Bulatovic ne priznaje poraz

aim/pod/pubs/zi

Postizborna Crna Gora

Rezultate predsjednickih izbora u Crnoj Gori ne treba priznati ni po koju cijenu. To je jednodusan zakljucak tabora porazenog na predsjednickim izborima u Crnoj Gori - Momira Bulatovica. U cilju dokazivanja "istine o izbornoj kradji" upotrijebljena su sva sredstva: od institucionalnih u vidu zalbe Usta- vnom sudu Crne Gore, do ulicnih koja najavljuju novu "balvan revoluciju". Najaca potpora Bulatovicu je stigla iz Beograda odkale su rezimski mediji osuli drvlje i kamenja na vlast u manjoj federalnoj jedinici, cak sa vise strasti nego sto su to pocetkom devedestih cinili prema Sloveniji i Hrvatkoj.

Momir Bulatovic, dakle, nije izdrzao i nije, kako to nalazu pravila demokratskih zemalja, u ponedjeljak ujutro pruzio ruku pobjedniku.
On ne priznaje Djukanovicevu povjedu, bas kao ni cinjenicu da je njegov konkurent izbore dobio zagovaranjem gradjanskog koncepta drzave. Uporno pona- vljajuci da su glasove Djukanovicu dali "osvjedoceni neprijatelji drzave" koje njegovi istomisljenici oznacavaju kao "balije", "siptare" i "ustase", Bulatovic se dao u nacionalno prebrojavanje, i maltene, osporavanje prava manjinskim nacionalnim zajednicama da ravnopravno sa Crnogorcima i Srbima odlucuju o buducnosti drzave koju su vezali svoju sudbinu.

Informacije iz Bulatovicevog tabora, jos u ponedjeljak ujutro kada su dobijeni izborni rezultati svjedocili o pobjedi Djukanovica, govorile su da ce aktuelni predsjednik priznati poraz i time doprinijeti mirnom i demokratskom raspletu visemjesecne politicke krize u Crnoj Gori. Sef Bulatovicevog kabineta Zoran Celebic i njegov portparol Momcilo Stojanovic javno su priznali izborni poraz od "par hiljada glasova". Bulatovic je, tvrde pouzdani izvori, bio spreman i da podnese ostavku na funkciju koja mu zvanicno istice u januaru.

Zaokret je, medjutim, nastupio vec narednog dana. Sa Dedinja je stigla dire- ktiva koju je valjalo pretociti u djelo: ni po koju cijenu ne priznati izbornu pobjedu Mila Djukanovica, "jer su izbori pokradeni". Kako otkriva nezavisni dnevnik "Vijesti", u utorak je "Momir Bulatovic prisustvovao vrlo neprijatnom sastanku sa bracnim parom Milosevic u njihovoj dedinjskoj vili. Na kraju, crnogorski predsjednik je ubijedjen da odustane od priznanja izbora i da "svim sredstvima" brani svoj tron.

Po povratku u Podgoricu, Bulatovic je odmah sazvao sjednicu Glavnog odbora svoje partije na kojoj je formulisan zahtjev da se izbori pod hitno poniste i raspisu novi. I da se glasa - valjda sve dok u nekom novom glasanju Bulatovic ne bude proglasen pobjednikom. "Vi ste, Bulatovicu, dosli iz naroda, a istorija Vam je dodijelila da se ponovo stavite na njegovo celo", porucio mu je jedan clan Glavnog odbora, pothranjujuci predsjednikovo osjecanje da je on istinski pobjednik na izborima. Zakljuccima skupa olicenim u stavu o "neregularnosti izbora", "kradji 20.000 glasova" i otpocinjanju neprekidnog "gradjanskog protesta" ispred zgrade predsjednika Republike, Bulatovicevi istomisljenici najavili su nemirne postiborne dane. Vec provjereni metod podnosenja zalbe Saveznom ustavnom sudu zbog "nesposobnosti drzavnih organa Crne Gore da rijesi nastale probleme" i ovoga puta je pomenut kao spasonosno rjesenje. Iako je izborni postupak jedno od rijetkih preostalih suverenih prava Crne Gore i mada konacna odluka o zalbi Momira Bulatovica pripada Ustavnom sudu Crne Gore, ne treba sumnjati da ce Bulatovic i ovoga puta pokusati da izdejstvuje odluku preko "nepristrasnih saveznih organa". Crnoj Gori bi potom bilo nalozeno sta joj je ciniti, a nepostovanje odluke Saveznog ustavnog suda brzo bi bilo proglaseno kao otvoreno negiranje institucija savezne drzave. Takav scenario burno su pozdravili clanovi Bulatovicevog Glavnog odbora, duboko svjesni pravne "utemeljenosti" mijesanja saveznih organa u izborni postupak za koji su nadlezne institucije Republike Crne Gore. Jos kada je od clanova rukovodstva Bulatoviceve partije pocelo prebrojavanje Djukanovicevih glasaca po nacionalnoj osnovi, a stara crnogorska zastava koja je vidjena na ulicama Podgorice prilikom slavlja Djukanovicevih pristalica proglasena albanskom (!), nije bilo tesko pretpostaviti sta ce o tome na mitingu reci njihovi ulicni sljedbenici.

U danima koji su uslijedili, Bulatoviceve pristalice sa ravnogorskom ikono- grafijom i seseljevskim reportoarom, poceli su da raspaljuju nacionalnu i versku netrpeljivost. "Milo Turcine" skandirali su Bulatovicevi sljedbenici uz pratnju gusala i opjevavanja "velikih pobjeda" nad "brojnim neprijateljima". Sva lavina gnjeva alkoholisanih bulatovicevaca svalila se na Muslimane i Albance koji su, eto, koristeci pravo glasa, uzeli na sebe rizik da doprinesu ishodu koji se ostrascenim srpskim nacionalistima nimalo ne dopada. Sve je upotpunjeno novosklepanim porukama u kojima se pominje krvo- rpolice, zahtjevima da im se podijeli oruzje, sve do konkretnih akcija zaplasivanja manjinskih nacionalnih grupacija. Jedna takva izvedena je u noci izmedju srijede i cetvrtka (22. i 23. oktobar), kada su Bulatoviceve pristalice posjetila Malesiju, podrucje koga nastanjuju Albanci, i uz pucnjavu i cetni- cke pjesme unijeli nemir medju ljude ciji je jedini grijeh sto su masovno podrzali Djukanovicevu politicku koncepciju. Brza reakcija specijalnog voda
crnogorske policije sprijecila je ozbiljnije nerede, ali nije odagnala strah od ishoda sa nesagledivim posljedicama. Sada Tuze cuva specijalni inerventni vod crnogorske policije a drzavni organi garantuju da ce svim sredstvima odbraniti mir albanskog zivlja.

Ni apel zvanicnog Vasingtona upucen Bulatovicu u kome se od njega trazi da prizna izborni poraz, ni nalaz misije OEBS koja je izbore ocijenila regula- rnim, ni vapaj mitropolita Amfilohija da porazeni cestita pobjedniku, nisu odvratili Bulatovica od namjere da podgrijava strasti. Samo zahvaljujuci tole- rantnosti i strpljenju crnogorske policije i gradjana koji ne uzvracaju na provokacije, tri dana protesta protekli su, na srecu, jedino u verbalnom orgijanju. To, naravno, ne znaci da se po vec poznatom scenariju iz susjedstva ne moze dogo- diti da neka varnica izazove eksploziju velikih razmjera koja bi Crnu Goru gurnula u katastrofu. Ne treba sumnjati da je dedinjski nalogodavac, svjestan da je pocela demontaza njegovog velikodrzavnog projekta, spreman i na takav ishod. Pitanje je jedino da li je takve svoje odgovornosti svjestan i Momir Bulatovic, ili, bolje, koliko je u stanju da o tome uopste samostalno odlucuje. U svakom slucaju, ohrabruje njegov apel (od cetvrtka) da se sa protestnim okupljanjem prekine, a da se rjesenje prepusti institucijama sistema. To sto Bulatovic nema bas previse razloga da ocekuje povoljan ishod njegova zalbe Ustavnom sudu Crne Gore, ukazuje da prici nece biti kraj ni nakon pravosna- znosti sudske odluke. Balvani koji bude isuvise negativnih asocijacija za sada su uklonjeni sa glavne podgoricke saobracajnice, ali to nikako ne znaci da ce naredni Bulatovicev potez biti stisak Djukanoviceve ruke. Uostalom, kormiral poraza politike kojoj je dao vidan doprinos, od Prevlake do Krajine, rata i gladi, ocito nije ravna licnom porazu u vidu gubitka vlasti. Cinjenica da je Bulatovic prvi od sestorice predsjednika razdruzenih jugoslovenskih republika koji mora napustiti predsjednicki kabinet, za njega, nije nimalo prijatna.

Ono sto je sigurno, jeste da razloge svog neuspjeha on nece potraziti u
politici koju je vodio sa klimoglavom zvanicnom Beogradu. Krivac je uvijek negdje drugo, a kada takvo ubjedjenje podgrije i njegov dedinjski patron, onda sve poprima isuvise ozbiljne razmjere.

Nebojsa Redzic AIM Podgorica