa vlasti poslije izbora sasvim lose sastavljen, i to svjesno lose, kako bi se opstruiralo izborne rezultate kada nisu po volji HDZ-u, ili ih se cak potpuno uzurpiralo (kako se dogodilo u slucaju zagrebacke krize, koja je takodjer rijesena samo zahvaljujuci postizbornim podmicivanjem opozicijskih vijecnika).

U svakom slucaju, sadasnje djelomicno ponavljanje lokalnih i regionalnih izbora, docekano je s povecanim zanimanjem, jer se ocekivalo da ce opozicija izaci na njih posebno motivirana da demonstrira spremnost da se zaustavi taj lanac manipulacija i uzurpacija. Ali vec na pocetku pokazalo se da od toga nece biti nista. Umjesto da se odlucno postave prema HDZ-u, velike opozicijske stranke odlucno su se postavile jedna protiv drugih oko preraspodjele iskrslog "viska" vlasti na politickoj trpezi zemlje, a najveci sudar dogodio se tamo gdje je te vlasti najvise

• u Rijeci, odnosno u rijeckoj regiji. Nedugo prije predaje stranackih izbornih lista, cetiri stranke centra (Hrvatska seljacka stranka, Hrvatska socijalno-liberalna stranka, Hrvatska narodna stranka i Istarski demokratski sabor), najavile su da u rijeckoj regiji nastupaju zajedno i to istakle kao vaznu provjeru svoje snage.

Ljetos su te cetiri stranke osnovale neformalnu koaliciju Hrvatskog politickog centra, i kao jedan od njegovih prioritetnih zadatak istakle borbu protiv reduciranja hrvatske parlamentarne scene na samo dva pola - vladajuci HDZ, kojemu ce sucelice stajati, kao najjaca opozicijska stranka, samo Socijaldemokratska partija. Ovaj cilj doista donekle korenspondira s nekim novijim prestrojavanjima na stranackoj sceni Hrvatske, ali je HSS, kao najjaca stranka u HPC-u, zaostrio to do prave ideoloske konkviste protiv Racanovih socijaldemokrata. S obrazlozenjem da se oni jos nisu na pravi nacin odrekli svog kompromitirajuceg nasljedja, Tomcicev HSS je zauzeo stav da HPC mora voditi politiku "ekvidistance" prema HDZ-u i SDP-u. S tom platformom HSS je nastupio i na proljetosnjim regionalnim i lokalnim izborima, zbog cega je ionako razjedinjena opozicija dozivjela izraziti neuspjeh, a sada se, kao da se nista nije dogodilo, s tih istih polazista pristupilo i ponovljenim izborima u rijeckoj regiji i sire.

Pojavljivanje nove koalicije centristickih opozicijskih stranaka u Rijeci, objektivno je znacilo rusenje postojece koalicijske udruge "Obitelj" (vladajuce u samome gradu), koju vodi SDP, a clanice su mu i Hrvatska narodna stranka te Primorsko- goranska stranka, dok su prethodnih godina u razlicitim oblicima suradnje bili i liberali te sami seljaci. No, samo nekoliko dana nakon objave osnutka nove koalicije HPC-a u rijeckoj regiji, objavljeno je da se regionalne organizacije dviju clanica HPC-a - HSLS i HNS

• prikljucuju, odnosno vracaju, "Obitelji". Bio je to iznenadjujuci obrat, koji je pokrenuo pravu lavinu dogadjaja u HPC- u, te javnih reagiranja i prepucavanja izmedju te koalicije i konkurentske koalicije "Obitelji".

Da bi sprijecio ispadanje rijecke podruznice svoje stranke iz HPC-a, predsjednik HNS-a Radimir Cacic posegnuo je i za krajnjim sredstvom i toj podruznici demonstrativno ponudio svoju ostavku. Ali ona mu je, na njegovo zaprepastenje - prihvacena, tako da je Cacic morao navrat-nanos okrenuti jedra prema novom vjetru, i sredisnja tijela stranke ubrzo su dala podrsku rijeckoj podruznici. Bilo je ocito da lokalne organizacije HPC-a zele autonomno odluciti o koalicijama u kojima ce se pojaviti na predstojecim izborima i po cijenu raspada svojih stranaka. Bio je to prakticki kraj HPC-a, za sto je, protivno svim obicajima, vrlo brzo doslo priznanje i iz same te udruge. Najzgromljeniji je bio celni covjek HSS-a Zlatko Tomcic koji je odmah izjavio da HPC smatra politicki mrtvim, te da ce HSS ideju okupljanja centristickih stranaka pokusati realizirati s nekim drugim partnerima.

Tomcic je, dakako, ljut najvise na dojucerasnje partnere u HPC-u (osim na Cacica cija ga se traljava "ostavka" dojmila), ali da ne bi svoju stranku sasvim izolirao, sav gnjev okrenuo je protiv SDP-a. Optuzio je tu stranku da se sluzi istim metodama kao HDZ, ne libeci se cak ni od "kupovine pojedinih ljudi HSLS-a i HNS-a", s tim sto HDZ kupuje poslije izbora, a SDP je u Primorsko- goranskoj zupaniji kupovao i prije izbora. U cijelom nizu intervjua koje je dao lider seljacke stranke, on je do kraja zaostrio i ideolosku parnicu koju vec mjesecima vodi sa socijaldemokratima. Prokazao ih je kao prerusene boljsevike koji se i dalje sluze svojim starim politickim sredstvima i demagoskim trikovima (inzistiranje na vecoj socijalnoj pravdi uz zadrzavanje dobrog dijela imovine bivseg SKH).

Na proljetosnjim izborima Tomcicu se ovaj demodirani rijecnik, pun ideoloskog puritanizma, razbio o glavu jer je HSS dozivio veliki neuspjeh, a sada bi ta njegova iskljucivost mogla jos direktnije "igrati" za SDP. Socijaldemokrati izlaze na rijecke izbore s velikim ambicijom da "Obitelj" osvoji dvotrecinsku vecinu (koja se nikakvim manipulacijama ne bi mogla osporiti), a sasvim je jasno da se to ne moze bez izrazito aktivne, pomalo i "populisticke" izborne kampanje. Upravo tu mogucnost otvorila je SDP-u Tomciceva stranka, koja se podmetnula kao zahvalna tema predizbornih skupova socijaldemokrata. Tako je jedan od potpredsjednika SDP-a Mato Arlovic u Malom Losinju zestoko optuzio HSS kao stranku koja ne samo da je bliska HDZ-u, nego personificira ono najgore u vladajucoj stranci.

"Nije HDZ dobio izbore u Zagrebu, nego ih je prodao Tomcic, a ni vi ne biste bili ovdje da nije bilo tako i u Primorsko-goranskoj zupaniji, gdje sada doktor farmakologije vodi seljake, koalira s HDZ-om i napada Obitelj". Premda izrecene s puno frenetizma, ove rijeci doista dobro funkcioniraju kao opis HSS-a posljednjih mjeseci, ali i kao jedno od kljucnih objasnjenja kako HDZ uspijeva odrzati vlast iako mu je popularnost osjetno pala, a u velikim se gradovima i sasvim srozala. Zato je razdor do kojeg je sada doslo u redovima opozicije, mozda i prvi za kojeg se moze reci da je dobrodosao, jer doprinosi nasusnom razbistravanju na hrvatskoj opozicijskoj sceni. Pa makar se poslije ta scena doista susrela i s novim izazovom - bipolarizmom HDZ-a i SDP-a.

MARINKO CULIC