INICIJATIVA JE POKRENUTA, REZULTAT NEIZVJESTAN

Hoce li Srbi u Federaciji BiH dobiti status konstitutivnog naroda

AIM, SARAJEVO, 07.11.97. Druga, potpuno izmijenjena slika poslijeratne Bosne i Hercegovine u odnosu na predratnu, ponekad se najbolje moze vidjeti iz statistickih pokazatelja. Evo primjera - po popisu iz 1991.godine Srba je u BiH bilo milion i 370 hiljada, odnosno nesto manje od trecine ukupnog stanovnistva. Samo u Sarajevu, racunajuci i njegove gradske opstine, bilo ih je oko dvije stotine hiljada. Racuna se, jer tacnih podataka nema, da ih je sada na prostoru Federacije ostalo jos oko 80 hiljada. U Sarajevu ih je najvise 30 hiljada, zatim slijedi Tuzla sa 10 hiljada, Zenica sa pet i znatno manje u Mostaru, Bihacu, Gorazdu. I, kako su fizicki i bioloski nestajali sa prostora Federacije, tako su nestali i iz Ustava.

Kao posljedica tada jos prisutnih ratnih sukoba u usvojenom Ustavu Federacije iz 1994.godine za njene konstitutivne narode imenuju se Bosnjaci i Hrvati. Srbi su prebaceni u takozvanu kategoriju ostalih. U rijetkim stidljivim vapajima da su Srbi time dovedeni u neravnopravan polozaj i da su im vise ugrozena ljudska prava slijedio bi uvijek isti odgovor:

"Pa, pogledajte malo kako je Bosnjacima i Hrvatima na podrucju Republike Srpske. Vidite koliko su njihova najelementarnija prava ugrozena". Konstatacija je nazalost tacna, ali i nimalo utjesna. Srbi su na podrucju Federacije gradjani drugog reda, a u Republici Srpskoj to su Bosnjaci i Hrvati. Tako je u ustavima upisano, tako je to i sada.

Dayton je u Bosni i Hercegovini omiljena i najcesce pominjana rijec. Do te mjere da se cak i neke prodavnice, kafane i mesnice (mozda u tome i ima neke simbolike) zovu po ovom americkom gradu. Najcesce i po pravilu zavisno od parcijalnih nacionalnih interesa na Dayton se pozivaju politicari. No u samu njegovu sustinu ne ulaze precesto. Jer, u Aneksu 4 Mirovnog sporazuma, sto je u stvari Daytonski ustav BiH, jasno pise da su "Bosnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni narodi na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine". Zapisano, pa kao i mnogo toga drugog ostalo da priceka na primjenu. Inicijativu za izmjenu i Ustava Federacije i Ustava RS po kojoj bi se priznalo pravo konstitutivnosti sva tri naroda u citavoj BiH pokrenulo je Srpsko gradjansko vijece i to kao svoju Deklaraciju usvojilo na svojoj Cetvrtoj godisnjoj skupstini. Cutati se dalje nije moglo. Bilo je malo iznenadjenje sto je Deklaraciju snazno podrzala Stranka demokratske akcije i bilo je sasvim logicno sto su joj podrsku dale stranke gradjanske provenijencije poput Socijaldemokratske partije, Unije bosanskohercegovackih socijaldemokrata i druge. Od parlamentarnih stranaka svoj stav o Deklaraciji jedino nije iznijela Hrvatska demokratska zajednica. Mozda se i ovdje, kao i inace, ceka na blagoslov iz Zagreba, mada bi podrska mnogo znacila za Hrvate u Banjaluci ili Posavini, mada bi ona bila stvaran impuls povratku izbjeglica u svoje krajeve.

Od brojne verbalne podrske Deklaraciji Srpsko gradjansko vijece je ucinilo i korak dalje. Ovaj svoj dokumenat uputilo je ovih dana Predstavnickom domu Parlamenta Federacije sa zeljom da on udje u skupstinsku proceduru. U prvoj fazi skupstinskog odlucivanja bilo bi usvajanje Deklaracije, a zatim bi se u saradnji sa Uredom Visokog predstavnika medjunarodne zajednice prislo formulaciji ustavnog amandmana i zatrazila njegovu pomoc na slican postupak i u Republici Srpskoj. Po rijecima Mirka Pejanovica, predsjednika Srpskog gradjanskog vijeca, kolegij Predstavnickog doma je, doduse nacelno, vec raspravljalo Deklaraciji i iznio svoje pozitivno misljenje. Skupstinska vrata time su samo odskrinuta, od dobre volje predsjedavajuceg ovog doma, ali i Doma naroda, zavisice i kojom ce brzinom procedura dalje teci. Do izmjene Ustava Federacije i Ustava RS, uz pomoc i pritisak medjunarodne zajednice moglo bi doci vec u prvim mjesecima naredne godine.

Status konstitutivnog naroda garancija je ravnopravnosti. Bez toga nije ni formalno pravno ni sustinski nema. Mirko Pejanovic za AIM o tome kaze: "Srbi u Federaciji sada ne mogu biti kandidovani za najvise politicke funkcije, samo su simbolicno zastupljeni u Parlamentu i Vladi Federacije, nema ih u organima drzavne uprave, u upravnim odborima preduzeca, na istaknutim mjestima u privredi, nauci, kulturi. Bez prava su i na svoje pismo, a u kreiranju obrazovnog programa gotovo da se i ne pitaju. Teze dolaze do posla, a lakse ga gube, teze ostvaruju svoje pravo na stan ili povratak imovine".

Sumornom nabrajanju ovdje svakako nije kraj. Neduzni drugorazredni gradjani i u miru placaju cijenu krivice drugih, biljeg kolektivne odgovornosti nije u svim sredinama uklonjen. U formiranim biroima za ljudska prava Srpskog gradjanskog vijeca u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru, Bihacu, Gorazdu i Travniku do sada se sa svojim nedacama prijavilo preko 30 hiljada ljudi. Najkrace, to je 30 hiljada licnih drama. Bez sistemskih zakona u oblasti stambenih odnosa, privatne imovine, privatizacije i mnogih drugih, put do pravde je cesto beskrajno dug. Izgradnja pravne drzave na ovim prostorima tece izuzetno sporo, njeno nepostojanje ugrozava ljudska prava svih gradjana. Nekih doduse vise a nekih manje.

Cesto, zbog svog oportunizma kritikovano Srpsko gradjansko vijece povuklo je ovoga puta pravi potez. Insistiranjem na izmjenama ustava u oba bosanskohercegovacka entiteta, pruza se ponovna sansa za ravnopravnost sva tri naroda, za ostvarivanje civilizacijskih ljudskih prava kao i za povratak izbjeglih lica. Proces nece teci lako i sigurno ce uz pristalice imati i svoje protivnike. Dobro je, medjutim, sto je on Daytonskim ustavom Bosne i Hercegovine pravno utemeljen i sto mu predstavnici medjunarodne zajednice daju punu podrsku. Vise u tome, a manje u dobroj volji vladajucih nacionalnih partija, treba traziti razloge za optimizam u ispravljanju krupne ustavne nepravde. I kratkorocno i dugorocno gledano u interesu je to i Bosnjaka i Hrvata i Srba. U interesu BiH, njene moguce reintegracije i postepenog sustinskog stvaranja moderne, civilizacijske i demokratske drzave.

Mladen PAUNOVIC (AIM, Sarajevo)