KAKO SPRIJECITI POVRATAK IZBJEGLICA

AIM, ZAGREB, 26.10.1997. "U Korenici zivi velik broj ljudi koji su dosli iz svih gradova i mjesta Hrvatske. Oni sada imaju imanja i kuce ljudi cije su adrese poznate, da li u Podunavlju, Jugoslaviji ili u Korenici. To su ljudi koji prije nista nisu imali i veoma su nasilni. Vjeruju da mogu zadrzati tu imovinu jer ovo je vrlo atraktivno podrucje, to je jos uvijek glavna cesta za Knin - Split - Dubrovnik. Prave izbjeglice nisu problem, one znaju o cemu se radi. Njima vlada strah. Oni, na primjer, od drugih ljudi ne smiju vlasnika koji se vratio pustiti da vidi svoju kucu" - kaze Mirjana Galo, voditeljica udruzenja za zastitu ljudskih prava i gradjanskih sloboda, koje vec dvije godine na prostoru Vrhovina, Korenice, Udbine i Otocca pomaze ljudima koji su ostali nakon "Oluje", ili su se tek vratili, oko ostvarivanja njihovih prava, kao i obezbjedjivanja ogrjeva za zimu, te hrane, odjece i svega ostalog sto je potrebno.

U svoje kuce do sada se vratilo manje od deset posto Srba koji zive u Korenici i okolnim selima, a doslo ih je oko tisucu. Takodjer ne primaju humanitarnu ili neku drugu pomoc, iako vecina nema posao. Mnoge kuce oko Korenice, na Krbavici (selo Pribic) i oko Vrhovina nemaju struju i vodu. Izmedju ostalog, za ponovno ukljucenje telefona potrebno je sluzbeniku poste dati sto njemackih maraka.

Osim toga, lokalne vlasti cine mnogo toga da bi otezale povratak ljudi. Slucaj Vase Rapajica iz sela Jezerac nedaleko Korenice govori tome u prilog. Potvrdu o planu povratka dobio je 8. kolovoza, a dosao je svojoj kuci 4. rujna. Tu noc su prespavali u svojoj kuci. Slijedeceg dana posjetili su ih policajci i naredili da moraju van. "Rekli su nam da moramo doci u policiju da prijavimo iseljenje. Onda su dosli promatraci i rekli da se strpimo nekoliko dana" - kaze Vaso Rapajic. Otisli su u opcinu gdje su im rekli da ce tako biti sve dok ne dobiju upustva iz Zagreba. Kada im je Rapajic pokazao Potvrdu o planu povratka, odgovor je bio: "Ali to ne vrijedi!". Na vrata njihove kuce toga dana je prikucano "Rjesenje o davanju imovine na privremeno koristenje", koje je potpisao Milan Cancar, nacelnik opcine Plitvicka jezera. Kuca je tako dodijeljena d.o.o. "Plavi pijetao" iz Vrbovca na temelju "zahtjeva odgovorne osobe iz 'Plavog pijetla' od 2. rujna". Dokument je donesen na sjednici Komisije za dodjelu imovine tocno dan prije nego sto se Rapajic vratio. Istoga dana kada je prikucano rjesenje, na vratima je crvenom bojom zapisano: "Sljedeci put ce da bude ziva bre Srbine. Za dom spremni U". Osim "Plavog pijetla" kucu koriste i "Hrvatske ceste", odnosno tehnicka ispostava Gospic. Na dokumentu pise: "Komisija je utvrdila da vlasnik imovine (...) ne koristi navedenu imovinu te se radi o napustenoj imovini, koja se (...)". To je bilo 3. rujna, a potvrda o povratku postoji od pocetka kolovoza. O tome je obavijesten Pucki pravobranitelj Ante Klaric, potom sef Ureda za prognanke i izbjeglice Lovro Pejkovic, te voditeljica korenicke ispostave Regionalnog ureda iz Zadra Ana Cicak. Medjutim, sve je ostalo kao i prije.

Lovro Pejkovic kaze da ta rjesenja nisu vazeca jer se njima krsi dogovor hrvatske Vlade, UNTAES-a i UNHCR-a. "Sve ovo je dio opstrukcije lokalne vlasti, a to na terenu stalno postoji". Medjutim, zamjenik ministra za obnovu i razvitak Stjepan Sterc tvrdi "kako iz Zagreba ne mogu znati sto se zbiva dolje i zasto nam sve to ne dostavite? Mi hocemo sluzbene dokaze".

Medjutim, kako je moguce da nitko ne zna za samovolju Milana Cancara i njegove Komisije? "Samovolja lokalnih vlasti postoji" - kaze Sterc. "Ali mi moramo koristiti uspostavljeni sustav. Kada sustav ne radi dobro, onda su nam vazne informacije koje su potrebne, na primjer, za pokretanje postupka provjere i kontrole". Jesu li Vaso Rapajic i njegova obitelj tek mala, uzgredna omaska u inace solidnom sistemu ili ono sto nije samo izuzetak? Evo primjera. U Korenici sluzbeno zivi Milan Prica, na adresi Alojzija Stepinca broj 22 A. Predvidjeni datum povratka je bio 4. rujna. Medjutim, u njegovu kucu se ni kriv ni duzan uselio invalid HVO-a iz Travnika sa obitelji - zenom i dvoje djece. "Ja u toj kuci i ne zelim ostati. Vlast me je unutra stavila, ako mi nadje drugi smjestaj - otici cu. To ionako nije moje". Njegovo je, kako kaze, spaljeno u Travniku. Iako uredjuje interijer kuce, invalid HVO-a zeli otici negdje drugdje, u drugu kucu ili stan, koji moze kupiti. Milan Prica je u kolovozu bio u Korenici, s Potvrdom od 25. kolovoza. I ovaj put se pojavljuje Komisija za privremeno preuzimanje i koristenje odredjene imovine. Ovaj put rjesenje nosi datum od 1. rujna, kada je Prica svoju Potvrdu vec imao kod sebe. Prica je cekao nekoliko dana, jer mu je kazano da ce sve biti u redu. Zatim je otisao u Vukovar.

"Cijela je Hrvatska pokrivena takvim slucajevima, ali nista nemamo sluzbeno" - kaze zamjenik ministra razvitka i obnove. Prema Stercu, sve to treba rjesavati sud u Korenici, jer tko ce ako nece oni. Medjutim i to nije uvijek lako. Naime, predsjednik prekrsajnog suda Matko Tolic zivi u stanu zene, k tome Hrvatice, koja je otisla nakon Oluje, ali se vratila u listopadu 1995. godine. Ona moze u svoj stan - ali tek za nekoliko desetaka tisuca maraka. I nakon toga, moze li sud u Korenici rjesavati ista osim sudara bicikla u jednosmjernoj ulici?

Drugi primjer je Marinko Nikolic, zamjenik sefa policije koji u centru Korenice ima kucu, a u njoj pizzeriju imenom "Sara". Sve bi bilo dobro da je kuca njegova, ali nije. Vlasnik se vratio i - to je sve. Zivi kod susjeda. Nikolic je iz Pule i takodjer ima stan u Korenici. Vecina ljudi iz Komisije (Cancar, sef policije, suci, razni uglednici...) imaju i razloga da donose odluke kakve donose. Kako kaze g. Lovro Pejkovic: "U svemu tome ima privatnih sukoba i materijalnih interesa". Da bi se Sterc pokrenuo, jer jedino ministarstvo moze ukinuti rjesenje, netko ga mora pokrenuti, a to je opet Cancar. A on ga nece pokrenuti, jer bi tako sebe pokrenuo s mjesta nacelnika opcine Plitvicka jezera. Nedavna izjava nacelnika Korenice daje na razmisljanje: "To nije istina. Taj koji je po planu povratka dosao ne mora se brinuti za svoju kucu. Zakoni vaze za sve nase gradjane".

Mirjana Galo o tome kaze: "Gotovo niti jedan dopis ili zahtjev koji je poslan malim lokalnim ljudima na vlasti nije realiziran. U tom smlislu, nacelnika opcine Korenica ne zanima zakon, vec naputci koje ceka od tko zna koga, valjda od Ministarstva razvitka. To mi je sam rekao. Gdje su ti naputci za koje mi ne znamo, ali znamo da se po njima skoro sve dogadja. Ima jos jedna stvar koju malo tko spominje. Naime, Hrvati koji su ostali zivjeti sa Srbima u 'Krajini' prolaze jednako lose kao i sami Srbi. Oni se tretiraju kao losi Hrvati. Jedan mladi hrvatski bracni par, na primjer, ostao je raditi i za vrijeme 'Krajine'. Za 'Oluje' naravno nisu bjezali i otvoreno im je receno da ovdje vise nemaju sto traziti i da posao nikada nece dobiti. I oni su nedavno odselili".

Dusan M. i zena Ljubica dosli su prije godinu i pol dana u Hrvatsku. Kuca im je u Lickom Osiku dignuta u zrak, pa su otisli, nakon kratkog boravka u Zagrebu, u kucu Dusanovog oca na Debelom brdu kod Korenice. "Dosli smo spajanjem porodica jer su mi unuci, kumovi i netjaci Hrvati. Zbog toga je sve islo malo brze. Tu sam kucu opravljao nekoliko puta u par mjeseci, jer smo samo tamo mogli zivjeti. Kada smo sedmi ili osmi put dosli u kucu, sve je bilo razbacano. Usli smo unutra i kada smo se vracali, zensko k'o zensko, iako sam joj rekao da nista ne dira, uzela je klupicu da zatvori vanjska vrata. Kad je uzela klupicu, rekla je - vidi mine. Cim je to rekla, mina je sastavila". Oboma su noge gotovo presjecene na pola, ali su ih u Rijeci uspjeli donekle sloziti. Toliko da stakama mogu do baste i nazad.

Dusan i Ljubica danas zive u kuci prijatelja blizu Korenice. Sve sto imaju su - stake. On dvije, a ona jednu. Zive od pomoci prijatelja i od penzije Dusanove punice - 315 kuna. Do sada od Crvenog kriza nisu dobili niti stapice za usi. Da sve bude bas kao na filmu, pobrinuo se nacelnik Udbine Ivan Pesut koji je ovo ljeto za 200 kuna iznajmio, iako na to po zakonu nema pravo, Dusanov sljivik onom tko je sljivik zelio za sebe. Sve to je na zalost postalo normalno pa mnoge vise i ne zabrinjava.

Sto o minama kaze Mirjana Galo koja nekoliko dana tjedno sa svojim kolegama iz HOMA obilazi mjestane. "Mine su podmetnute veoma namjerno i svjesno, kako bi otisli odavde, svejedno da li u zemlju ili van zemlje. To ima i dobar odjek svuda gdje se nalaze izbjegli Srbi. Sve ruzno sto se dogadja nije samo zbog tih ljudi, vec je namijenjeno i onima koji se zele vratiti. Nakon sto cuju o zivotu svojih susjeda odgadjaju odlazak. Ovoj vlasti to izgleda odgovara. Na primjer, postoji slucaj covjeka iz Srednje Gore kojega su obje strane jednako postovale. Vratio se i za njim se spremalo vratiti cijelo selo. Medjutim, podmetnuli su minu ispod njegove kuce. On je poginuo, a ostali mjestani odustali su od povratka svojim kucama".

I na koncu, je li u pravu Lovro Pejkovic koji kaze da se "neki nacelnici igraju mangupa, na stetu svih nas?", ili pak nacelnik Vojnica Mirjam Slavica: "Ako dopustimo povratak Srba, imat cemo novi rat za 20 godina?". To je, kako je opisano, privatna izjava na radnom mjestu, koje se treba postivati jer svatko ima pravo na svoju izjavu. Medjutim, kako se u sve to uklapa hrvatska drzavna politika koja je sve lijepo dogovorila i potpisala, sto je suprotno izjavi, u ovom slucaju, njezina sluzbenika? Uostalom, kako ce se vratiti Hrvati u Podunavlje ako postoje ljudi kao sto su Cancar i kolege. Takodjer, tko zeli probleme?

"Mi ne zelimo probleme. Jednostavno ne zelimo dolaziti u situaciju da osoba kojoj smo izdali Potvrdu o planu povratka ne moze uci u svoju kucu. Ne zelimo dodatne komplikacije i sprecavanje povratka. Ne zelimo incidente. Naprotiv, zelimo izbjeci sudske postupke. Zelimo da se svatko vrati svojoj kuci" - kaze Pejkovic i potvrdjuje sluzbeni stav hrvatske politike. Pitanje je samo da li ga netko uopce slusa ili je hrvatska politika toliko sizofrena da svako uho cuje drugacije.

ALEN ANIC