POSTIZBORNE NEVOLJE

Zapis iz Srebrenice

Banjaluka, 3.novembar 1997. (AIM)

"Srebrenice, prokleta mi bila, u tebe se nikad ne vratila", pjevale su, pricaju svjedoci, muslimanske zene sredinom jula 1995. godine dok su pred cijevima Mladicevih tenkova napustale svoj rodni grad u koji su nakon toga Dejtonski sporazum i sila drugih ratnih prilika, poslali blizu 14 hiljada srpskih izbjeglica, mahom iz Sarajeva i bivse "kninske drzave". Dosljake su sacekala gola brda iznad grada i hiljade tona rusevina, djubreta i svega onog sto je ostalo iza blizu 35 hiljada muslimanskog zivlja, koje je vise od tri godine zivjelo u svojevrsnom vojnom obrucu Vojske Republike Srpske. Ukratko, sacekao ih je avetinjski grad u kojem, i poslije 26 mjeseci, nema vode za pice, struje ima na kasicicu, telefoni su rijetkost, dok se pristojno uredjena fasada stambene zgrade ili kuce moze naci na nekoj od razglednica iz, nekada, jednog od najjacih industrijskih centara istocne Bosne, grada u kojem se, kazu, zivjelo po svim pravilima meraka.

Septembarski izbori, sva je prilika, donijeli su danasnjim ziteljima Srebrenice jos jednu nevolju. Zahvaljujuci glasovima bivsih zitelja Srebrenice (po popisu stanovnistva iz

1. godine Muslimani u Srebrenici su cinili 97 proceneta stanovnistva) muslimanska Koalicija za BiH, odnosno Stranka demokratske akcije osvijila je vecinu u lokalnom parlamentu (SDA 25, SDS 12, SRS 8 odbornika), sto je bio razlog da medju ovdasnjim stanovnistvom najprije zavlada nevjerica, potom vecinu uhvati prava panika i na kraju, kako to u posljednje vrijeme biva medju bosanskim Srbima, cijela prica dospije do sleganja ramena i sve cesce uzrecice: "Jebai ga, nek' bude sta bude, iz ove koze se nema kud." Istina, ima i onih poput Mikice Ninkovic, izbjeglice iz Srbobrana, koja na pomen mogucnosti da Muslimani preuzmu lokalnu vlast u gradu kaze da svako treba da se vrati na svoje ognjiste. "Pa sta, neka dodju! Neka se svako vrati na svoje i neka se jednom stavi tacka na sve ove gluposti... Ja se ne plasim", prkosno ce ova zena, tvrdeci i navodeci primjer kako u Bosni i dalje ima "normalnih ljudi". "Moga oca Mirka Ninkovica i majku Voju primio je i smjestio u svoju kucu jedan Hrvat iz Banjaluke... Treba da se plase lopovi i zlocinci, a obican narod nije kriv za ove budalastine", dodade Mikica, pristajuci da je slikamo ispred improvizovanog kioska na kojem je prodavala nesto sitnica, dovoljno, rece, za hljeb i mlijeko.

Od "dolaska muslimanske vlasti" ponajvise strahuju Srbi, starosjedioci Srebrenice, zapravo oni koji su, kako ljubomorno primjecuju izbjeglice, "zauzeli najbolje muslimanske kuce, a visak stambenog prostora dali pod kiriju".

Komentarisuci mogucnost da njegovu sadasnju kancelariju preuzme Musliman, predsjednik SO Srebrenica, Stanko Rakic, najprije istice da rezultati izbora nisu regularni i da se u tom pogledu jos vodi rasprava sa nadleznim medjunarodnim predstavnicima. Gospodin Rakic potom tvrdi da ce, ipak, o svemu odluciti Vlada RS. "Vlada ce odluciti, premda, vidite, i od nas nista vise ne zavisi. Sve nam dolazi sa strane. Amerika nam porucuje da ce nam do kraja ove godine ustoliciti muslimansku vlast u Srebrenici i nama, izgleda mi, ostaje da samo vidimo kako ce to da urade. Licno, bojim se za buducnost ovog naroda, pogotovo sto je nosilac odbornicke liste SDA u Srebrenici i moguci predsjednik opstine Abdurahman Malkic, covjek koji je predvodio muslimanske jedinice, koje su popalile nekoliko srpskih sela u okolini Srebrenice i tom prilikom pobile oko 50 neduznih ljudi i zena".

Predsjednik SDS Srebrenice Momcilo Cvetinovic pokazuje hrpu dokumentacije u namjeri da, kako rece, jos jednom dokaze da je po srijedi velika izborna prevara u reziji Muslimana i uz obilatu pomoc medjunarodne zajednice, prije svih OEBS-a. "Muslimani su uspjeli da prevare OEBS time sto su registrovali veliki broj fiktivnih glasaca. Na njihovom birackom spisku bilo je mrtvih, nestalih, maloljetnih lica. Zatim su nam dostavili jedan biracki spisak na osnovu kojeg smo utvrdili nasu brojcanu prednost, da bi se kasnije ispostavilo da njihov spisak ima jos oko 2000 imena, sto je bilo presudno za konacni rezultat izbora. Juce je ovde bio njemacki ambasador i mi smo mu sve ovo predocili, a on je, uprkos ociglednih dokaza o prevari, rekao da ce sve provjeriti, ali da sumnja u mogucu promjenu izbornog rezultata. Pitam ga ja dalje kako misle da ovde organizuju funkcionisanje medjunacionalne skupstine, a on mi kaze: 'Gospodo, dogovorite se sa Muslimanima'.

-Sa kime, bolan, da se dogovorim?, pita se Cvetinovic. - Zar da se dogovaram sa Abdurahmanom Malkicem? Evo, vidite (pokazuje dokument sa spiskom srpskih imena), zaplenili smo muslimansku vojnu dokumentaciju i, izmedju ostalih, dokument u kojem Malkic podnosi izvjestaj kako je 21.06.1992.godine u ofanzivnoj akciji u srpskim selima Brezani i Ratkovici likvidirao slijedece cetnike... A zar je cetnik Kosana Zekic, rodjena 1928.godine? Zar je cetnik Dikosava Petrovic, rodjena 1923.godine? Zar su cetnici Vinka Maksimovic i Zora Prodanovic, starice od po 65 godina? Imamo i video kasetu gde Malkic pjeva o pokolju staraca i starica u ovim selima. A na toj odbornickoj listi su Dzemaludin Becirovic i Zulho Salikovic, koji su takodje pocinili brojne zlocine u okolnim srpskim selima... Ne, ja mislim da ovdasnji narod ne moze prihvatiti da mu ti ljudi odlucuju o sudbini - kategorican je predsednik lokalnog SDS-a Momcilo Cvetinovic. Ni on, kao i predsednik opstine, ne navode "mehanizme" za eventualno sprecavanje Musimanima da preuzme lokalnu upravu u Srebnici.

I dok predstavnici sadasnje opstinske vlasti i srpskih politickih stranaka pokusavaju da na sve nacine ubede medjunarodne "faktore" u postojanje "muslimanske izborne prevare", dotle ostalo stanovnistvo ponajvise muce brige oko snadbjevanja ogrevom i zimnicom. Otuda se na svakom koraku mogu vidjeti velike gomile drva, a tu i tamo osjeca se miris ajvara i dzemova.

Prazne kafane i prodavnice, kao i nekoliko nezaposlenih trgovaca na omanjoj zelenoj pijaci u centru grada upotpunjuju opstu sliku siromastva. A s obzirom da u srebrnickoj kotlini ne radi vise od 15 procenata predratne privrede, te da prosjek primanja onih koji rade ne prelazi par stotina donara (sa visemjesecnim zakasnjenjima), ne cudi "prijedlog" jednog od nasih sagovornika: "Ovaj grad uopste ne treba popravljati i uredjivati, kao sto se to i ne cini, nego ga automatski treba iseliti, a potom ograditi velikom ogradom i izdati nekoj holivudskoj filmskoj kuci, ili pretvoriti u veliki muzej ljudskih gluposti". Pokazujuci na sve strane i dalje prisutne tragove rata, bivsa Sarajka nastavi: "U ovom gradu nema rijeke, nema bazen, nema izloga na kojima bih nesto vidjela, nema proplanka na koji bi odvela djecu, nema ni jedan kutak gdje bi moja djeca mogla da izadju, a potom se vrate kuci i kazu da im je fino bilo napolju".

Dugo bi rijecima trebalo slikati danasnji izgled Srebrnice. Jos bi vise rijeci trebalo za ispricati, prije svih, egzistencijalne muke danasnjih zitelja ovoga grada, od kojih vecina zivi od humanitarne pomci u vidu 6 kilograma brasna, litre ulja, pola kilograma pirinca i kilorama secera po clanu porodice. "Snalazimo se nekako, ali sve je teze i teze. Bojim se ove zime, bojim se za djecu, bojim se za ovaj narod kojem ponestaje snage i volje za zivot. Bojim se za ovu zemlju", prica u dahu Branka Maksimovic, inace predsjednik srebrenickih radikala. Dok ispijamo kafu u njenom stanu, Branka se osvrce i na aktuelne politicke prilike u RS. "Umjesto da se okrenemo obnovi privrednih postrojenja, da ovaj narod nesto pocne privredjivati i bolje zivjeti, na sve strane su svadje, prijetnje, podjele na izdajnike i patriote... Ne znam, nisam sigurna da ce ova zemlja i ovaj narod, moci da se izvuku iz ove ekonomske bijede bez pomoci sa strane. Ali, kako trenutno stvari stoje, ta pomoc je jos daleko od nas... Licno, ako procijenim da je to u interesu ovog naroda, ja cu predloziti da nasi odbornici ucestvuju u radu buduceg opstinskog parlamenta", najavljuje gospodja Maksimovic.

"Evo, sve cu ti reci sto me pitas, samo mi Milosevica nemoj pominjati, je me licno on, a ne Alija, nacer'o da se patim u ovoj vukojebini. On mi je uzeo dvije kuce na Ozrenu, on mi je uzeo ses' krava i 50 ovaca, deset 'ektara zemlje, vocnjake... Eee, sad bi ja pek'o rakiju ", uzdahnu starac Novica Markovic. "Slusaj", nastavi Novica, "Alija je pametan, on uzima sve sto mu zapad dade. Uzima i daje narodu, a ovi nasi se iskrvise oko vlasti... Jes', Alija poveo obnovu zemlje, a Radovan grdi Biljanu, a Biljana grdi Momcila, Momcilo grdi Ameriku, a Amerika nam svima jebe nanu".

Niko ne moze ni predpostaviti sta ce se sve ove jeseni dogoditi u Srebrnici, a pitanja je mnogo: hoce li predstavnici SDA zaposjeti predsjednicke prostorije u zgradi SO Srebrenica? Hoce li nakon toga kuci doci i predratni zitelji Srebrenice? Gdje ce, u tom slucaju danasnji zitelji ovoga grada?...

A, gdje ce, od sramote, svi oni koji su pretvorili Srebrenicu u veliku kucu uzasa?

Zoran Tmusic