LJEVICA U RAJU
INTERVIEW: BOGDAN DENIC, profesor sociologije na Univerzitetu u New Yorku
AIM, ZAGREB, 6.11.1997.
- Osim fakultetskih predavanja bavite se dugo godina i sondazom javnog mnijenja. Kazite, kako je moguce da su povijesne antimeditacije jednog komunistickog generala o "NDH kao kontinuitetu hrvatskog sna o drzavnosti" danas u Hrvatskoj postale opce mjesto, ako je vjerovati istrazivanjima koje je nedavno proveo "Globus"? Ili, na primjer, politicki magazin "Tjednik" napravio je anketu u kojoj gotovo 60 posto gradjana smatra da Hrvati u ovom ratu nisu mogli pociniti ratni zlocin cak i da su htjeli. Sto o tome mislite?
- Ova istrazivanja pokazuju nesto sasvim drugo nego sto pokazuju rezultati, a to je ogromni stupanj konformizma kod hrvatskog javnog mnijenja, posto su mnogo veci postoci jos osamdesete godine smatrali da je Tito najveci drzavnik na svijetu, da je Jugoslavija sjajna, da smo svi ateisti (96 posto) i tako dalje. Javno mnijenje u Hrvatskoj samo pokazuje koliko je uticao monopol glavnih medija, pogotovo elektronskih, na formiranje prvoga odgovora koji dobijes, a onda kada cackas dobijes i druge odgovore. to je dosta nekonzistentno javno mnijenje, ali kada ih malo stisnes i pitas da li vladajuca stranka krade, da li su politicari korumpirani, da li zivis bolje ili losije nego prije, dobit ces dosta porazne rezultate po vlast. Samo da jos podsjetim na jednu stvar, na onaj cuveni referendum o nezavisnosti Hrvatske. U tom momentu je Tudjman govorio da je gnusna laz da on zeli otcjepljenje od Jugoslavije. I sve se naravno zaboravilo. To je bilo tako formulirano da rijec nezavisnost nigdje nije bilo. I da je netko cak tada, dakle 1991. godine, postavio pitanje: "Da li si spreman da podrzis otcjepljenje Hrvatske cak i po cijenu rata"?, bilo bi malo pozitivnih odgovora. Buduci da je zvanicna doktrina jugoslavenskog komunizma bila da su republike samostalne, to mnogi i nije znacilo.
- A pitanje o NDH?
- Sto se tice NDH, nisi pravedan prema Tudjmanu. Nije istina da je on samo izlapeli general, premda jeste i izlapeli general, ali u onom momentu to je bio danak koji se placao ekstremnoj emigraciji za financiranje i za podrsku, jer se islo na antikomunizam, a NDH je nedvojbeno bila antikomunisticka. Ove godine mi se dogodilo nesto sto govori da stvari ne stoje uvijek kao u anketama. Vozio sam se autom u Splitu, stanem na crveno svijetlo i slucajno mi u autu svira kazeta s partizanskim pjesmama. Bio sam u sentimentalnom raspolozenju. Prilazi policajac i kaze: "Znate li da je ovo protiv zakona?" Ja kazem: "Izvini, protiv kojeg zakona? Zar mi nismo drzava stvorena na ZAVNOH-u, zar nas predsjednik nije bio najmladji partizanski major?" On me pogleda blijedo. "Mi smo drzava proizasla iz antifasisticke borbe" - velim. Opet me gleda blijedo. Ja opet kazem: "Znas li sto je protiv zakona?" "Sto?" - kaze. "Jure i Boban! To bi kad god cujes trebao da hapsis". "Ja da hapsim vojsku, jesi li ti lud!".
- Znaci da bi se trebala napraviti anketa u kojoj se pita je li pjesma o ustaskim koljacima legalna i smije li se pjevati?
- Znas sto bi ti rekli: Kako se ne bi smjela pjevati, pa pjeva se svuda. Znam dobrovoljca u Domovinskom ratu iz partizanske obitelji koji je bio bojnik kod Dubrovnika i borio se za nezavisnu demokratsku Hrvatsku. Njemu je izgledalo da srpska soldateska upada u njegov posjed, sto je i bilo. Kada je njegov sin kao dobrovoljac rekao tati sto pjeva u njegovoj jedinici, otac ga je isamarao. On je antiustasa i naravno, umirovljen je odmah cim njegove usluge u vojsci vise nisu bile potrebne. Zivimo u sizofrenom drustvu. Pitaj, recimo, prosjecnog saborskog zastupnika da li se smiju pjevati partizanske pjesme na javnim mjestima? Da li je to ikakav prekrsaj? Da, naravno, reci ce, to izaziva nespokojstvo gradjana. A da li je u redu pjevati ustaske pjesme? Pa, da, ali ne bi trebalo da su strani promatraci blizu. Oni bi to stvarno rekli.
- Kad smo vec kod desnice, kako stoje stvari na ljevici?
- SDP je najjaca lijeva stranka u Hrvatskoj, koja takodjer ima oportunisticko nacionalisticcke desne elemente u sebi. Oni su po mom misljenju manjina u toj stranci. Vecina je SDP-ovaca na terenu u Dalmaciji i Istri, gdje sam bio i gdje sam ih vidio, veoma pristojna. Ona je i jedina partija koja uopce ima bazu sem HDZ-a, sto znaci da u svakom manjem mjestu ima ogranak ili nesto takvo. Znaci, ne moze se izgraditi ljevica u Hrvatskoj bez snaga koje su sada u SDP-u.
- Sto je s drugim lijevim strankama? Nedavno je osnovana Socijalisticka radnicka partija (SRP), koju je osnovao Stipe Suvar. Da li SRP-u predvidjate duzi rok trajanja?
- SRP predstavlja one snage koje su u zapadnoj Evropi u komunistickim strankama. Od socijaldemokracije do bivsih i sadasnjih komunista. Cini mi se da je u SRP prevelika doza sentimentalnosti za stari sistem i prevelika doza ignorancije na cinjenicu da Jugoslavija vise ne postoji.
- Ali Suvar tako ne govori, barem ne javno?
- Ne, ali ja govorim o clanstvu. Dosta je Srba, raznih penzonera, postoje takodjer i lokalni ljevicari u malim mjestima, sto daje nekakvu nadu, kao i omladinska organizacija koja je skroz u redu. SRP je stranka koja moze okupiti onaj ogorceni dio stanovnistva koji se smara povredjenim politikom ove drzave i koji je svjestan toga da to nije moralo biti tako. Ta stranka bi morala da zauzme ono mjesto koje je ASH trebao da ima. To je dakle grupa koja gura SRP na lijevo, koja se postavlja kao prijateljski kriticar SRP- ovske lokalne politike, a ostar kriticar SDP-ove pretjerane drzavotvornosti.
- Znaci da je po vama SDP kljucan u demokratskoj tranziciji Hrvatske?
- Potpuno kljucan. Prava tranzicija postoji onda kada se putem izbora moze uraditi izmjena vlasti. To se dogodilo u Poljskoj, Bugarskoj, Madjarskoj i drugdje. Takva transformacija pocinje sa legitimiranjem procesa da izbori uopce nesto znace. Za tako nesto je u Hrvatskoj najvaznija stranka SDP, premda je za Hrvatsku najbolja koaliciona vlada centra i ljevice.
- A ostale male lijeve stranke, SDU i ASH?
- To su stranke koje nemaju clanstvo, nemaju bazu i najbolje je da nestanu sa scene, sto ce se i dogoditi. Tako da bi na ljevici bilo dvije stranke, jedna vrlo mala, dakle SRP, koji bi imao ulogu poput nale komunisticke stranke u Italiji. Njen zadatak je da podrzi glavnu ljevicu, da je pohvali gdje je upravu, da je kritizira gdje nije.
- Sto je s vanparlamentarnim djelovanjem ljevice, na primjer akcije za obranu prava sindikata, zatim okupljanja antifasista na javnim mjestima, pritisak protiv korupcije i zlostavljanja nezavisnih medija, razni protesti i slicno?
- Za tako nesto SDP jos uvijek nema snage. Ja ne znam niti jednu socijaldemokratsku stranku koja se ne bavi i masovnim protestima kada je potrebno, a mi u Hrvatskoj imamo ogromne skupine ljudi koji imaju za sto protestirati. Na primjer, zaposleni koji ne dobivaju place, potom zaposleni koji dobivaju mizerne place, onda zaposleni kojima su poduzece ukrali u pretvorbi... Toliko je potlacenih, ponizenih, obezvrijedjenih i osiromasenih, da je Hrvatska naprosto raj za ljevicu.
- Ali je drzavotvornost i dalje u modi? Nosi je cak i SDP.
- Uloga opozicije jest da sistematski kritikuje sto HDZ radi i da nudi alternativu, od budzeta do vanjske politike. Oni sebe ne shvataju kao stranke. I dalje smatraju da je kritika HDZ-a ujedno i kritika Hrvatske, odatle i proizlazi njihova takozvana drzavotvornost. Oni ne mogu razlikovati partijski program od opcih interesa drzave. Josim nije jasno da jahte i avioni pripadaju predsjednistvu, a ne godpodinu Tudjmanu. Znak da cemo jednom postati normalno drustvo jest dolazak za predsjednika Hrvatkse osobe poput Kucana ili Gligorova. Ovako idemo samo prema dolje.
- Kakvom se akcijom to moze promijeniti?
- Sirokom akcijom na tri podrucja. Vanparlamentarne demonstracije, potom manjina koja ce u Saboru poceti pitanja ostrije postavljati i na kraju sudski put, sto moze ici i do Evropskog suda, jer je Hrvatska sada pod jurisdikcijom Evropskog suda za ljudska prava.
- Zar to sudovanje ne traje dugo?
- Traje, ali jednom treba poceti.
- Moze li se ocekivati, na primjer, takva tuzba protiv predsjednika Tudjmana povodom njegovoga govora mrznje na Kongresu mladezi HDZ-a kada je govorio i o genetski programiranim nerpjateljima hrvatstva?
- Drago mi je da je Vlado Gotovac reagirao veoma kriticki, jer je taj govor dio konteksta. Nitko od opozicije nije skocio na Simu Djodana kada je davao rasisticke izjave o siljatim srpskim glavama, niti na Vukojevica i ostale male mocnike, koji se stalno bave takvim govorom. Oni i ne znaju drugi govor i zato ga je nuzno sankcionirati. Cinjenica je da se ova vlast mrzovoljno i sporo mijenja samo pod pritiskom izvana. Zato bi i trebalo marginalizirati desno rasisticko krilo HDZ-a i tako uvjeriti javnost da to u Evropi ne prolazi. Mozda se netko sjeti da tuzi Tudjmana kako bi odgovarao za ono zbog cega bi u normalnoj evropskoj drzavi bio odavno potisnut iz politike. Zamislite austrijskog kancelara ili predsjednika da za 20 ili vise posto svojih gradjana kaze da su "genetski antiaustrijanci". Sto bi se s tim covjekom dogodilo? Bi li on vise od minute mogao biti politicar? Naravno da ne bi. A u Hrvatskoj se sve moze, pa cak i to da predsjednik vrijedja dio svojih gradjana nazivajuci ih smutljivcima, smusenjacima, jalnuskim diletantima i ukratko opasnim tipovima.
ALEN ANIC