KADROVSKO POSPREMANJE U HDZ BiH

Pod pritiskom SAD-a

AIM, SARAJEVO, 24.10.97. Dugo najavljivano i ocekivano, veliko pospremanje tvrdolinijaskih redova HDZ, ali i preusmjeravanje politike ove stranke, bar kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i provedba Daytonskog sporazuma, otpocelo je. Kao sto se moglo i naslutiti, promjena kursa krenula je iz samog vrha stranke, iz susjedne nam drzave Hrvatske i njenog predsjednika Franje Tudjmana.

Nasavsi se pod velikim pritiscima, prije svega americke administracije, hrvatski politicari na celu sa Tudjmanom, u proteklom periodu, pokazali su visok stepen dobre volje, kako za saradnju sa Haskim tribunalom, tako i odlucnost da se konacno razracunaju sa svim onim snagama unutar HDZ BiH koje su do sada kocile i onemogucavale provedbu Daytonskog sporazuma i zazivljavanje Federacije. Otac nacije, kako se obicava reci za Tudjmana, milom ili silom, napravio je nekoliko koraka koji su itekako dojmili medjunarodnu zajednicu. Donijeli su mu niz pozitivnih poena, veoma vaznih za ucvrscivanje pozicija Hrvatske u svijetu, za njen ugled i prosperitet. Svi ucinjeni pomaci u pravcu ucvrscivanja mira i izgradnje BiH i Federacije, medjutim, automatski ne znace Tudjmanov razlaz sa hercegovackim politickim lobijem i krah njegova uticaja na politiku koju hrvatski, HDZ-ovi kadrovi vode u Federaciji i BiH. Zarad mira u svojoj kuci, zbog glavobolja koje su mu u posljednje vrijeme svojim ponasanjem zadali tvdolinijasi, Tudjman se ipak morao odreci nekih stranackih celnika.

Malo ko je i mogao ocekivati da ce Hrvatska, tek tako i u jednom danu Haskom tribunalu izruciti deset optuzenih za ratne zlocine, a medju njima i pripadnike takozvane "Viteske grupe" na celu sa Dariom Kordicem. Jos je manje bilo vjerovatno da ce svi ti ljudi, koji su se toliko dugo krili od javnosti, poput Kordica, u Haag otici svojom voljom. Sta su im Hrvatska, Tudjman i svi ostali politicari iz reda hrvatskog naroda obecali, garantirali, tesko je tvrditi. Medjutim, cinjenica je da su oni sa splitskog aerodroma ispraceni uz najvise pocasti i gotovo kao heroji. Naravno, nesporna je cinjenica da niko nije kriv dok mu se ne dokaze krivica, ali je pojedinim politicarima, medju kojima i predsjedniku Federacije BiH Vladimiru Soljicu javnost itekako zamjerila zbog ispracaja optuzenih za ratne zlocine.

Ne krijuci dugogodisnje prijateljstvo sa Santicem, jednim od optuzenih, Soljic je prisustvo njihovom ispracaju objasnio iskljucivo privatnim cinom. Potreba za dodatnim pravdanjem u javnosti javila se i zbog njegovog rodjaka, Bugojanca, sa istim imenom i prezimenom, zbog kojeg mu se cesto spocitava tvrda struja u HDZ-u, ali i politicka ovisnost o zvanicnom Zagrebu. Ne osporavajuci vezu i blizinu sa Zagrebom, na posljednjoj pres konferenciji u Sarajevu, Soljic je ustvrdio da hrvatski celnici u Federaciji i BiH ne idu, kako im se to spocitava, po svoje misljenje u Zagreb. Nisu oni, kako je rekao, nicija filijala, da ne mogu donositi sami odredjene odluke.

Istine u navedenoj izjavi ima, jer hrvatski predstavnici u vlasti Federacije i BiH, ne idu Tudjmanu kada to oni zele vec kada ih on pozove. Jedan od posljednjih susreta, prema nezvanicnim informacijama, Tudjman je uprilicio nedavno sa predsjednikom HDZ BiH Bozom Rajicem i Kresimirom Zupkom, clanom Predsjednistva BiH. Ishod pomenutog sastanka mogla bi biti smjena Rajica, kojem je tada zamjereno da nije dovoljno ucinio na pripremi i organiziranju izbora u Mostaru, gdje HDZ nije trijumfirao kako se ocekivalo. Uz odlazak Rajica sa politicke scene, vrlo vjerovatno bi mogao otici i Ivan Bender i Srecko Vucina, a spominje se i Ivo Lozancic, pa cak i
Jadranko Prlic.

Sto se tice pozicija Prlica, u javnosti je mnogo kontroverznih informacija. Tacnije, hrvatski tjednik "Nacional" objavio je informaciju o mogucnosti da on naslijedi Rajica na mjestu predsjednika stranke. Sam Prlic je negirao ovu mogucnost. Medjutim, u politici je sve moguce, a pogotovo ako to zeli SAD, koji ce bez obzira na sve, ipak imati u vidu Prlicevu kooperativnost na provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma. Odnosno, sasvim sigurno insistirace i istrajace na zahtjevu da sa hrvatske politicke scene BiH odu, ako nista, ljudi koji su svojevremeno sa Tudjmanom dogovarali odcjepljenje Herceg-Bosne i njeno pripajanje Hrvatskoj. Spisak ovih ljudi je poduzi i uglavnom poznat javnosti, a nekiod njih su vec, poput Bobana i Kordica, debelo platili svoj dug.

U svakom slucaju, politiku HDZ-a polako ali sigurno preuzimaju ljudi na kursu provedbe Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, kadrovi poput Zupka, Bilandzije, Tadica, koji nisu usko vezani za hercegovacki politicki lobi, a koji ipak u donosenju svih znacajnijih odluka ne zaobilaze Mostar. I s razlogom, jer je centar stranackog odlucivanja iz Sarajeva, gdje je svojevremeno i formiran HDZ BiH, sve vecim utjecajem hercegovackih politicara, ali i uz podrsku Zagreba svojevremeno izmjesten u Mostar. Samim tim, na margini zbivanja, slobodno govoreci, u nemilosti, nasli su se kako sarajevski hadezeovci, tako i oni iz sredisnje Bosne. Naravno, poslije svih dosadasnjih kadrovskih promjena do kojih je doslo u posljednje vrijeme,
racunajuci i one najavljene ostavke i smjene u Herceg-bosanskom kantonu, Filipa Andrica, Branka Antunovica, Joze Urse, Mirka Mihaljevica, Mirka Bakovica, te onih koje ce se tek desiti, ocito je da iz Zagreba i Hercegovine pusu neki novi vjetrovi. U svakom slucaju oni bi, za Federaciju BiH i Bosnu i Hercegovinu mogli biti dobri.

Naravno, ocekivati da se preko noci izvrse tako drasticne i nagle promjene vodecih ljudi u HDZ-u, pogotovo zbog visokih funkcija koje neki od njih obnasaju u vlasti, je nerealno. Proces profiliranja stranke vrsi se, ocito, sistematski, pogotovo sto su se neka od previranja i smjena ocekivali jos tokom proteklog ljeta. Prasina se, medjutim, nije smjela podici prije lokalnih, opcinskih izbora, jer je to moglo biti porazno za stranku u cjelini. Najbolji primjer za to je nedavna smjena Mije Brajkovica, sa funkcije predsjednika Vlade Hercegovacko- neretvanskog kantona. Vrhuska HDZ-a Brajkovica se odrekla jos u vrijeme proslih izbora u Mostaru, najavljivala njegov odlazak iz stranke, ali sve do nedavno nije poduzimala nikakve konkretnije poteze.

Bio u stranci ili ne, Brajkovica se, medjutim, nije odrekao predsjednik Federacije, covjek sa trenutno jakim politickim pozicijama, koji ce ga imenovati za savjetnika za ekonomske odnose sa R Hrvatskom. Ukoliko ne mogne za zvanicnog, zbog eventualnog neslaganja partnera u vlasti, onda najvjerovatnije za licnog savjetnika. HDZ-ovi kadrovi promjene u stranci objasnjavaju normalnim, demokratskim cinom, pa cak i prevelikim zamorom ljudi na pojedinim funkcijama. Cinjenica je, medjutim, da se kadrovsko kolo ne bi tako naglo zavrtilo da ga nije pokrenula akcija iz Zagreba. Ne toliko u zelji da se izvrsi konacno distanciranje od kocnicara Federacije koji su toliko briga i problema zadali Tudjmanu i Hrvatskoj, koliko da se stvori privid dobre suradnje sa medjunarodnom zajednicom.

U prilog tome najbolje govore aktualna talasanja na politickoj sceni Hrvatske, posebno oko ponovnog ozivljavanja ideje o konfederaciji Hrvatske i Federacije BiH. Ne ulazeci u detalje i ne analizirajuci pozadinu pomenute ideje, njeno uporiste, pravne i zakonske mogucnosti, ponovno ozivljavanje ove ideje, moze se poimati i kao javni mig hrvatske zvanicne politike, da bez obzira na nuznost promjena koje su se i koje ce se desiti u stranci i na politickoj sceni Federacije i BiH, velikog uzmicanja sa dosadasnjeg kursa Zagreba i Tudjmanove politike nema.

Mirjana MICEVSKA (AIM Sarajevo)