KO èTA OTME, OTEO JE
Legistratura privatizacije
AIM, SARAJEVO,04.11.97. Nakon zestokog pritiska medjunarodne zajednice i visemjesecnog "kiseljenja" po ladicama, i federalni Dom naroda konacno je usvojio osnovne zakone za privatizaciju preduzeca, stanova, kao i zakon o potrazivanjima gradjana prema drzavi. Posto je ove zakone vec ranije usvojio predstavnicki dom federalnog parlamenta, definitivan i legalni prelazak u kapitalizam mogao bi svecano poceti, ali nedostaje jos nekoliko "sitnica" da bi se vec doneseni zakoni mogli i prakticno primjenjvati.
Najveci problem je sto zakon o pocetnom bilansu, koji treba da utvrdi metodologiju za izracunavanje pocetne vrijednosti preduzeca koja ulaze u privatizaciju, jos uvijek nije ugledao svjetlo dana ni u formi nacrta. Jasno je da bez ovog zakona ne moze biti ni govora o pocetku prodaje preduzeca bez obzira sto je zakon o privatizaciji preduzeca usvojen.
- Zakon o pocetnom bilansu je prakticki spreman za raspravu na Vladi i vrlo brzo ce se naci u proceduri, kaze federalni ministar industrije, enrgetike i rudarstva, Izudin Kapetanovic.
No, po onome sto se nezvanicno moze cuti, ovaj zakon, koji bi prvenstveno trebao biti cisto tehnicki, zapeo je na politickom polju jer ocigledno medju federalnim partnerima u vlasti, vladajucim SDA i HDZ, postoje razlicita vidjenja onog sto se naziva "realna pocetna vrijednost preduzeca". Ono sto odmah upada u oci je da se na jednoj strani vec godinama svi odreda, od privrednika, federalnih i politickih lidera pa do predstavnika medjunarodne zajednice zaklinju u privatizaciju kao jedini izlaz iz opsteg ekonomskog mrtvila, a da je zakonima, opet, trebalo vise od godinu dana da prodju kompletnu proceduru do usvajanja.
U medjuvremenu, drzava, a narocito oni koje je ona postavila da u njeno ime upravljaju drzavnom imovinom, obilato su koristili svoja vlasnicka prava prilikom imenovanja rukovodilaca u privredi i gazdovanja povjerenom imovinom.
- Ukoliko vrlo brzo ne budu doneseni zakoni o privatizaciji, postojeca drzavna imovina nastavit ce da prelazi u privatne ruke, samo ce to tada biti ilegalna privatizacija, kaze Lawrence Michael, jedan od eksperata iz time najpoznatije svjetske konsultantske kuce "Price Waterhouse" koju je angazovala americka vlada da pomogne pri izradi federalnih zakona o privatizaciji.
Jasno je da se politickim liderima, uprkos njihovim verbalnim zalaganjima, ne zuri pretjerano sa otpocinjanjem privatizacije. To sto su oba doma federalnog parlamenta usvojila zakone jos uvijek ne znaci da je poznat tacan datum od kada pocinje njegova primjena. Naime, po Ustavu Federacije BiH, da bi zakon stupio na snagu u oba doma parlamenta mora biti usvojen u istovjetnom tekstu, sto ovdje nije bio slucaj.
Najbolji je primjer Zakon o otkupu stanova, tacnije njegova odredba koja omogucava trenutnim stanarima sa privremenim rjesenjima (dakle, ratnim i poratnim useljenicima u stanove) ostanak najmanje tri odnosno pet godina od stupanja na snagu zakona. Predstavnicki dom, koji je ovaj zakon usvojio uoci proteklih lokalnih izbora u BiH, prihvatio je odredbu o pravu ostanka u roku do pet godina za korisnike stanova sa privremenim rjecenjima, ukoliko spadaju u kategoriju porodica poginulih boraca, RVI, demobilisanih boraca i protjeranih.
Dom naroda je opet ovaj rok ogranicio na tri godine uz obavezu sklapanja ugovora o zakupu i placanju mjesecne zakupnine vlasniku stana. Ono sto je u ovom trenutku nejasno je ko ce se smatrati vlasnikom, odnosno ko ce imati pravo, i kada, otkupljivati ove stanove. Tumacenja medju samim ministrima i pravnim ekspertima su medjusobno protivurjecna, pa u ovom trenutku niko ne moze dati jasan i precizan odgovor. Sve skupa upucuje na bojazan da bi i u primjeni ovog zakona moglo doci do razlicitih tumacenja u praksi, sto bi u pojedinacnim sluÞajevima zavisilo od bliskosti sa vladajucim strukturama.
Posto je jasno da tekstovi koji su usvojeni u Predstavnickom i Domu naroda federalnog parlamenta nisu identicni, Ustav predvidja njihovo usaglasavanje. Kako ce to prakticno izgledati, takodje nije jasno. Dok federalni ministri tvrde da je to obaveza komisije u koju bi usli predstavnici oba parlamentarna doma, i sa cime, slijedom te logike, Vlada nema nista, dotle poslanici smatraju da posao usaglasavanja treba da uradi Vlada, a da potom usaglaseni tekst ponovo dostavi parlamentu.
Inace, rok za pocetak primjene zakona o privatizaciji preduzeca je tri mjeseca od dana njegova stupanja na snagu. No, koliko ce potrajati jos pravna nadmudrivanja dok zakon konacno ne bude objavljen u sluzbenom glasilu tek ce se vidjeti. Donatori iz svijeta polako pocinju da gube zivce insistirajuci da se konacno pocne sa privatizacijom kao glavnim uslovom za obimnija ulaganja u domacu ekonomiju. Zato se i ovo usvajanje dijela privatizacijskih zakona u Domu naroda federalnog parlamenta vise moze smatrati rezultatom pojacanog zapadnog pritiska nego li iskrenom spremnoscu vladajucih garnitura da drzavu definitivno oslobode brige oko upravljanja preduzecima. "Ukoliko vrlo brzo ne bude ucinjen znacajan napredak u pravcu trzisne ekonomije, privatizacija i uvodjenja medjunarodnih racunovodstvenih standarda, strani donatori bi mogli izgubiti interes za ulaganja u BiH", tvrdi Rori O Sullivan, direktor stalne misije Svjetske banke u BiH, na nedavno odrzanom "Investforumu 97".
Da se pocetak zvanicne privatizacije priblizava, svjedoce i svakodnevne afere i nezadovoljstva radnika u razlicitim preduzecima, a u cijoj pozadini borba medju mocnicima oko toga ko ce sta "poklopiti". Ratni bogatasi sa nestrpljenjem ocekuju da kroz privatizaciju operu novac sumnjivog porijekla, i da uz to jos ponesto i zarade. Malo je vjerovatno da ono sto je vidjeno kroz privatizaciju u Hrvatskoj i drugim bivsim socijalistickim zemljama, bogacenje preko noci malobrojnih i neizvjesna buducnost za ostale, moze mimoici i BiH, uprkos uvjeravanjma autora privatizacijskih zakona da se greske drugih nece ponoviti u BiH.
Uz rastuce socijalne tenzije u svim socijalnim kategorijama, privatizacijom ni gradjani ni drzava nemaju sta da izgube. Koliko ce ko dobiti vec je drugo pitanje, a odgovor na njega bice poznat kada budu svedeni racuni i poznati novi vlasnici dosadasnje drzavne, drustvene imovine.
Drazen Simic (AIM, Sarajevo)