GLAVASEV PUT U POVIJEST

AIM, ZAGREB, 22.10.1997. "Politicka eutanazija", kako je Branimir Glavas, odlazeci osjecko-baranjski zupan eufemisticki nazvao svoju iznudjenu ostavku, za manje od dva tjedna pokazala se klasicnim politickim odstrelom. Naime, neposredno nakon sto je 9. listopada po nalogu s Pantovcaka morao napustiti njemu toliko omiljenu fotelju zupana, Glavas je medju svojim pristalicama i suradnicima sirio price, kako se zapravo nista strasnog nije dogodilo: u Zagreb ce otici tek za sest mjeseci, a na novoj duznosti inspektora za upravno-pravne poslove i odnos izmedju civilnih i vojnih vlasti u Glavnom inspektoratu Ministarstva obrane ionako ce tjedno boraviti tek dan ili dva. Poljuljanoj piramidi vlasti koju je godinama gradio od poslusnika i politicki podobnih ljudi, objasnjavao je da je zapravo rijec o vjestoj igri pred medjunarodnom zajednicom, koju ce, u dogovoru s Tudjmanom odigrati na nacin da formalno ne bude zupan, ali da svi konci politickog upravljanja i dalje ostaju u njegovim rukama. Za novog zupana - tvrdio je Glavas - izabrat ce Anicu Horvat, dosadasnju blijedu dozupanicu, osobu pred mirovinom, politicki anonimnu i posve neiskusnu.

Cak je i Vladimir Seks, Glavasev politicki istomisljenik i njegov glavni zagrebacki mentor, koji ga je jedini branio dok se pod Glavasem tresla fotelja zupana, tvrdio to isto. U osjeckom "Glasu Slavonije", u ocito narucenom interviewu podrske, Seks je ustvrdio: "Pogresna je premisa da je Glavas otisao. On nije otisao, on i nadalje ostaje predsjednik Zupanijskog odbora HDZ-a. Takodjer i nadalje ostaje potpredsjednik Nadzornog odbora Kombinata 'Belisce', predsjednik Nadzornog odbora IPK Osijek. Potpuno je pogresno govoriti o nekom odlasku Branimira Glavasa".

Sam Glavas i dalje je "obavljao redovne duznosti", slikao se svakodnevno po loklanim novinama i televiziji, otvarao "znatno prije roka" skole po slavonskim zabitima, a mediji, koje je sve vrijeme svoje vladavine drzao pod snaznom kontrolom, poceli su objavljivati pisma i telegrame podrske voljenom zupanu. Osijekom je cak kruzila vijest da se medju uglednijim HDZ-ovcima potpisuje peticija Glavasu u korist, koja bi, saputalo se, mogla zavrsiti i spontanim dogadjanjem naroda na dan zakazan za izbor novog zupana. No, adrenalin koji je tih dana kolao Glavasevim zilama, bio mu je los saveznik. Odlucio se, prgav kakav jest, proslog petka, "u sred Zagreba" odrzati press-konferenciju na kojoj je osuo drvlje i kamenje po premijeru Matesi.

Prestavljajuci se nepotkupljivim borcem protiv kriminala i zastitnikom koji nadljudskim naporima brani interese svoje zupanije, tada je rekao: "Kad nisam dao psenicu na mig Zlatka Matese, krenulo se ljetos na secer, a kad nisam dao ni secer Matesa je ponovno trazio moju glavu, ali je predsjednik Tudjman nije dao. Zagovornici koncepta privatizacije banaka, osmisljenog jos 1994. godine, kada su uvidjeli da nece dobiti ni psenicu ni secer, krenuli su na celu s Matesom, na Slavonsku banku kao pokusnog kunica, smatrajuci da ce, ako prodje Slavonska, proci i Splitska, Rijecka i Privredna banka. Kad sam se i tom usprotivio, postao sam primitivni hadezeovac koji ne razumije europske integracije, okorjeli nacionalist koji prijeci mirnu integraciju, iskljucivi regionalist, gubernator svoje gubernije i tako dalje".

Premijer Matesa, koji je ocito vise znao od Glavasa, iste je veceri u glavnom Dveniku HRT-a mirno opovrgao sve zupanove optuzbe i hladno dodao kako on, Matesa, nije uzrok Glavasevih problema. Oni koji dobro poznaju Glavasa, znali su da ce to ustrcati nove kolicine adrenalina u Glavaseve nabrekle vene. I nisu se prevarili. Osijekom su, odmah nakon zagrebacke press konferencije, jedinstvene po tome sto na njoj Glavas nije dopustio nikakva pitanja, iz krugova ex-zupana pocele dolaziti najave kako argumenti kojima se u Zagrebu Glavas obrusio na Matesu, nisu nista u usporedbi s onim sto tek sprema. Samo dva dana nakon sto je iskipao drvlje i kamenje na gostujucem terenu u Zagrebu, Glavas se proslog ponedjeljka (20. listopada) zatvorio na vijecanje sa svojim Zupanijskim poglavarstvom i izdao priopcenje u kojem kao "osnovnu znacajku vladavine premijera Matese" navodi "afere". "Uz aktualnu 'bankarsku aferu' otvara se i nova gospodarska, nazovimo je 'naftna afera' koja bi na zalost mogla potvrditi kako u Hrvatskoj 'cvjeta' dobro uhodani naftni kriminal, a pod patronatom politike", stoji u priopcenju koje je, s osobim Glavasevim potpisom, prosljedjeno svim medijima.

A onda se istu vecer, "pod predsjedanjem predsjednika dr. Franje Tudjmana" odrzala sjednica Predsjednistva HDZ-a. Ono je, takodjer izdalo priopcenje u kojem navodi kako je "sukladno odredbama Statuta, zbog teze povrede clanskih obveza i nanosenje stete ugledu HDZ-a" donesena odluka o "udaljenju Branimira Glavasa sa svih stranackih duznosti i pokretanju stegovnog postupka pred Visokim sudom casti". Predsjednistvo HDZ-a, nadalje "osudjuje i odbacuje neosnovane nepade Branimira Glavasa na predsjdnika Vlade, mr. Zlatka Matesu, koji uziva puno povjerenje Predsjednika i Predsjednistva HDZ-a". Zanimljivo je da se u priopcenju uz spominjanje Glavasevog imena ni jednom ne navodi funkcija na kojoj se jos formalno nalazi - zupana osjecko-baransjkog. Bio je to definitivan Glavasev politicki krah.

Mada "Glas Slavonije" sljedeceg jutra nije objavio priopcenje sa sjednice Predsjedni{tva HDZ-a o definitivnom Glavasevom odstrelu, vec je i dalje nastavio siriti uvjerenje kako su stvari pod kontrolom, objavljujuci i "potporu zupanu Glavasu" pristiglu iz Opcinskog odbora HDZ-a Viljeva, i najblizim Glavasevim suradnicima postalo je jasno da je zupan politicki mrtav. No, najvise im je smetalo, sto ih je, priopcenjem sa sjednice Zupanijskog poglavarstva uzeo kao svoje taoce. Jer, dok je na press konferenciji u Zagrebu, napadajuci premijera Matesu, Glavas solirao, osjecajuci se tada jos dovoljno jakim, u ponedjeljak je u Osijeku, nazadovoljan ucinkom sto ga je postigao svojim obracanjem novinarima na 17. katu Hotela "Intercontinetal", odlucio nastupiti grupno. Tako je u nepriliku doveo i Anicu Horvat, kandidatkinju za buduceg zupana, koja je, supotpisujuci s ostalim clanovima Zupanijskog poglavarstva priopcenje u kojem se Glavas iznova i jos teze obrusava na Matesu, jasno stala na Glavasevu stranu. Veliko je pitanje hoce li zbog toga, na sjednici 27. listopada, za kad je zakazana Zuapnijska skupstina koja mora izabrati Glavasevog nasljednika, Anica Horvat imati ikakvih izgleda.

Iako je Glavas, po obznanjenju odluke da je udaljen sa svih stranackih duznosti pateticno izjavio kako je znao da ce se takvo sto dogoditi i, okrenuvsi plocu, snishodljivo i cmizdreci poceo pjevati ode kako je "moguce njega istjerati iz HDZ-a, ali ne i HDZ iz njega", sve je ocito bilo prekasno. Glavas je ganutljivim i moralno gadljivim pricama o tome da ce, bude li iskljucen iz HDZ-a vec sutradan napisati novu pristupnicu stranci koju je i osnovao, zapravo pokazao svu mizeriju svoje politicke borbe koja ne priznaje nikakve skrupule. Odjednom je postao krotak i ponizan, kao sto postaje osudjenik kojeg vode na vjesala i kojeg nam, bez obzira na spoznaju sto je sve ucinio, u tom trenutku zna biti zao.

Glavasev definitivni odlazak s politicke scene niposto ne bi trebalo traziti samo u sukobu s premijerom Matesom. Uostalom i sam je premijer porucio zupanu da ne trazi u Matesi uzroke svoga jada. Kad je Glavas u pitanju, Tudjmana su stiskali s previse strana, narocito iz UNTAES-a i nije slucajno sto se Glavaseva ostavka vremenski poklopila s obznanjivanjem Vladinog programa za izgradnju medjunacionalnog povjerenja. Glavas je, procijenili su u UNTAES-u, glavna kocnica i prepreka uspostavi normalnog zivota u Podunavlju. No, i sve cesce medijsko spominjanje osjecko-baranskog zupana u kontekstu mogucih putnika za Haag, zacijelo je pridonijelo da se na Pantovcaku donese odluka o definitivnom odstrelu Glavasa. Piramida njegove svemocne vlasti u Osijeku i dijelu Slavonije kojim je upravljao srusit ce se kao kula od karata, cim Glavas za koji dan zauvijek zatvori vrata ureda svoje zupanije. Birao je ljude kojima je mogao manipulirati i upravjati, ne raspitujuci se previse tko su i kakvi su. Oko njega se natalozilo doista svakojakih tipova, a price o kriminalu u redovima njegovih izabranika na kraju je i sam priznao.

U svojoj iznudjenoj ostavci ponio se kao prevareni muz koji dostojansveno napusta kucu i odlazi, ostavljajuci nevjernu suprugu. "Zbog pruzenog bezrezervnog povjerenja koje sam ukazao dijelu mojih suradnika, a koji su to povjerenje iznevjerili", pisao je u ostavci Tudjmanu, "podnosim nepozivu ostavku na duznost zupana osjecko-baranjske zupanije". Ako je doista, kao prevareni muz, posljednji saznao s kim zapravo lijeze u postelju, ostaje pitanje otkud mu moralna prava da tako zustro progovori o kriminalcima na visim razinama, kad su mu se na nizim, stalno pleli oko nogu.

DRAGO HEDL