BAJRAMOVIC IPAK POKRENUO ISTRAGU

AIM, ZAGREB, 10.11.1997. Nakon gotovo dva mjeseca tapkanja u mjestu, istraga protiv Mire Bajramovica, Nebojse Hodaka, Muniba Suljica i Igora Mikole, bivsih vojnika u jedinici "vukovarskog Napoleona" Tomislava Mercepa, osumnjicenih da su na podrucju Pakraca koncem 1991. godine pocinili ratne zlocine, pokrenuta je s mrtve tocke. Istraga protiv njih zapocela je, zapravo, jos 1992. godine, ali je zbog politicke intervencije s drzavnog vrha Hrvatske (radi se o Vladimiru Seksu, koji je tada bio javni tuzitelj) ostavljena u stanju mirovanja, da bi ponovo bila "odmrznuta" nakon ispovijedi Mire Bajramovica objavljene u rujnu ove godine u splitskom Feral Tribuneu.

Bajramovic je tada izjavio da je osobno ubio sedamdeset dvoje ljudi, dok je njegova postrojba - koju naziva "Jesenje kise" - u Pakrackoj Poljani usmrtila oko 280, a u Gospicu izmedju 90 i 110 civila. Zbog nekih od tih ubojstava, koja su vec tada bila otkrivena, iz Mercepove je psotrojbe 1992. godine pod istragom bilo 17 ljudi - medju njima i sam Mercep - ali optuznica protiv njega nikada nije podignuta. Svakako je najpoznatiji slucaj za koji su odgovorni pripadnici i njegove jedinice ubojstvo zagrebackog mesara, Srbina Mihajla Zeca, te njegove zene i kcerke. Pocinitelji tog zlocina su, zbog navodne procesne pogreske, oslobodjeni iako su priznali zlocin. Trojica od njih, Hodak, Mikola i Suljic, sada su opet u zatvoru.

U utorak, 4. studenog, zapocela su iskopavanja na lokacijama gdje se pretpostavlja da su zakopani lesevi pojedinih zrtava stradalih u jesen '91. Na teren u okolici Pakraca, na putu izmedju sela Janja Lipa i Poljana, izasao je sudac Istraznog centra Zupanijskog suda u Zagrebu, Zdenko Posavec, koji je kao prvi cilj, trebao ekshumirati tijelo Aleksandra Sase Antica, Mercepova vojnika kojega je, zbog sumnje da je srpski agent, likvidirao njegov suborac Igor Mikola. Dvojica svjedoka - zasad nije poznato o kojim osobama je rijec - istraznu su ekipu odveli na jedno mjesto pored puta koji povezuje dva sela, i gdje je prema njihovim iskazu zakopan les pokojnog Antica. Iskopavanje koje je trajalo od jutra do 13 sati popodne, na tom mjestu nije, medjutim, otkrilo nikakvih tragova lesa. Na istom su terenu odredjena iskapanja vec ranije vrsili istrazitelji UNPROFOR-a u suradnji s komisijom hrvatske Vlade. Poznato je da su oni dosli do odredjenih rezultata, ali javnosti jos uvijek nije objavljeno kakvih.

Mnoge skeptike ovakav rezultat prve ekshumacije nije iznenadio. Odavno se, naime, vec prica da su - za pet godina koliko istraga protiv ljudi Tomislava Mercepa miruje - dokazi sklonjeni. Tvrdi se da je Anticev les odavno iskopan s mjesta gdje je bio zakopan, te da je spaljen kerozinom, a da se isto to dogodilo i s tijelom Marine Nuic, koju je ubio Antun Jurgec. Ona je - prema Bajramovicevom iskazu - pokopana pod jednim hrastom, takodjer u Janji Lipi. Obje ove zrtve, Marina Nuic i Sasa Antic, po nacionalnosti su Hrvati, sto je mozda utjecalo na odluku suda da najprije trazi njihove leseve. Hrvatska javnost je, naime, jos uvijek ogorcena cinjenicom da je u Haagu za sad najvise Hrvata, a da izuzev Slavka Dokmanovica, niti jedan Srbin iz Hrvatske jos nije otpremljen u Haag zbog optuzbe za ratne zlocine. Gorcinu takodjer izaziva cinjenica da je od prve liste Srba osumnjicenih za ratne zlocine, od 850 brojka spala na 25.

Kako god bilo, Anticev les nije pronadjen. Zatvoreni "mercepovci" odlucili su se braniti sutnjom, pa tokom ekshumacije od njih nije bilo koristi. Oni smatraju da je posao optuzbe da dokaze ubojstva, pronadje leseve i druge dokaze, a da ce im to - danas, sest godina kasnije - biti izuzetno tesko. Na ruku im ide cinjenica da je dio svjedoka, koji su protiv "mercepovaca" svjedocili 1992. godine, u medjuvremenu odustao od svjedocenja. Oni su poceli zivjeti vise-manje normalan mirnodopski zivot, a Mercep i njegovi vojnici su na slobodi i do sad im se nista nije dogodilo, a nema niti naznaka da hoce, pa oni vjeruju da im je sutnja najsigurnija. Uostalom, i sam Bajramovic, koji svoje bivse suborce najbolje poznaje, zivi u panicnom strahu za sigurnost svoje zene i dvoje malodobne djece: pred njihovom kucom na Baniji neprestano dezura policijska straza. On se danas nalazi u zatvorskoj bolnici u Simunskoj cesti u Zagrebu, gdje mu je operirana celjust. O razlozima operacije, postoje dvije verzije; prema jednoj, operacija je bila nuzna zbog ozljeda koje je zadobio prilikom hapsenja; prema drugoj, on ima rak celjusti sto je bio i motiv njegove javne ispovijedi. Svakodnevno pise pisma supruzi, opsega i do pet stranica. Sva cetvorica zatvorenika strogo su odvojeni jedan od drugoga, za razliku od Bajramovica koji je vise puta mijenjao svoj iskaz da bi se na koncu odlucio braniti sutnjom i koji ce ici na psihijatrijsko vjestacenje ostala trojica pritvorenih Mercepovih vojnika samouvjereni su i tvrde da ce se i ovoga puta izvuci bez kazne.

No, cini se da je njihov optimizam ovaj put ipak neutemeljen. Saznaje se, da je Zupanijski sud u Zagrebu nedavno posjetila jedna sutkinja iz Haaga koja se zanimala za tok istrage protiv Bajramovica i ostalih osumnjicenih, pa ce ovo sudjenje svakako biti pod povecalom medjunarodne javnosti. Osumnjicenima ni druge okolnosti ne idu u prilog: za vrijeme istrage 1992. godine, oni su neke zlocine nedvojbeno priznali (Nebojsa Hodak priznao je ubojstvo Sase Antica), a pronadjeni su i lesevi jednog dijela njihovih zrtava (neki od njih, poput 12 zrtava nadjenih u jednom podrumu u Bujavici, su i indetificirani).

Pouzdani svjedoci, kao i dokazi, takodjer postoje. Iz policijskih zapisnika iz 1992. godine, vidljivo je da bi, na primjer, i Sinisa Rimac - danas odlikovani casnik Hrvatske vojske - morao znati gdje je pokopan Antic, jer je prisustvovao njegovoj egzekuciji. Rimac ga je, stovise, pred smrt ispitivao radi li Antic za Drzavnu bezbjednost, na sto je duze vremena sumnjao... Sinisa Rimac takodjer je bio prisutan prilikom ubojstva Marine Nuic, pa ce biti vrlo neobicno ako neke stvari ne bude morao pojasniti na sudu. Svi drugi "mercepovci" su se, prilikom ispitivanja 1992. godine, uvelike medjusobno optuzivali pa je indicija i dokaza dosta. U medjuvremenu, promijenila se i pravna situacija, jer ce nakon potpisivanja zadnjeg paketa sporazuma o normalizaciji odnosa sa SR Jugoslavijom, svjedoci moci i tamo dati ovjerene iskaze koji trebaju vaziti pred hrvatskim sudovima. Iz Pakracke Poljane, na teritoriji SR Jugoslavije i RS u BiH zive danas cetvorica potencijalnih svjedoka. Osim toga, ako je u Poljani doista likvidirano 280 ljudi, kako tvrdi Bajramovic, svi dokazi vjerojatno nisu ni mogli biti sklonjeni. Na nekim lokacijama, poput ribnjaka u selu Poljana, te je dokaze i bilo veoma tesko ukloniti jer su ti ribnjaci bili drugi po velicini u bivsoj Jugoslaviji, prostiru se na preko 1200 hektara, i za sklanjanje leseva bilo je potrebno ispustati vodu iz njih, sto je postupak koji zahtjeva vrijeme, novac i mehanizaciju.

Optuznica za Pakracku Poljanu bit ce, prema onome sto se sad zna, podignuta uskoro, no zasada je rano za zakljucivanje koliko ce tocno osoba biti optuzeno, i kakve ce biti kvalifikacije. Pojedini vazni akteri ove price - pocev od Mire Bajramovica - optuzivali su cak i neke tadasnje hrvatske ministre za izravno izdavanje naloga za ubojstva. Bajramovic tako tvrdi da mu je Ivan Vekic, ministar unutarnjih poslova u Vladi nacionalnog jedinstva, koja je tada obnasala vlast u Hrvatskoj, izdao naredbu za dva ubojstva: Milosa Ivosevica, direktora hrvatskih carina, te Stevana Brajenovica - koji je prezivio Pakracku Poljanu. Ukoliko bi Bajramovic na sudu ponovio svoj iskaz iz Ferala kojim tereti Vekica, stvar bi mogla poprimiti neslucene dimenzije, utoliko prije sto Bajramovic tvrdi da je iz vrhovnistva stigla i naredba da se smanji postotak Srba u Gospicu, a nakon te naredbe u Gospicu je doista pocinjen veliki zlocin nad tamosnjim Srbima. Neki vjeruju da ce optuzba ici najvise do Tomislava Mercepa, zapovjednika postrojbe koja je pocinila brojne ratne zlocine, drugi sumnjaju da ce ova istraga zahvatiti cak i Mercepa. Cetvorica uhicenih nedvojbeno su krivi za znacajan broj pocinjenih zlocina, ali nema nikakve sumnje da su oni u toj prici ipak bili tek, razmjerno sitni izvrsitelji. No, tko ne bude procesuiran u Hrvatskoj, po svemu sudeci ipak ce zavrsiti u Haagu jer su dossieri "Pakracka Poljana" i "Gospic" na Tribunalu vec sigurno kompletirani.

BORIS RASETA