BILANS JALOVOG NADMUDRIVANJA

Banjaluka bez gradonacelnika

Banjaluka, 5. novembar 1997. (AIM)

Svi koji su u pobjedi opozicionih stranaka na lokalnim izborima u Banjaluci vidjeli zrelost opozicije i uzlet demokratije, ne kriju razocarenje ishodom dviju konstituirajucih sjednica gradske Skupstine. Gradonacelnik nije izabran ni u drugom pokusaju, odbornici se rasuli bez ikakvog dogovora, a rok za implementaciju rezultata izbora istekao.

Situacija ne cini tragicnom izostanak dogovora vodecih stranaka oko kadidature za gradonacelnika, koliko citava procedura oko predlaganja i na kraju samo glasanje. Hronologija skupstinskih dogadjanja govori sama za sebe. Na prvoj konstituirajucoj sjednici (27.oktobra) socijalisti su, kao stranka koja je osvojila najvose glasova (19,8), a prema Statutu opstine, predlozili Nebojsu Radmanovica (nosilac liste) kao svog kandidata za gradonacelnika. Kada se trebalo pristupiti glasanju, skupstinsku salu su napustili prvo radikali a za njima odbornici Demokratsko patriotske stranke (DPS), Srpske stranke Krajine i Posavine (SSKiP) i Srpske demokratske stranke (SDS). Kada su socijalisti vidjeli da ce se o povjerenju njihovom kandidatu izjasnjavati samo odbornici Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), Stranke demokratske akcije (SDA) i Stranke za jedinstvenu BiH, Radmanovic je izasao za govornicu i saopstio da glasanje nije regularno i da ni odbornici socijalisticke partije nece glasati. Odbornici su se razisli a gradonacelnik iz bivseg saziva zakljucio sjednicu ne najavivsi datum odrzavanja nove.

Medjustranacka dogovaranja i usaglasavanja trajala su do

1. novembra. Za drugu konstituirajucu sjednicu iz svih stranackih tabora najavljivan je dogovor. Zivko Radisic, predsjednik SP RS, i Predrag Lazarevic, prvi covjek u SSKiP, vodili su tolerantan dijalog pred kamerama NTV Banjaluka i obecavali dogovor i pored principijelnih razmimoilazenja. Lazarevic se zalagao za koaliciju nekoliko stranaka koje ce organizovati lokalnu vlast i odgovarati za njeno funkcionisanje, a Radisic za participaciju svih stranaka koje su usle u Skupstinu u organima vlasti. Lazarevic je Radisicev stav kvalifikovao kao ponovno uvodjenje samoupravljanja u skupstinu, a Radisic njegov kao ignorisanje volje biraca koji su dali povjerenje i drugim strankama. Lazarevic je tvrdio da stranke "desne" orijentacije imaju parlamentarnu vecinu i zbog toga treba da daju gradonacelnika. Kao dodatni argument iznio je i stav da socijalisti ne bi trebali pretendovati na funkciju gradonacelnika jer bi to bio argument radikalnoj struji SDS na Palama da Banjaluku etiketira kao "crveni" (komunisticki) grad.

Na drugoj konstituirajucoj sjednici Komisija za izbor i imenovanja predlaze za gradonacelnika kandidate dviju vodecih stranaka - Nebojsu Radmanovica, odbornika SP RS, i Aleksandra Iliskovica, odbornika SSKiP. Od 67 prisutnih odbornika, 30 je glasalo za Radmanovica, a 25 za Iliskovica. Posto ni jedan nije dobio predvidjenu natpolovicnu vecinu, socijalisti predlazu odlaganje sjednice i novi dogovor. U ponovnom dogovaranju SSKiP odustaje od svog kandidata i za gradonacelnika predlaze Predraga Radica, odbornika Demokratske patriotske strasnke i bivseg gradonacenika. Socijalisti to odbijaju sa obrazlozenjem da se time krsi Statut.

U poziciji bez izlaza pojavljuje se prijedlog za izmjenu Statuta kako bi se stvorila pravna mogucnost izbora gradonacelnika iz reda trecih stranaka. U toku ove rasprave jedan odbornik Srpske radikalne stranke Svetozar Radulovic optuzio je predsjedavajuceg Teodora Brkovica (SSKiP) da sjednicu vodi tendenciozno i "bezobrazno", sto je ovog povrijedilo do te mjere da je napustio skupstinsku salu. Za njim su krenuli i ostali odbornici, da bi, nasavsi se u cudu, to ucinili i predstavnici OSCE.

Iz nastale situacije izlaz, bar za sada, nije jasan. Sekretar Skupstine opstine Branko Cvijic izjavio je novinarima nakon skupstinskog rasula da OSCE ima pravo da postavi gradonacelnika i nosioce gradske vlasti. Lideri politickih partija to pravo OSCE osporavaju, ali ne znaju da objasne kako treba teci dalja procedura. Jedni smatraju da je rjesenje u raspisivanju novih lokalnih izbora, dok drugi smatraju da se usaglasavanje treba nastaviti i da OSCE ima ovlascenje samo da ponisti rezultate implementacije koji nisu u skladu sa Pravilima, a ne da preuzima samo postavljanje (Radmanovic). Ni u OSCE ne znaju da objasne dalji red poteza bez zvanicnog tumacenja, jer su odredbe izbornih pravila u tom dijelu nejasne.

U trazenju krivca za neuspjeh konstitutivne skupstine cule su se razlicite optuzbe. Socijalisti krivicu svaljuju na SSkiP i tvrde da su bili spremni da odustanu od svog kandidata i ponudili da SSKiP kandiduje gradonacelnika koga ce i oni podrzati, sto ovi nisu prihvatili. Predrag Lazarevic je za opstrukciju optuzio SDS i radikale, koji nisu glasali za njegovu stranku (njihovi listici su, tvrdi Lazarevic, bili nevazeci). "SDS je pokazala pravo lice. Oni i radikali buse Banjaluku iznutra i odbornike u skupstini pokusavaju da stave u funkciju paljanskog rukovodstva", kaze Lazarevic. Glas razuma dosao je od Dzevada Osmancevica, odbornika Stranke za BiH, koji je insistiranje na tehnickim pitanjima nazvao kalkulisanjem. "Sustinsko pitanje je kako zivot uciniti boljim i pokrenuti privredu. U tom smislu treba traziti rjesenja, a ne u smislu da li je neko vise lijevo ili desno orijentisan. Time se biracima baca prasina u oci", kaze Osmancevic.

Stranackim liderima opozicionih partija u Banjaluci ocigledno su od boljeg zivota njihovih biraca vaznija proceduralna nadmudrivanja i ideoloska prepucavanja. Shvatanje vlasti na ovakav nacin u banjaluckom slucaju moglo bi se nazvati patoloskim sindromom intelektualaca zalutalih u politiku. Fakultetski obrazovani ljudi, profesori univerziteta, dugogodisnji javni radnici i politicari sa iskustvom pokazali su nedopusten nivo politicke mudrosti i kulture. Za utjehu, njihovo jalovo teoretisanje, tipa "lijevo" i "desno", gladnim biracima bi moglo otvoriti oci i natjerati ih da shvate da je politika ovdje carstvo opsjenara koji jos nisu naucili da su demokratija, ali i politika, prije svega odgovornost.

Tako se opozicija spotakla na prvom koraku u parlamentu najveceg grada, koje je obecavao primjer za ugled u RS. Ljudi od kojih se ocekivao veliki iskorak srpske politike u svijet, predstavili su se kao obicni politicki diletanti koji su steceni demokratski, politicki i medjunarodni kredit prodali za jeftina stranacka sporenja i osporavanja, zaboravivsi da se politicka principijelnost mora mudro i strpljivo graditi, bez licne mrznje i ideoloskih animoziteta.

Branko Peric