Srpski medijski rat protiv Djukanovi†a

Srpski medijski rat protiv Djukanovica

Plotuni iz svih orudja i oruzja

AIM, BEOGRAD, 23. 10. 1997.

Oko pola sata u TV Dnevniku RTS trajala je barazna paljaba iz svih medijskih oruzja i orudja po crnogorskom premijeru i novoizabranom predsjedniku Republike Milu Djukanovicu. Potom je uslijedila jednostana specijalna emisija. Ovoliku je minutazu u udarnom terminu od 19.30 do 21.30 (utorak;

1. oktobar) posvetila drzavna televizija Srbije rezultatima drugog kruga presjednickih izbora u Crnoj Gori. Strijela je odapeta, cilj se zna, sto ce reci da rezim u Beogradu nece da prihvati pobjedu reformiste Djukanovica . Zato se beskrajno ponavlja da je pokrao izbore," da je mafija i secesionist istovremeno", te da je pravi pobjednik, predsjedniku SR Jugoslavije Slobodanu Milosevicu beskrajno lojalni, Momir Bulatovic inace, patriota i postenjacina... Drzavnu televiziju, po obicaju, u stopu po tonu i konotaciji prati srbijanskaova rezimska stampa.

I dok sve to traje, u Beogradu se spore dvije skole misljenja: da li najnovija medijska hajka RTS lici na onu neposredno pred rat ili na onu iz punog jeka "antibirokratske revolucije"?

Nakon sto ga je dr Mirjana Markovic "okrpila" u svojim dnevnicima, crnogorski premijer je gotovo nestao iz ovdasnjih drzavnih medija; nakon raskola Djukanovic - Bulatovic, isti su bezrezervno stali na stranu ovog drugog. "Profesionalni podvig" u pracenju predizborne kampanje ostvarila je RTS. Emitirajuci izvode iz duela predsjednickih kandidata, gledoci su mogli vidjeti samo Bulatovica i cuti samo samo ono sto on govori.

Isto se desilo i kad je Bultovic izgubio izbore i nakon konzultacija u Beogradu, odlucio da ne prizna rezultate izbora. Od tog trenutka drzavni mediji nisu donijeli niti jednu informaciju iz koje bi se moglo saznati sto o svemu misli Djukanovic i ima li ista da kaze na sve te optuzbe.

Ovo propagandno ludilo , medjutim, nije bez sistema: na pocetku dolaze reporteri RTS iz Podgorice "frpirani i zgrnuti kradjom i nasiljem" Djukanovica i njegovih. Slijede izjave Bulatovica i njegovih pristalica.Potom, glasovi iz naroda koji govore isto sto i podobni novinari i politicari. Opet Bulatovic, pa saopcenja vladjucih stranaka SPS i JUL od kojih umire svaka nada u razum. a zatim i saopcenja satelitskih i policijskih srbijanskih stranaka. Na kraju, kao slatkis, izvjestaji stranih dopisnika. Svi oni skupa ponavljau samo jedno, a to je da je" Djukanovic mafijas i izdajnik, eksponent novog svjetskog poretka", produzena ruka "sviju srpskih dusmana" - Albanaca, Muslimana i Hrvata.

"Reporterskim zapisima" RTS uz navodjenje optuzbi za izbornu kradju iz Bulatovicevog staba (pojedina biracka mjesta bila otvorena do 4 izjutra, glasali Albanci iz Albanije, policijski teror) glorifikuje "mirana okupljanja revoltiranih i postenih gradjana", kojima je naravno, skracena Jugoslavija na srcu sto se dpotom podkrepljuje tonskim snimcima: "Milo Turcine", "Jugoslavija", "Ovo nije Turska", "Nedamo te Momire"... TV sliku u svim izdanjima podkrepljuju drzavne novoine: "Oni su u Plavu istakli albanske i zastave SDA. Narod se plasi da se ne desi opet pokolj pravoslavnog zivlja kao sto je bilo 41. i 44. u Veliciji i Murinu" (Bulatovicev pristalica Branislav Otasevic u "Poltici ekspres").

Dakle, odavno poznata kombinacija proizvodnje paranoje sa nacionalnom homegenizaciojom i bojnim poklicima iz sata u sat se vrti na beogradskoj televiziji vec danima. Sve je vec vidjeno na ovim protorima u vreme antibirokratske revolucije i uoci izbijanja rata.I Djukanovic, ako se sjeca kako je dosao na vlast i Zute Grede, trebalo bi da zna s cim ima posla.

Cela a i sire nekoliko puta dnevno uci na pamet Bulatoviceve izjave: "Nasa izborna pobjeda onemogucena je najgrubljim kradjama i otimacinama. Prema nasim podacima samo na podrucju izborne jedinice Podgorica pokradeno je oko osam hiljada glasova". Tu su i clanovi Glavnog odbora njegovog DPS. Oni govore o policijskoj torturi, zaplasivanju biraca, podmicivanju, djelenju brasna i ulja. Najvaznije je kako isticu da njima nije stalo do vlasti, vec do pravde i postenja.Ili kako da Crnu Goru daju Djukanovicu da je izruci svim njenim dusmanima? Zato su svi oni u interesu "gradjana koji su poceli da se samooragnizuju i izrazavju protest" odlucili da im omoguce da to svakodnevno cine. Tek da se zna da revolt niposto nije stihijski vec da ga ima tko organizirati i rukovoditi mu.

Bulatovic u svojoj izjavi, na kraju, biranim drzavnickim rijecima kaze kako, eto," zbog gradjana kojim je sluzio i sluzi, krece u rat do istrage protiv mafiijasa, razbojnika, separatista i izdajnika".

U velikom stilu na TV se neprekidno ponavljaju izjave srbijanske vlasti.Najprije JUL: "Djdjukanovica podrzavaju islamski funadamentalisti, balisti i ustaski separatisti, kojima je cilj da uspostave teritorijalnu, nacionalnu i versku podelu Crne Gore, koja treba da omoguci rasparcavanje i razbijanje Jugoslavije" ustvrdio je portprarol ove partije Ivan Markovic. uz konstataciju da JUL zato ne priznaje izborne rezultate, ve podrzava Bulatovica i protestna okupljanja gradjana. U svom istupu pred novinarima Markovic se, sto bi se reklo, dobro okliznuo: rekavsi da je razlika izmedju protesta u Podgorici i onog zimus u Beogradu zbog kradje lokalnih izbora u tome "da su se tamo ljudi okupili za zakonitost, a da su ovde protesti bili protiv zakonitosti", presao je preko cinjenice da se nadlezni sudovi u Crnoj Gori jos nisu oglasili povodom zalbi Bulatovicevog DPS. Drugim rjecima, kad je u pitanju ovdasnja "levica" i kad su u pitanju njeni intersi, stvari se lome "institucionalno" ili "vaninstitucionalno" - zavisno od potrebe.

Gotovo u istom tonu je bilo saopcenje i SPS: "Grubim gazenjem elementarnih zakonskih i moralnih normi, gradjanima kojim su na srcu integritet i stabilnost Crne Gore i SR Jugoslavije, oteta je izborna pobjeda uz pomoc proverenih neprijatelja - islamskih fundamentalista, albanskih i ustaskih ekstremista, kojima je rasparcavanje Crne Gore i SR Jugoslavije bio i ostao krajnji cilj". Generalni sekretar SPS Gorica Gajevic uputila je telegram podrske Bulatovicevom DPS zapocet rijecima: "Dragi drugovi, upucujemo vam izraze svoje podrske u u najtezim trenucima za Crnu Goru..."

Ovaj tipicno ratni rjecnik sa neskrivenim prijetnjama ne bi bio potpun bez saopcenja Srpske radikale stranke uvjerene "da su sledbenici Alije Izetbegovica, Ibrahima Rugove i Sekule Drljevica prerano poceli da slave pobedu svog predsednickog kandidata u Crnoj Gori Mila Djukanovica.."

Dobro je poznato dokle su ove tri stranke uz pomoc medija dovele Srbiju: sumanuti i izgubljeni ratovi u Bosni i Hrvatskoj, raseljni prekodrinski Srbi, ekonomske sankcije, opca bijeda stanovnistava... Zato na ova saopcenja ne treba odmahivati rukom kao na zal gubitnika. Njihov cilj nije samo da zaplase Djukanoviceve pristalice i ohrabre Bulatoviceve - na stranu to sto su biraci nesrpske i necrnogorske nacionalnosti proglaseni za gradjane drugog reda- vec i da osiguraju podlogu za direktnu upotebu sile ukoliko se uspiju stvoriti potrebni uvjeti.

Dokazujuci da i cijeli svijet misli isto sto i SPS i JUL, beogradski drzavni mediji su, na kraju, upregli i svoje inozeme dopisnike. Prema njima, strani mediji Djukanovica pominju iskljucivo kao svercera i kriminalca povezanog sa talijanskom mafijom, potencijalnog separtistu, secesionistu, covjeku koji ce prodati Prevlaku Hrvatskoj i u tom pravcu.

Sto sve ceka Crnu Goru i Srbiju, Djukanovica i Bulatovica, kakve ce poteze beogradski rezim povlaciti, na sto je doista spreman, jos uvijek je prerano zakljucivati. Dvije stvari su, ipak, izvjesne: dosad je sila bila jedini argument koji se ovde uvazavao a ovako aranzirani medijski napadi iz svih oruzja i orudja obicno su bili uvod u nesto sto se nije dobro zavrsavalo. I to manje po sam rezim, koliko po sve one koji moraju pod njim zivjeti.

Filip Svarm (AIM)