ALAUPOVICI U POTRAZI ZA GRBOM

MUP razvlastio plemice

AIM, Sarajevo, 14.11.97. Kulturna bruka odjeknula je Federacijom, nakon sto je i javno progovoreno o nestanku pecata, jedne od povijesnih vrednota ugledne plemicke obitelji Alaupovici. Vec duze od tri godine niko, osim uskog kruga prijatelja obitelji Alaupovic nije znao da oni tragaju za blagom svojih predaka.

"To je kulturna bruka i ne mogu da vjerujem da se do sad nije ocitovala policija, ali i predstavnici institucija iz oblasti povijesti, znanosti, zastite kulturne bastine", govori tajnik Hrvatskog kulturnog drustva "Napredak" Tomislav Batinic.

Izmedju 1993. i 1994. godine, iz stana zubnog tehnicara i potomka jedne od najstarijih bosanskih plemickih obitelji Vladimira Alaupovica policija je iznijela trideset kilograma tesku vrecu. U njoj su bili papiri, dokumeti, spisi, fotografije, rodoslov i pecat obitelji za koju mnogi povjesnicari tvrde da je nastala

1. godine.

Pecat Alaupovica, u cijem otisku se ogleda i njihov grb, potice s pocetka sedamnaestog stoljeca i, pored povijesne, ima i neprocjenjivu materijalnu vrijednost. Pripadnici MUP-a Vares pecat su odnijeli u tamosnju stanicu policije.

Sredinom 1994. godine, Vladimir (koji danas zivi u Kiseljaku), zatrazio je od policije vrecu. Jedan od isljednika ("mislim da se zvao Mirko ili Marko, korpulentan, prijatan covjek s brkovima") objasnio mu je da ce zajedno sa jos dvojicom isljednika pregledati trideset kilograma teske dokumente, utvrditi da slucajno nemaju "neku politicku vrijednost" i vratiti mu je. Vladimir se prisjeca da mu je prijatni isljednik rekao kako vjerovatno nece biti problema. Naravno, uslijedio je i razgovor sa tadasnjim nacelnikom vareske policije Seadom Opertom koji mu je obecao da ce za deset dana sve biti gotovo. Deseti dan dobio je sedam papira koji su u mnostvu vrijednih bili gotovo beznacajni. Ni pecata, ni rodoslova, ni fotografija, ni izvoda iz tapija, ni prepiski uglednih Alaupovica... nista od sest stotina godina postojanja.

"Potpisao sam neki zaspisnik i to je sve. Slucaj za policiju bio je zatvoren", govori nas sugovornik Vladimir Alaupovic. Nacelnik Sead Operta vec duze od godinu dana ne radi u policiji. Prema tvrdnjama njegovih bivsih kolega, on je danas "predstavnik jedne njemacke firme u Sarajevu". I isljednici su se, nazalost, izmijenjali pa tako u MUP-u Vares niko o ovom slucaju ne zna nista. Novi nacelnik Meho Baric tek je odnedavno na ovoj funkciji i tvrdi da u policijskim arhivama nema ni jednog spisa koje je pripadalo Alaupovicima. Ipak, obecao je da ce provjeriti. U medjuvremenu, Alaupovici tiho pate zbog nestanka svoje pisane proslosti. I pecata sa obiteljskim grbom.

Alaupovici se prvi put u pisanim dokumentima pojavljuju 1333. godine u predjelu srednje Bosne. Njihovo porijeklo veze se za Sase, a legenda kaze da im je neki predak u stara vremena bio zaduzen da svako jutro budi rudare. Iz zore u zoru budio ih je uzvikom "alle auf" sto na njemackom znaci "brzo napolje", pa su mu nadjeli ime "alaup". Alaupovice su vec u 14. i 15. stoljecu nazivali plemenitim, a njihovi grbovi mogu se pronaci u nekoliko razlicitih bosanskih grbovnika. Grb Alaupovica sastoji se od stita, nakita i plasta. Na grbu su prikazana dva lava od kojih jedan ima uzdignute sape, a drugi drzi crni polumjesec. Lavovi su crveni i predstavljaju dominaciju i snagu, a crni polumjesec predstavlja narod. Sest stotina godina stara obitelj potice, zaparavo, iz srednjobosanskog gradica Fojnice gdje i danas postoji ulica Alaupovica, polje Alaupovica i most Alaupovka. Tek dvije obitelji ovog plemickog porijekla trenutno zive u tom gradicu, a ostali su u Kiseljaku, Travniku, Sarajevu, Zagrebu, te Bostonu i Clevelandu, gradovima u Sjedinjenim Drzavama.

Od petnaestog stoljeca do danas u ovoj obitelji bilo je 15 svecenika. Najstariji, Antonius Alaupovic je 1607. godine bio gvardijan u Fojnici. Petar Alaupovic je 1780. godine kao vjerski diplomata boravio u fratarskoj kuci u Stambolu.Ipak, od priznatih i poznatih potomaka najradije se sjecaju Marka Alaupovica (1885 -1979), nadbiskupa vrhbosanskog, koji je na ovu duznost imenovan

1. godine. Za njegove uprave Vrhbosanskom nadbiskupijom podignuto je i obnovljeno mnogo zupnih crkava.

Tugomir Marko Alaupovic (1870-1958), pjesnik, pripovjedac i politicar, takodjer je ugledni clan ove obitelji. Pored bogate politicke biografije (bio je i ministar vjere u vladi Kraljevine SHS), napisao je nekolicinu vrijednih knjizevnih djela koja su prevedena na francuski, njemacki, ceski i talijanski jezik. Jedan je od pokretaca Hrvatskog drustva "Napredak", a istovremeno je i autor njegove himne.

Vladimir Alaupovic, nas sagovornik i autor jos nepromovirane knjige "Sest stoljeca Alaupovica", jedan je od tri sina Ivana Alaupovica, umirovljenika koji sa suprugom Ljerkom zivi u sarajevskom naselju Dobrinja. Ivanovi sinovi Zdravko i Davorin, takodje stanuju u Sarajevu.

Najmladji muski potomak Alaupovica je 1973. godiste. Dalibor Alaupovic zavrsio je elektrotehnicku skolu i dvije godine elektrotehnickog fakulteta. Stanuje sa roditeljima u dvosobnom stanu na Dobrinju i trazi posao. U maju ove godine Dalibor, njegovi stricevi Vladimir, Zdravko i Davorin, te djed Ivan Alaupovic pozvani su i primljeni u Hrvatski plemicki zbor. Time su i u medjunarodnim razmjerima dobili potvrdu da su plemicke krvi.Alaupovici su bosanski Hrvati i prva su plemicka obitelj primljena u Hrvatski plemicki zbor.

"Isao sam od kuce do kuce, od samostana do samostana, od grada do grada i prikupljao podatke o mojoj obitelji. Ali i detalje o povijesti Bosne. Bosna nije samo lijepa nego je i duhovno bogata. Ja sam njen zaljubljenik. Zaljubljenik u njenu proslost", govori Vladimir Alaupovic.

Alaupovici danas nisu bogati. Ni priblizno kako su bili nekad ranije. Stoga ne mogu ponuditi nagradu za one koji bi im dali neku informaciju o pecatu i drugim dokumentima koji su, eto, jednostavno nestali iz policijske postaje u Varesu. Drzava bi morala tragati za pecatom. Jer kako ce potvrditi da joj je stalo do njene bastine ako dopusti da joj se zagubi komad drveta, gravure i voska koji potvrdjuje da je nekad bila zemlja plemstva.

Sandra KASALO (AIM, Sarajevo)