GENETIKOM PO NEISTOMISLJENICIMA

AIM, ZAGREB, 3.11.1997. Kao da mu nije dosta skandala i afera, koji se prakticki svakodnevno pojavljuju u vezi zataskanih ratnih zlocina, pljacki, korupcije i inoga - Franjo Tudjman ih u gotovo pravilnim razmacima i sam proizvodi. Ovaj put buru je izazvao njegov istup na proslavi sedme godisnjice Mladezi HDZ-a gdje je, uz ostalo, govorio o protivnicima "velicanstvenog uskrsnuca hrvatske slobode i samostalnosti", koji se regrutiraju iz "barustine negativnog povijesnog nasljedja, ali i vanjskog okruzenja".

Premda bi manje upucenima i ovo bilo dosta, sporna izjava tek slijedi i glasi: "Takvi koji nista nisu naucili iz povijesti, ili su genetski programirani protiv slobodne i nezavisne Hrvatske, koji ne znaju sto hoce, ili su placeni poslusnici stranih centara". Usi je zaparalo, razumije se, Tudjmanovo ubacivanje genetike u diskurs sa svojim protivnicima, sto unatoc zestokim pogrdama kojima ih on redovito pocasti, dosad ipak nije nikada napravio (ne ovako otvoreno, i barem zasad, bez namjere da to relativizira ili povuce, kako je ucinio u slucaju nekih izjava i knjiga koje su razljutile Zidove).

Reagiranja na ovu izjavu nisu uslijedila odmah, nego poslije tri- cetiri dana, ali su zato bila jasna, a neka i izrazito optuzujuca. Hrvatski helsinski odbor cak je pokrenuo inicijativu da zastupnici u Saboru pokrenu postupak utvrdjivanja odgovornosti Predsjednika Republike, sto nacelno moze zavrsiti i njegovim opozivanjem s duznosti, jer je po HHO-u to "jedini nacin da se s citave zajednice skine rasisticka ljaga". Za HHO, naime, nema dvojbe da Tudjmanova recenica "izrice jasno rasisticko stajaliste, jer politicke stavove neposredno izvodi iz nasljedstvom uvjetovanog genetskog koda", a kako u tom slucaju "nije dostatno politicko ili drukcije uvjeravanje, preostaje jedino da se, eventualno, poduzme nesto sa samom biologijskom osnovom njihovog opstanka".

Reagiranja su se nastavila i narednih dana, pa je direktor Udruzenja za istrazivanje tranzicije k demokraciji Bogdan Denic, takodjer ustvrdio da je Tudjmanov govor bio "tipican rasisticki". Predsjednik socijalno-liberalne stranke Vlado Gotovac drzi, pak, da unosenjem genetike u politiku Tudjman vraca Hrvatsku u tridesete godine ovog stoljeca kada su neke politicke opcije, misli ocito na fasisticke, bile takodjer vodjene ovakvim idejama. Za Gotovca je ipak najporaznije da je Tudjman svoj govor odrzao pred podmlatkom svoje stranke, koji se "ocito zeli pretvoriti u grupu zasljepljenih mladih ljudi". Takodjer je zastrasujuce da je skup mladezi odrzan u istoj atmosferi i na istom mjestu (Koncertna dvorana "Lisinski") gdje i Prvi opci sabor HDZ-a 1990., kada je "zapoceo njihov pohod Hrvatskom".

I dosad su Tudjmanovi javni istupi izazivali mnogo kritickih osvrtanja, cesto i s ovih istih adresa, ali najcesce se na njih nije odgovaralo, ili bi to bilo ucinjeno samo u tzv. drzavotvornom tisku. Sada je, medjutim, tema spora toliko delikatna, a losa iskustva sto ih je Tudjman imao sa Zidovima toliko su jos svjeza, da se preko ovoga nije moglo proci. Prvi se oglasio predsjednik Mladezi HDZ-a Mario Kapulica, koji je kritike Tudjmanovog govora nazvao "ispraznim politiziranjem i moraliziranjem". U tom govoru nema nikakvog rasizma, tvrdi Kapulica, nego se samo zeljelo reci da postoje protivnici svake Hrvatske ma kakva bila, kao u slucaju velikosrpskih presizanja koja idu od vremena Garasanina i ne prestaju do danasnjih dana.

Valjda se nekome ucinilo da je Kapulica nespretno branio Tudjmana, jer je u jednom (srpskom) slucaju ipak dopustio da se njegove rijeci shvate kako su shvacene, pa se dan kasnije oglasio i "Vjesnik", tekstom koji je potpisao glavni urednik Nenad Ivankovic. Ivankovic cak dopusta da se "moze govoriti o tome je li predsjednik upotrebio najsretniji i najspretniji izraz", ali odbacuje da se njegov govor smatra rasistickim prema bilo kom narodu. Jer, on je govorio o pripadnicima svog, hrvatskog naroda

• kaze Ivankovic. Ova neocekivana, pomalo zabavna "heureka" obrazlaze se time da Tudjman nije govorio o "neprijateljima" (a time, dakle, ni o drugim nacijama ili rasama). On je, tvrdi "Vjesnik", govorio o "protivnicima", tj. o onim Hrvatima koji su "takvi (dakle genetski programirani) da ne mogu prihvatiti slobodnu i neovisnu Hrvatsku".

"Vjesnik" je, vidi se, dao sve od sebe da nekako izbavi predsjednika iz nevolje, ali se pokazalo da je to sasvim nezahvalan posao, uz to i nespretno napravljen, jer je Tudjmanu cak gurnuta u usta sumnja u rasnu dogradjenost i stamenost vlastitog naroda (cime se njega vraca u istu pricu, jer rasizam uvijek sadrzi i komponentu vlastitog etnickog "samoprociscavanja"). Osim toga, neuvjerljivost teksta dodatno je podvucena i time sto "Vjesnik" podsjeca da je i direktor HHO-a i clan Gotovceve stranke, Bozo Kovacevic, u jednoj nedavnoj polemici s Drazenom Budisom, izrekao sintagmu koja se moze okvalificirati kao rasisticka ("dinaroidni liberalni ustase"). A ni Gotovac ni HHO nisu se na to ni rjecju oglasili, kaze "Vjesnik" strogo.

Ali opet nemocno da pomogne svom istrcalom predsjedniku. Jer ispalo je da je problem s Tudjmanovim rasizmom rjesen samo time sto rasisticke izjave daju i drugi. Uz to, Bozo Kovacevic razlikuje se od Tudjmana po tome sto je njegova politicka funkcija u Hrvatskoj sve samo ne rukovodeca, a na kraju krajeva i po tom sto se on ispricao za svoje zalijetanje s dinaridnoscu. Tudjman to najvjerojatnije ne namjerava, barem ne HHO-u ili Gotovcu, zacijelo drzeci da je dovoljno i ono sto su izrekli i napisali Kapulica i "Vjesnik". Kao i mnogo puta dosad, on vjerojatno kalkulira kako takvi poludemantiji sasvim udovoljavaju medijskim potrebama kod kuce, a ozbiljno ce se ovim pozabaviti tek ako se pokaze da je njegov govor zapazen i u inozemstvu (i da ga se tamo protumacilo s onom istom indignacijom kao "ogovaranje" Zidova u "Bespucima", njegove radosne izjave kako mu supruga, srecom, nije ni Zidovka ni Srpkinja itd.).

S obzirom da neke zidovske organizacije u svijetu upravo pokrecu kampanju da se Tudjmanu onemoguci vec najavljeni dolazak u Izrael

• gdje bi morao i osobno izreci ispriku zidovskim zrtvama, koja je bila uvjet nedavne uspostave diplomatskih odnosa dviju zemalja
• vrlo je vjerojatno da ce i posljednji Tudjmanov govor u tome igrati stanovitu ulogu. To je razlog vise da se povjeruje kako Tudjmanov govor u "Lisinskom", kojeg "Vjesnik" izmedju redaka nastoji predstaviti kao predsjednikov lapsus, ipak to nije bio. Vjerojatnije je da se radilo o svjesnom koketiranju s rasizmom, kao sto je vjerojatno da nije slucajno ni da se u posljednje vrijeme i Djapicevi "pravasi" (satelitska stranka HDZ-a) opet pocinju kititi ustaskom ikonografijom (i da to HRT uocljivo, u dva udarna informativna termina registrira).

U posljednje vrijeme, Tudjman je napravio vise otklona od radikalno-nacionalistickog krila svoje stranke, a neki od tih otklona ocito se shvacaju kao nenadoknadiv, "supstancijalni" gubitak tog krila (sad vec masovna izrucenja Haaskome sudu i pokretanje vise istraga u samoj Hravtskoj, uklanjanje odredjenog broja ekstremnih duznosnika, ukidanje tri tek donesena zakona izrazito desne orijentacije...). Premda je u prvi mah izgledalo da Tudjman lako obavlja ove izvana narucene korekcije, sada je vidljivo i usporavanje, pa i zamrzavanje te akcije (uocljivo u slucaju Branimira Glavasa i Mije Brajkvica). To sugerira da slijedi razdoblje svojevrsne "protureformacije" u HDZ-u (o cemu svjedoci ponovno visoko pozicioniranje Gojka Suska), a to znaci i korjenima njegovog nacionalistickog programa.

MARINKO CULIC