STO SE PLETE OKO HRVATSKE TELEVIZIJE

AIM, ZAGREB, 2.11.1997. Nakon cetiri godine pregovaranja, Mirko Galic je postao clan Uprave Hrvatske radio-televizije i pomocnik direktora za Hrvatsku televiziju. Time su okoncana sva nagadjanja oko njegovih razloga zbog kojih dolazi, odnosno ne dolazi na televiziju, cime su se hrvatski mediji cijelo to vrijeme bavili. Ipak, Galic nije dosao na funkciju za koju su ga prvobitno pozvali, i umjesto da postane ravnatelj Hrvatske televizije, postao je samo pomocnik direktora. "Kakvu cu stvarnu ulogu imati, mogu pretpostaviti, jer sam o tome razgovarao s najvisim licnostima i u drzavi i na televiziji. Oni znaju moj stav, ne dolazim da bih bio na brodu na kojem necu veslati, ni biti bez kormila, ako mi to sam polozaj odredjuje", izjavio je Galic u inauguracijskom intervjuu, dometnuvsi kako to znaci da ima "pravo sudjelovati u odlukama i o programu i o ljudima", sto je "uvijek trazio" i sto smatram najvaznijim.

Dolazak Galica na HTV dosao je ocigledno u zadnji trenutak, kada je najveci dio javnosti izgubio svaku vjeru u televizijski profesionalizam, pluralizam i njenu demokraticnost, kad je izgubila svako povjerenje gledatelja i svaku uvjerljivost koju je imala. Odmah nakon smjene komunisticke vlasti 1990. godine, televiziju je zahvatio val cistki u kojem su smjenjeni skoro svi dotadasnji urednici, na cije su mjesto zasjeli mladi kadrovi uglavnom nesposobni za nositi se s tako jakim i utjecajnim medijom poput drzavne televizije. Rat je promijenio stosta u drzavi, a televizija se ionako samo prilagodjavala situaciji, dok je sam program kreiran vise na Pantovcaku nego u televizijskim redakcijama. Jenjavanjem rata, umjesto ocekivanog otvaranja i pluralizacije, televizija je stavljena pod patronat vladajuceg HDZ-a i predsjednika Tudjmana, otvoreno agitirajuci za njih, uz svakodnevno prekrajanje povijesti i krivotvorenje cinjenice, sto je uvijek bilo "zasladjeno" huskackim komentarima tzv. drzavotvornih komentatora, s otvorenim pozivima na linc vlasti nepocudnih pojedinaca i organizacija.

Unatoc proklamiranom trzistu i demokraciji, Hrvatska televizija ostala je jedina televizija koja pokriva podrucje cijele drzave, a uzme li se u obzir Hercegovina - i sire. Niz privatnih televizija koje su osnovane nema nikakav utjecaj cak ni na lokalnoj razini, na kojoj djeluju, a njihovo umrezavanje zakonski je onemoguceno. Postojanje "Mreze" gledatelji mogu zahvaliti zakonskoj rupi o tzv. producentskoj kuci koja tek servisira lokalne televizije, nudeci im svoj nezahtjevni program. No, i te su male televizije mahom u vlasnistvu ljudi bliskih vladajucoj stranci (sto je slucaj i sa skoro svim privatnim radijskim stanicama), cime je njihovo profesionalno djelovanje unaprijed onemoguceno.

U takvoj situaciji s elektronskim medijima, dolazak Galica, u cijoj biografiji ponosno stoji uredjivanje "Danasa" u njegovoj najboljoj fazi, na televiziji i nije mogao biti dozivljen drukcije nego kao sto jest - hladno i s podozrenjem. Ono malo nezavisnih medija odmah se raspisalo o svim smjenama i kadrovskim premetaljkama koje Galic, navodno, planira, a "politicka jamstva najvisih licnosti hrvatske drzave" kojima se Galic pohvalio samo su dolila ulje na vatru nesigurnosti televizijskih kadrova. Zeleci preteci Galica, na televiziju su se prije njegova dolaska prihvatili izmjena u programu i modernizacije istoga, pravdajuci promjene novom, jesenskom shemom. No, moze li struktura koja godinama radi propagandni umjesto informativnog programa stvarno uciniti zaokret?

Pokazalo se da ipak ne moze. Umjesto novosti u informativnom programu, cijela se modernizacija svela na premjestanje emisija s petka na srijedu i s cetvrtka na utorak. Dodane su jedne vijesti u vecernjem programu i ponovo je uvedena emisija Press Club, koju je osmislila Hloverka Novak Srzic, s tim da je prvu emisiju u novom ciklusu umjesto nje vodio glavni urednik "Vjesnika" Nenad Ivankovic, a tema je bila Huntingtonova knjiga "Sukob civilizacija". Ta je knjiga, odnedavno, postala biblija hrvatskih (HDZ-obih) politicara, a nakon sto ju je nahvalio Tudjman, pa je i cijela emisija kasnije ocijenjena tek kao glumljenje demokratskog dijaloga.

Ocekivale su se promjene u centralnoj informativnoj emisiji, u Dnevniku, no osim novih najava skoro se nista nije dogodilo. Dnevnik i dalje vode ista lica, a informacije se opet izbjegavaju. Praksa citanja priopcenja i reakcija HDZ-a na neki dogadjaj, a bez da se izvijesti o tom dogadjaju, time je i dalje nastavljena. Reportaza o promociji novih knjiga u izdanju HHO-a ciji je predsjednik Ivan Zvonimir Cicak i telefonski razgovor s glavnim urednikom tjednika Feral Tribune Viktorom Ivancicem povodom nagrade americkog Komiteta za zastitu novinara na trenutak su stvorili privid otvaranja televizije i onima koje Tudjman naziva "djecom iz mjesanih brakova, potomcima jugoslavenskih oficira i prodanim dusama". No, vec se na izvjestaju sa Sabora Mladezi HDZ-a vidjelo da od promjena, bar za sada, nema ni "p". Povodom tog "dogadjaja", Dnevnik je prvih pet minuta posvetio Tudjmanovom dolasku na Sabor, hrvatskoj himni u izvodjenju Doris Dragovic, nesto malo govoru predsjednika Mladezi HDZ-a, a potom opet Tudjmanu, emitirajuci najzanimljivije dijelove njegova govora, u kojem je ovaj put razloge za kriticko misljenje o HDZ-u i stanju u Hrvatskoj pronasao u "genetskom kodu" onih istih potomaka, dusa i djece. Nakon Dnevnika, uslijedila je posebna emisija posvecena Saboru Mladezi HDZ-a, navodno placena, a minutazom sigurno predugacka.

Kako se od ocekivanih smjenjivanja za sada nije nista dogodilo, tesko je reci sto ce biti s najavljenim povratkom nepocudnih kadrova. Naime, najvece su spekulacije sto ce se dogoditi sa Zeljkom Ogrestom i Dubravkom Merlicem, koji vec mjesecima nista ne rade na televiziji, a otkaz nisu dobili. Isti je slucaj i s Tihomirom Ladisicem, kojeg gledatelji takodjer mjesecima ne vidjaju na malim ekranima. O povratku na televiziju sve vise spekuliraju i kadrovi koji su otisli na Mrezu - Igor Mirkovic, Silvana Mendjusic i Denis Latin. Njih troje, te Ogresta, Merlic i Ladisic stasali su na valu demokratskih promjena, a zbog nepokoravanja krutim i nedemokratskim pravilima koja su uvodili cesto smjenjivani i imenovani televizijski celnici, bili su prisiljeni ili otici, ili pristati na talog medijske prasine. Neuspjeh Mreze i dolazak Galica sad su ponovo pokrenuli pitanje njihovog reaktiviranja na HTV-u, ali ni Galic niti bilo tko od spomenutih ne zele reci sto se moze ocekivati. No, zanimljivo je da Sasu Milosevica, jednog od najtelentiranijih novinara koje je televizija ikad imala, nitko ne spominje.

Uza sve, Galicev dolazak na televiziju poklopio se i s pozivom hrvatske Vlade upucenim medijima da pocnu koristiti izraze koji promicu toleranciju, umjerenost i suzivot, cime je i Vlada napokon priznala kakvi su, u stvari, hrvatski mediji. No, ne bi to vlada priznala da nije bilo pritisaka iz inozemstva. Ljudska prava i sloboda medija redovito su se izmjenjivali na prvom mjestu kad su Hrvatskoj upucivane kritike iz Vijeca Evrope ili iz Amerike.

Koliko je moguce promicati toleranciju, suzivot i umjerenost kad se predsjednika ipak mora staviti kao prvu vijest u Dnevnik, a on pocne iznalaziti "genetske krivice" - pitanje je s kojim ce se i Galic i ekipa koju je zatekao na televiziji jos dugo morati boriti. A da je to uistinu tesko rjesiv problem, svjedoci i slucaj Ivana Starcevica, televizijskog kriticara u tjedniku "Globus", koji je zbog kritike upucene voditeljici "Motrista" imao problema s njenim zastitnikom u vojnoj odori, na sto nadlezni organi nisu reagirali. Kad su urednika informativnog programa televizije Obrada Kosovca pitali o tom incidentu, Obrad je lakonski odgovorio - "za sve je krivo vase ekscesno pisanje", na sto se i Globusov novinar mogao samo zgroziti. O tome da je voditeljica mozda losa - nema ni govora, kao ni osude cina njenog zastitnika.

S obzirom da je Kosovac bliski prijatelj Tudjmana, a Galic ima "politicke garancije najutjecajnijih ljudi drzave", prava borba na televiziji ocigledno tek predstoji.

MILIVOJ DjILAS