GRAD KOJI JE TO MOGAO DA BUDE

Tutin na ulazu u 21. vijek

Tutin je lijepo mjesto, sarkasticno kazu ovdasnji sereti, samo je problem u tome sto je - daleko od grada.

AIM, BEOGRAD, 27. 10. 1997

Iako u Tutinu zivi gotovo 13.000 stanovnika ovaj grad ima danas tek par asfaltiranih i slabo odrzavanih ulica, Dom zdravlja nacickan prepunim kontejnerima, s gomilom pasa lutalica, rijecicu koja se gusi u smecu i brojnim mini-deponijama, grad je bez drvoreda i bez pola kanalizacione mreze, sa nekoliko oronulih zgrada "kasarni" iz perioda soc-realisticke arhitekture. Dom kulture je gradjen punih 20 godina.Pijaca voda je kriticne necistoce (8,5 odsto naspram dozvoljenih 5). Citirani sarkazam o udaljenosti Tutina od grada gubi posle ovih par podataka na humoristicnosti.

Vec decenijama ovaj sandzacki grad je sinonim za ekonomsku a samim tim i svaku drugu zaostalost. U ovoj opstini Muslimani (Bosnjaci) cine skoro pa apsolutnu vecinu (97,3 odsto) prema podacima iz predratnog popisa stanovnistva. Uzivao je, Tutin pomoc ondasnjeg Fonda za nerazvijene opstine. Kolika je ta pomoc bila i kako se koristilabila,vidljivo je na svakom koraku.

• Mnogo je elemenata koji su uticali da Tutin ostane na posljednjem mjestu u ovoj drzavi kao njena najnerazvijenija opstina. Osnovni razlog je nedostatak para. Novca jeste bilo, pogotovo iz sredstava "Zelenog plana" ali, niti ga je bilo dovoljno, niti je on adekvatno koriscen - kaze Saban Fetahovic, potpredsjednik SO Tutin.

I to malo sto je pristizalo, u velikoj mjeri troseno je po cejfu i potrebama ondasnjih lokalnih mocnika. Drzava, ocigledno, nije pokazivala interes da kontrolise svoje odane partijske kadrove. Bilo kako bilo, ispastao je i ispasta grad i ljudi koji u njemu zive.

S KOLEROM U NOVI VIJEK

U analizi kretanja crevnih zaraznih bolesti koju je sacinila Epidemioloska sluzba Zavoda za zastitu zdravlja Kraljevo od 13. 3. 1997., kaze se da je na podrucju opstine Tutin od 1985-1995. prijavljeno ukupno 14.174 slucaja obolelih od zaraznih i parazitarnih bolesti a da se zutica stalno registruje i najvise pogadja djecu skolskog i predskolskog uzrasta. Od ovih bolesti, smrtnost je u Tutinu, u pojedinim godinama, bio cak i do pet puta veci od smrtnosti na nivou centralne Srbije. Samo 40 odsto domacinstava ovoga grada je prikljuceno na kanalizacionu mrezu a na trotoare, ulice i zelene povrsine izlivaju se sadrzaji iz vise septickih jama.

Tako se na desetak metara od jedne osnovne skole u centru Tutina godinama je jedan plitko iskopani kanal "glumio" kanalizacionu mrezu i, pri svakoj vecoj kisi, plavio i zamislite cime sve "darivao" gradske ulice.

• Od novembra prosle godine, kada smo preuzeli opstinu od socijalista, izvrsili smo sanaciju kanalizacione mreze na dva mjesta, kod skole i Doma zdravlja, od kojih smo trpjeli i najvecu stetu. Na zalost, kao i za mnoge druge, tako ni za ovaj projekat, od Republike nismo dobili ni dinara. Ovdje je alarmantno stanje. Postoji latentna opasnost od virusa kolere i Izvrsni odbor je bio prinudjen da proglasi vanredno stanje u oblasti komunalnih djelatnosti, sve dotle dok ne otkrijemo i saniramo glavne uzrocnike koji bi mogli da desetkuju ovo stanovnistvo. Stoga smo, izmedju ostalih, pozvali i republickog ministra zdravlja, gospodju Leposavu Milicevic, da prisustvuje sjednici SO Tutin na kojoj ce se razmatrati Informacija o stanju zdravstvene zastite stanovnista ove opstine. Mi redovno pozivamo i gospodina dr Zvonimira Stasevica, direktora Doma zdravlja,i doskorasnjeg predsednika SO Tutin, ali se on jos nijednom nije pojavio. Ja uopste ne mogu shvatiti da ga, barem kao ljekara, ne interesuje stanje zdravlja gradjana kojima je, koliko do juce, bio gradonacelnik - kaze Semsudin Kucevic, predsjednik SO Tutin i poslanik "Liste za Sandzak", koja je u proslogodisnjim izborima osvojila vlast u Tutinu.

A do kakve pomucenosti covjekove svijesti moze dovesti politika permanetnog nacionalizma, najbolje ilustruje jedan krajnje morbidan slucaj koji se, nedavno, dogodio u Domu zdravlja kada je jedna kuharica srpske nacionalnosti uhvacena kako mokri na kazan u kojem je bila pripremljena hrana za bolesnike. U svojoj odbrani je izjavila: "Vjerujte, ovo mi je prvi put!" (!?). Valja napomenuti i to da je doticna gospodja zbog toga, bogme, propisno "sankcionisana". Prebacena je na drugo radno mjesto - u istoj ustanovi.

Svi privredni potencijali opstine Tutin su pod ingerencijama Republike Srbije tako da, prakticno, opstina ostaje bez skoro ikakvih prihoda. Dok su na vlasti bili socijalisti, republicka Vlada je iz Dopunskih sredstava Republike, za devet mjeseci tokom prosle godine dotirala 300.000 dinara dok, za isti period ove godine, nije odvojila ni dinara. Sume, kojima je opstina Tutin zaista bogata, od 1990. godine pripale su javnom preduzecu "Srbijasume" iz Beograda, odakle se upravlja preko sumskog gazdinstva iz Raske, kao pravnog lica, i radne jedinice "Sumarstvo" u Tutinu. Tako, porez na promet od sjece suma ide Raskoj. Poslednjih godina, tokom sankcija, razoren je i stocni fond. Prema nekim procjenama i za citavih 80 odsto. Nije bilo izvoza, niti otkupa kako stoke tako i mljecnih proizvoda, odnosno, cuvenog pesterskog sira. Vrijedi istaci da su, ranije, Svajcarci otkupljivali pesterski sir i, preradjenog, prodavali ga kao afrodizijak. Republicka Vlada izbjegava kontakte sa sadasnjim opstinskim rukovodstvom a i kada odvoji neki dinar to je vise nego simbolicno.

• Kakav je odnos Beograda prema sadasnjem rukovodstvu vidi se i na posljednjem primjeru kada smo za razvoj regionalnih putnih pravaca ponudili projekat u vrijednosti od 2.000.000 dinara. Prvo su nam rekli da smo usli u njihov plan, a na kraju sa nam odobrili 350.000. Za ovaj novac moze se asfaltirati put duzine nekih 300 metara - kaze Salih Hot, predsjednik Direkcije za gradjevinsko zemljiste i izgradnju.

U opstini kazu da je od dolaska na vlast "Liste za Sandzak - dr Sulejman Ugljanin" u Tutinu za nepunu godinu dana uradjeno vise nego za prethodnih deset godina socijalisticke vlasti. Sve je radjeno uz direktno ucesce gradjana i privatnih firmi, a u planu je i raspisivanje referenduma za samodoprinos. Medjutim, snaznu opstrukciju realizaciji zamisljenih projekata pruzaju bivsi celnici ove opstine i Beograd. Prema rijecima Semsudina Kucevica, vjerovatno jedinog predsjednika opstine u Srbiji koji nema pasos, od Evropske privredne komore trebao je stici kredit u vrijednosti od 30-50 miliona dolara za otvaranje nekoliko specijalizovanih farmi, ribnjaka, dvije fabrike za preradu voca i staklene baste u kojoj bi se na bazi treseta proizvodila zdrava hrana. Taj plan je bio zajednicki projekat opstina Novi Pazar, Sjenica i Tutin, ali je stopiran zbog uvodjenja prinudne uprave u Novom Pazaru. Letost su socijalisti smenili legalno izabranu vlast u Novom Pazaru i uveli prinudnu upravu. Takodje, je onemogucen i rad Javnog regionalnog preduzeca za urbanizam, puteve i uredjivanje javnih prostora "Sandzak" kojem se, uprkos urednoj registraciji, ne dozvoljava otvaranje ziro racuna. Ovaj slucaj je trenutno na sudu i predstavlja, kako kaze Kucevic, "veliku stetu za ovaj kraj, ali i sire".

Izgleda, ipak, da postoji i nesto po cemu rezimski Beograd izjednacava i Bosnjake i Srbe. Prica ovdasnjeg skupstinskog izvjestaca, Albina Gegica, neodoljivo podsjeca na "aferu Djindjictrans". Radnici iz ovih krajeva, koji trenutno rade u inostranstvu, htjeli su da poklone Tutinu dva kamiona "smecara", dva kamiona "kipera" i jedan rovokopac. Ministarstvo za spoljnu trgovinu vise od tri mjeseca ne dozvoljava uvoz tih masina. Potpredsjednik tutinske opstine je jednom prilikom boravio u Beogradu ciglih sedam dana ne bi li nekako pronasao ministra Vukovica. U Ministarstvu isto toliko dana "nisu znali" gdje im je ministar...

Od Tutina na putu za Novi Pazar jedino sto se ovih dana moglo vidjeti u nesto bljestavijem izdanju jeste mnostvo bijelih podlaktica saobracajne milicije.

Enes DAZDAREVIC (AIM)