ILI IMPLEMENTACIJA ILI PROTEKTORAT

Dva mjeseca nakon izbora

AIM, SARAJEVO, 10.11.97. Valjda je jos engleski diplomat Owen zapisao kako nigdje politicari ne lazu kao ovdje. Sve ce brzo potpisati, a vec ujutro ce sve potpisano prekrsiti. Da je to tako, vidljivo je uvijek kad nesto treba implementirati. Sad je na red dosla implementacija izbornih rezultata s opcinskih izbora iz rujna mjeseca ove godine. Evo su dva mjeseca od izbora, a vlast u opcinama jos nije konstituirana. Naravno, ne brojimo one opcine gdje i nema problema, gdje izbori skoro i nisu bili potrebni. Kad govorimo o implementaciji i ne mislimo na opcinu Grude u kojoj zive samo Hrvati i samo HDZ, niti na Sokolac gdje su samo Srbi i SDS ili pak Celic gdje zive Bosnjaci i SDA. Izbori se radi tih opcina ne bi ni organizirali.

Kljucni problemi izbora u BiH vidljivi su na mjestima na kojima se ozbiljno testirao Daytonski sporazum, na mjestima gdje je ozbiljnije dovedeno u pitanje ili se barem moglo dovesti u pitanje etnicko ciscenje i izborima eventualno ponistiti rezultati koje je ostavio rat, dakle ukloniti posljedice rata barem u politickoj sferi. Tu su najtipicnija mjesta Brcko, Banja Luka, Mostar, Srebrenica, Velika Kladusa, a kao regije Posavina s nekadasnjom hrvatskom vecinom, opcine sa srpskom vecinom u danasnjem kantonu deset (Drvar, Glamoc i Grahovo), hercegovacke opcine u kojima Bosnjaci zele predratno stanje (Stolac i Capljina), ili podrinjske opcine takodjer vazne za Bosnjake, a srednjebosanske za Hrvate. Srbi se, sudeci po i dalje snaznoj propagandi, ne zele vratiti u velike gradove u Federaciji.

Izborni rezultati su pokazali tek male pomake koji su javnosti poznati. Pri tome je vidljiv i utjecaj medjunarodne zajednice. Sad kad, medjutim, treba uciniti i taj prvi mali korak, pokazuje se iznova da sve tri strane opstruiraju implementaciju, uvijek, po starom pravilu, optuzujuci onu drugu ili trecu stranu, a sve su obecale uoci izbora provesti rezultate. Ovi izbori i provedba rezultata u politicku stvarnost, test su za sve tri strane, za medjunarodnu zajednicu i nista manje za narod, koji se, doduse, sve vise osipa, ali i izborima, tj. glasanjem, pokazuje ono sto u stvarnosti ne misli sprovesti. Podjimo ponajprije od naroda. Cesto se npr. u Sarajevu, medju izbjeglicama cuje kako se ne namjeravaju vratiti u Srebrenicu ili Rogaticu, a i zasto bi kad godinama svi mastaju da se docepaju sarajevskog asfalta. Bolje je u sigurnosti tudjeg stana, nego u neizvjesnosti Srebrenice, Rogatice ili Visegrada. Politicke vrhuske to znaju i trose vrijeme "svoga" naroda koji sve vise ide ili u trece zemlje ili se, kao presadjena biljka, adaptira na novo tlo. Na ovo racuna i medjunarodna zajednica koja ovim izborima, i mozda jos jednim, zeli sa sebe saprati odgovornost za Srebrenicu, Brcko i slicna mjesta.

I dok srpski politicki lideri pokazuju najmanje volje za suradnju u implementaciji rezultata, cak i otvoreno govore da su protiv toga da se njihovi vracaju u Federaciju ili da njima tko dolazi, hrvatski politicki vrh je nesto smeksan zadnjim putovanjima u Haag. Celnici SDA su slatkorjecivo za povratak, ali niti su usvojili zakon po kome bi se ljudi m ogli vratiti u svoje stanove, niti su npr. spremni predati vlast tamo gdje su je izborima izgubili. Medjutim, od drugih traze ono sto sami nisu spremni uciniti i tako pokazuju da su isti kao i prvi i drugi, tek su u losijoj poziciji, pa ne mogu biti protiv ni na hrvatski, a kamoli na srpski nacin.

Brcko koje je stalno spominjano kao kljuc BiH, dakle i Federacije i RS, izgleda je definitivno u Farrandovim rukama, jer je nedavno zaprijetio da su njegove rijeci, dakle i ovlasti, iznad svih tumacenja koja daje srpska strana. Moguce je da ce on sprovesti izborne rezultate bez ostatka, pa cak i uspostaviti multietnicku administraciju u opcinskim strukturama prema predratnoj strukturi stanovnistva, kako je i obecao. Mostar za koji je bosnjacka strana uvijek tvrdila da je kljuc Federacije, u pat poziciji je jer ce tamo, bez obzira tko i s kolikom razlikom pobijedjivao, zastitnim mehanizmima, vlast zadugo dijeliti SDA i HDZ, dakle ostvarivat ce se jednakost naroda.

Galamom oko Mostara bosnjacka strana je prikrivala neke druge uzurpacije kao sto su primjerice Vares, Bugojno, Travnik. Tako da im sad HDZ vraca govoreci kako je Travnik kljuc Federacije. Implementaciju koce i ubojstva koja se u Travniku i njegovoj okolici tempirano ponavljaju. Mostar sad, po pat situaciji, slijedi Vares gdje je jednak broj glasova, tj. mandata dobio HDZ i SDA. I vjerovatno niti tu nece biti tesko realizirati izborne rezultate. Zanimljivo ce biti kako ce SDA uspostaviti vlast u Srebrenici, Stranka za Drvar u Drvaru ili Abdiceva Demokratska narodna zajednica u Velikoj Kladusi. Ta su tri mjesta vjerovatno i kljuc BiH.

Srpska vlast je vec na startu u Prijedoru provokacijama istisnula bosnjacke zastupnike iz Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH. I mada je Koalicija CD osvojila 37 posto mandata, iznijela je zahtjeve u iznosu izmedju 22 i 25 postotaka. Srpska vlast im nudi desetak posto, a uz konstituiranje vlasti svira se srpska himna "Boze pravde" na sto bosnjacki zastupnici izlaze iz dvorane. Druga je primjedba da se u svecanoj zakletvi ne spominje BiH. Jos je to i napredak, jer su se posljednji put kao muslimani morali zakleti na Evandjelje ili izaci iz zgrade. Doduse, Prijedor i jest crna rupa RS!

HDZ pokazuje u ovoj fazi benevolentnost spram konstituiranja vecinske srpske vlasti u Drvaru, a iz Glamoca HDZ-u koji je tamo osvojio samo jedno mjesto, nude mjesto potpredsjednika! No, sve je ovo jos na verbalnom planu i trebat ce vidjeti postoji li opet neki novi srpsko-hrvatski dogovor, buduci su Hrvati malo mjesta osvojili u Posavini gdje su ozbiljnije racunali na povratak. Je li im i tu medjunarodna zajednica pomogla da se "dogovore" kao ono u Daytonu kad SAD nisu dozvolile razgovor o Posavini, buduci su se Milosevic i Tudjman vec o tome dogovorili.

Prica za sebe je bosnjacko-muslimanski sukob. Bas tako! Jer Izetbegoviceva SDA govori o bosnjastvu svoga naroda, a Abdiceva DNZ muslimanstvu. Izetbegoviceva vlast kontrolira Kladusu, a Abdiceva bi, prema izbornim rezultatima, to tek trebala postati. SDA-ov dnevni list "Dnevni avaz" 6. studenoga pise kako SDA nece dati vlast DNZ-u dok Haag ne da jasan stav o Abdicu, odnosno dok ga Hrvatska ne izruci. Mada iz SDA tvrde da im vijecnici DNZ-a ne smetaju, nego "njihov ideolog", nije jasno zasto ne konstituiraju vlast koju je u apsolutnoj vecini osvojila ta stranka. Naime, DNZ je parlamentarna stranka, legalna i legitimna, a to je bila i uoci izbora. Zasto joj sad ne priznati pobjedu, a traziti da se formira vlast u Srebrenici? Jednako bi tako mogli reci i da nemaju nista protiv vijecnika SDS, ali imaju protiv njihovog ideologa i da zbog toga nece konstituirati vlast u Srebrenici. Zanimljivo da to tvrde iz stranke u kojoj jednoglasno biraju Ostojica za komisiju za ljudska prava. Sve to kao pojacan pritisak na tu stranku traje od trenutka kad je uhapsen zastupnik te stranke u Parlamentu Federacije, Djedovic, i od kada se protiv njega vodi istrazni postupak i terete ga za sve sto bi inace stavili na ledja samom Abdicu. Zanimljivo je da npr. Izetbegovic sjedi u Predsjednistvu sa Krajisnikom, a zastupnici DNZ-a nemaju pravo realizirati svoje izborno pravo.

HDZ je nakon pritisaka na Hrvatsku smeksan, tu su i smjene koje su se u Hercegovini dogodile. SDS je ozbiljno nacet i vjerovatno ce morati "slusati". Novi pritisak ide na SDA s privodjenjem nekih ljudi u Haag, otkrivanjem financijskih malverzacija i vjerovatno pritiskom zbog Kladuse, koji Izetbegovic nece moci izbjeci, kao niti ovaj koji traje, zbog zakona o stanovima, koji fakticki odudara od zahtjeva Ureda Visokog predstavnika.

Medjunarodnoj zajednici se ne zuri, mada je Westendorp medju osamnaest obveza za vlast u BiH stavio i implementaciju. No, kako su na redu izbori u RS, lako se moze dogoditi da ce jedni izbori stizati druge, a ni rezultati prethodnih jos nece biti implementirani. A implementacija je tek pretpostavka za pocetak bilo kakvog rada. A kako se radi u BiH, vidimo na Parlamentu BiH, RS i Federacije. Tako BiH postaje zemlja stalnih izbora koji, izgleda, sve manje bilo koga obvezuju. Westendorp i medjunarodna zajednica izgleda to konacno shvacaju, te sa osamnaest ultimatuma, od kojih je vecina vezana za datume i obveze iz Sintre (opet je kasnila ili opstruirana implementacija dogovorenog), vjerojatno krecu u ofanzivu nakon koje ce se osnaziti Westendorpov mandat i mandat IPTF, a smanjiti uloga vojnog faktora koji je vojni dio Daytonskog sporazuma uglavnom realizirao. Izgleda ce medjunarodna zajednica u BiH lakse implementirati protektorat, koliko god ona bjezala od imena i znacenja te rijeci, nego natjerati politicke cimbenike u BiH da provedu dogovoreno. Farrand izgleda nije samo sudbina Brckog, nego i cijele BiH. A sto mogu Westendorp ili Klein to cemo uskoro vidjeti, bolje receno - to ce uskoro vidjeti sefovi SDA, HDZ i SDS.

Zeljko IVANKOVIC (AIM, Sarajevo)