SISOVCI IZ SERVUDSKE SUME

AIM, ZAGREB, 31.10.1997. Tudjman im je licno na sastanku naredio: nastavite istragu do kraja. Dva dana kasnije Antonio Lekic, Ivan Drvis i Nikola Kristo, clanovi vojne kontraobavjestajne Sigurnosno- informativne sluzbe (SIS), bili su suspendirani, i uskoro, najureni iz vojske. Bilo je to u jesen 1994. godine. Sve otad trojica pokusavaju istjerati pravdu: dokumente s podacima o brojnim financijskim malverzacijama i pronevjerama drzavnog novca u ministarstvu obrane ponudili su, pocetkom prosle godine, prvo zastupnicima u Saboru, drzeci se strogo pravila sluzbe. Clanovi HDZ-a taj su podeblji materijal odmah proglasili drzavnom tajnom. Opozicionari su bez problema pristali na sutnju.

Uporni trojac poceo je onda dijelove svojih saznanja pustati kroz novine. Ovih dana pojacali su tempo. U nezavisnim novinama objavili su i novo pismo saborskim zastupnicima, trazeci osnivanje parlamentarnog istraznog odbora za provjeru njihovih navoda. Iako jos nema sluzbenih reakcija, izgleda kao da se nesto mijenja: prosli se tjedan nesluzbeno saznalo da su u ministarstvu obrane zapocele smjene nacelnika pojedinih odjela - za poslove s nekretninama, financije, u politickoj upravi - i to bas onih koje su bivsi SIS-ovci prozvali svojim izjavama. Najavljuju se i nove smjene kompromitiranih funkcionara u ministarstvu. Operacija bi se javno trebala pravdati "reformom ministarstva po uzoru na NATO". Na kraju, uz pohvale i aplauze, od fotelje ministra oprostio bi se i Gojko Susak, koji zbog bolesti sve teze obavlja svoj posao.

Nagadja se da Tudjman i HDZ tako pokusavaju umanjiti stetu nastalu novinskim provaljivanjem brojnih afera u tom ministarstvu. Za jedan dio otkrica zasluzan je trojac Lekic, Drvis i Kristo, vojnici od 1990. godine, u ranim tridesetim godinama, pripadnici prvih odreda HV-a. Kao clanovi SIS-a (sluzbe koja uz protuobavjestajnu zadacu, obavlja i kontrole unutar ministarstva) zapoceli su istrage nakon dojava da pojedini visoki funkcionari ministarstva primaju novac da bi namjestili poslove privatnim dobavljacima. Klupko se pocelo odmotavati. Nacelnici, referenti, logisticari i drugi ukljuceni sluzbenici poceli su priznavati, iznenadjeni da "nekome od nas" smeta sto se uz vojne narudzbe u dzep stavljaju i lijepe provizije.

Ubrzo su prikupili znatnu kolicinu materijala. Od sitnih slucajeva, kad je neka sluzbenica "zaradila" 50.000 DEM preuzimajuci place odavno demobiliziranih vojnika uz krivotvorenje njihovih potpisa, ili kad je neki nacelnik odjela drzavnim novcem kupio dva zlatna rolexa da bi se tim poklonom umilio Tudjmanu i ministru Susku, pa do ogromnih nabavki ugljena ili mesnih konzervi koje su uredno placene (milijunima njemackih maraka), koje nisu nikad, ili su tek djelomicno, isporucene ministarstvu. Poceli su se nazirati lanci trgovine ukradenim automobilima, koji su pod nadzorom vojnih osoba "dignuti", npr. u Zagrebu, a zatim s vojnim tablicama transportirani na trznice u Bosni i Hercegovini ili nekamo u istocnu Evropu.

Imperija je uskoro uzvratila udarac: kad je doslo vrijeme ø da se zaokruze istrage, krene prema krupnim ribama i sastave krivicne prijave, nadredjeni su im poceli stopirati istrage. Trojac se obratio ministru Susku. "Nekoliko smo sati objasnjavali tko sve u MORH-u i na koji nacin krade. Slusao nas je, slusao i na kraju lupio rukom po stolu: Tako je, pa sto onda?", prisjeca se Antonio Lekic u intervjuu ovih dana. Zatrazili su razgovor kod Tudjmana. I on ih je slusao, vrteci glavom, cudio se i smijuljio nekim nestaslucima svojih ljudi. Pohvalio je obavjestajce, uzeo materijale koje su mu pokazali i poslao ih da dovrse istragu. No uskoro su bili otpusteni iz vojske, i pored podrske ostalih kolega na poslu (koji ih, vjerojatno, i sada opskrbljuju novim papirima).

Iz prozvanih struktura isprva su im upucivane neodredjene prijetnje. Optuzivalo ih se da su clanovi ekstremnih nacionalistickih organizacija. Clanstvo u jednoj takvoj, Hrvatskom drzavotvornom pokretu, oni priznaju, ali tvrde da nije ekstremisticka, odnosno, da su zamrznuli svoje clanstvo. Zatim se cijelo ministarstvo zatvorilo u ljusturu, kao i inace prema javnosti. Stambene afere, informacije poput one da je ministarstvo pred bankrotom jer oko 8.000 poduzeca nije za isplaceno za obavljeni posao, da je Ministarstvo "progutalo"" oko 30.000 automobila (sto legalno, mobilizacijom, pa vlasnici sada traze natrag kola ili odstetu, a sto nelegalno...), i slicne - pracene su muklom tisinom iz ministarstva.

Po Zagrebu se prica da se ondje - na dan kad u novinama izadje koja od prica s novim slucajem iz ministarstva - sastane kolegij visokih funkcionara, koji analiziraju i obicno zakljuce: ne izlazimo ni sa cim u javnost, ne dajemo nikakve demantije ili objasnjenja, radimo po starom. Pricat ce se par dana, pa ce proci... U drustvu bez jake opozicije, tako je i bilo. Zlatko Tomcic, predsjednik Hrvatske seljacke stranke - i clan saborskog odbora za nacionalnu sigurnost koji treba nadzirati vojsku i tajne sluzbe - pristao je na tumacenje da je rijec o drzavnoj tajni, iako je procitao 150 stranica ozbiljnih optuzbi o financijskim malverzacijama i organiziranim kriminalnim radnjama. Kaze da je to "mozda i bilo lakomisleno i neoprezno, ali u okolnostima kad je predsjednik saborskog tijela i sluzbeno proglasio dokument drzavnom tajnom, iznositi njegove navode u javnoj raspravi bilo bi krsenje zakona o drzavnoj tajni".

Antun Vujic, clan odbora iz SDP-a, kaze kako je znao za te dokumente, ali dodaje da je nezahvalno uplitati se u unutarnje obracune tajnih sluzbi. Pripominje i da opoziciji nije cilj pokretati pitanja na kojima ce poginuti, ako je jasno da je politicki ambijent takav te se nista ne moze postici. Danas su, ocjenjuje Vujic, okolnosti mnogo povoljnije nego prije dvije godine, i njegova stranka "intenzivno razmislja" kako ce pokrenuti problem pred Saborom.

Trojica vinovnika cijele guzve - koji su, po Vujicu, valjda odredjeni da poginu - kazu da iz ministarstva sad cuju drugu pjesmu: zovu ih natrag i nude im daleko visa mjesta od onih koje su ranije zauzimali. No oni zasad zele stvar rijesiti na pravi nacin, uz punu vlastitu rehabilitaciju, bez kompromisa s korumpiranom strukturom MORH-a. Nakon sto su izasli u javnost postali su svojevrsni Robin Hoodovi obespravljenih - sa svih strana frustrirani ljudi salju im dokumente, video snimke, faksimile dokaza, o raznim oblicima kriminala. Vidjeli su sistem iznutra i izvana, njihova upozorenja o potrebi civilne kontrole nad vojskom djeluju vrlo uvjerljivo. Nastavljaju uporno pozivati zastupnike i javnost: "Provjerite to sto govorimo. Ako je tocno, smijenite i uhapsite pocinitelje, popravite stanje u ministarstvu. Ako nismo u pravu - tu smo. Uhapsite nas!""

U zadnjem razgovoru, objavljenom u utorak u tjedniku Nacional, Lekic i Drvis objavili su, medju ostalim, da posjeduju dokaze kako svako poduzece koje posluje s MORH- om, mora pet ili deset posto zarade uplatiti na tajni racun u jednoj od banaka. Taj polog koristi HDZ za financiranje svojih izbornih kampanja. Prosao je otad citav tjedan, i opet sute svi. I vlast i opozicija...

IGOR VUKIC