DjUKANOVIC PREDSJEDNIK CRNE GORE

aim/pod/pubs/zi

Okoncani predsjednicki izbori u CG

Tridesetak sati poslije drugog kruga predsjednickih izbora Republicka izborna komisija jos uvijek nije zvanicno proglasila pobjednika, ali dileme nema: novi predsjednik Crne Gore je Milo Djukanovic. U ponedjeljak 20. oktobra, negdje pred zoru, podgoricko nebo zaparao je slavljanicki vatromet koje su organizovale Djukanoviceve pristalice. Nesto kasnije, neko saopstavanje nepotpunih rezultata, oglasila TV Crne Gore i Milica Pejanovic -Djurisic predsjednik DPS, konstatujuci da su "gradjani Crne Gore izabrali demokratiju i bolji zivot". Od tog trenutka pocelo je slavlje u svim vecim mjestima u Crnoj Gori. Podgoricom su kruzile povorke automobila iskicene crnogorskim zastavama i posterima Mila Djukanovica, a hiljade gradjana - uglavnom mladih ljudi - veselilo se ulicama glavnog grada.

U ponedjeljak uvece Republicka izborna komisija saopstila je rezultate drugog kruga predsjednickih izbora, na osnovu prebrojanih 99,65 odsto glasackih listica. Prema tom izvjestaju Djukanovic je dobio 174.176, a Momir Bulatovic 168.864 glasova, premda je portparol Komisije napomenuo da se jos uvijek ne radi o zvanicnim rezultatima. Djukanovic je istog dana u vili "Gorica" dao i prvu izjavu u svojstvu novog Predsjednika Crne Gore."Veoma sam zadovoljan da se vecina gradjana u Crnoj Gori okupila oko jedne pozitivne ideje i poli- tike, koja je u cjelosti posvecena dobrim djelima i stvaranju novog kvaliteta zivota, umjesto stvaranja neprijatelja, opasnih svadja, dioba i pronosenja neistina", rekao je Djukanovic isticuci uvjerenje da je pobijedila politika n koja je "usmjerena dobru i prosporitetu Crne Gore i SRJ".

Pobjedom u drugom krugu predsjednickih izbora Djukanovic je uspio da nacini obrt slican onom iz partijskog obracuna Bulatovica i Djukanovica. I tada je, na pocetku sukoba, u martu ove godine, Bulatovic imao preimucstvo unutar Glavnog odbora, da bi potom Djukanovic izvojevao dvotrecinsku pobjedu i najvisem parti- jskom organu. U predsjednickoj utakmici Bulatovic je ostvario prednost u "prvom poluvremenu", ali je Djukanovic, u saradnji sa demokratskog parlame- ntarnom opozicijom, uspio nadoknaditi manjak iz prvog kruga i tukao bivseg predsjednika Crne Gore za oko 5.500 glasova. Osim toga, Djukanoviceve prista- lice potpomognute aktivistima demokratske opozicije uspjeli su motivisati gradjane na masovan odziv. Na drugi krug predsjednickih izbora izaslo je 346.414 biraca preko 75 odsto zavedenih u biracke spiskove. Prije cetrnaest dana glasalo je 311.118 punoljetnih crnogorskih drzavljana.

Na prvi pogled, tek prispjeli rezultati slicni su onima od 5. oktobra: Bula- tovic i Djukanovic su obnovili pobjede u skoro svim opstinama. Izuzetak je Niksic, gdje je Bulatovic u prvom krugu izborio sitnu prednost od 400 gla- sova, da bi, sada, Djukanovic "osvojio" taj grad, porazivsi rivala za 1.656 glasova. Osim pobjede u rodnom Niksicu, Djukanovic je u drugim opstinama, gdje je i u prvom krugu bio bolji, povecao svoju prednost, dok je u Podgorici gdje je u prvom krugu izgubio sa gotovo sedam hiljada glasova razlike, sada prepolovio tu Bulatovicevu prednost. Dosadasnji predjsednik Crne Gore je pretrpio brodolom u nacionalno mjesovitim sredinama i u najdrzavnijem crnogorskomb gradu - prestonici Cetinju. Na 13 hiljada izaslih biraca u Cetinju je Djukanovic napravio razliku od preko 8.500 glasova. U Baru je Djukanovic dobio duplo vise glasova od svog protivnika, a slicno je doskorasnji Predsjednik prosao i u Rozajama: prvi put je razlika iznosila 9.097; na popravnom cak 10 i po hiljada za Djukanovica. Nesto manja, ali ipak ubjedljiva bila je Djukanoviceva pobjeda i u Kotoru, Ulcinju, Plavu i Tivtu.

Bulatoviceva nada da ce na sjeveru ojacan glasovima Novice Stanica i Acima Visnjica, uspjeti da dokosuri Djukanovica ocito nije bilo realna: u Beranama je Djukanovic cak uspio da smanji razliku, i u Bijelom Polju, uprkos velikom angazmanu prosrpski orijentisanih Bulatovicevih pristalica. Bulatovic je, kao sto se ocekivalo, najbolje prosao u Pljevljima (16.471 njegovih, prema 6.803 Djukanovicevih), gradicu na samoj granici sa Bosnom gdje su se strahote tamosnjeg rata najbolnije odrazavale. No, ako se takav rezultat mogao ocekivati u Pljevljima, Djukanovica bi morao da zabrine poraz u Herceg Novom, nesadasnjem "mediteranskom cvijetu Jadrana". Novljani su Bulatovicu udijelili cak pet hiljada glasova vise nego njegovom protivniku.

Ocigledno, obojica kandidata nategli su sve raspolozive snage da isceprkaju svaki potencijalni glas iako se ne moze govoriti o ubjedljivoj pobjedi (razlika je, ipak, svega nekoliko hiljada glasova) Djukanovicev rezultat sto je znano, usao s vaznom prednoscu. Imao je dvije hiljade glasova svoje rezerve, i opravdano racunao na jos deset hiljada glasova propalih kandidata iz "srpskog bloka".

Djukanovic je, medjutim, uspio da u drugom krugu osvoji skoro 30 hiljada novih glasaca. Nakon neuspjeha u prvom krugu crnogorski premijer je zaveo novi red u svom izbornom stabu. Umjesto glamurozne kampanje pocelo se raditi sa lokalnim aktivistima i gradjanima i to metodom "od kuce do kuce". Prema provjerenim informacijama obidjeni su, u svega desetak dana svi krajevi Crne Gore, a posebno se radilo u prigradskim naseljima i na selu. Rezultati govore da je Djukanovic uspio da, na taj nacin, pridobije jedan broj biraca u predgradjima i seoskom podrucju.

Osim nesumnjivog rada na terenu i sa mladima kako bi sto masovnije izasli na biralista, Djukanovica su dosta ojacali TV dueli. Bulatoviceve nacionalisticke poruke, diskriminisanje Muslimana, Albanaca i Hrvata, nesumnjiva vezanost za Milosevica, ali upletenosti i njegove porodice u kriminalne aktivnosti, potpuno su demaskirale covjeka koji se doskora predstavljao kao predsjednik svih gradjana Crne Gore i kao olicenje moralnog i besprekorno cistog covjeka. Ksenofobicnoe Bulatoviceve ideje mozda nijesu odvratile Bulatoviceveodane pristalice, ali su natjerale mnogo mladih da se suprostave daljem ponizavanju Crne Gore, da ove izbore shvate kao "sudbonosne", i glasaju za svoju buducnost.

U zaru borbe protiv Bulatovica, Vlada Crne Gore i sve nadlezne institucije - naklonjene Djukanovicu- uradile su jos jedan vazan posao na kompletiranju birackih spiskova. Kad je poravnjen racun izmedju pokojnih i prispjelih biraca - ispalo glasacka baza je uvecana za 7.805 zivih, mahom mladih ljudi. Onemoguceno je glasanje na dva i vise mjesta: svako ko je glasao morao se i potpisati. Svi ovi podaci navode na sumnju da se tek ovogodisnji izbori u Crnoj Gori otvorili put za stvaranje demokratskih uslova. Dok je bio jedinstven DPS , dok su imali apsolutnu vlast, celnici vladajuce partije mogli su -bas zahvaljujuci i bircakim spiskovima - beskonacno manipulisati. Mozda je i to najveci uspjeh tek okoncanih izbora: zavrsena je era apsolutne dominacije i nesputane moci jedne partije. Djukanovic i njegovi bice svakodnevno pod lupom opozicije i javnosti - primorani da postuju zakon, kao i sve sporazume i dogovore.

Poraz Bulatovica, odnosno poraz Milosevicevog portparola i namjesnika za Crnu Goru nesumnjivo mijenja odnos snage u Crnoj Gori i SRJ. Prvi put, od 1989. godine, Milosevic nije uspio u namjeri da ovdje instalira covjeka koji ce mu biti beskrajno lojalan. Pokazalo se da je u Crnoj Gori, jesen 1997. ipak bilo vaznije imati podrsku citave crnogorske opozicije, nego Milosevica i Seselja. Kako ce se Djukanoviceva pobjeda odraziti na odnose dviju republika clanica federacije tek ce se vidjeti. Cinjenica je da, osim kompletne izvrsne vlasti u Crnoj Gori, Milosevic sada ne kontrolise i najvisu drzavnu funkciju - predsjednika Republike. To mu u blizoj buducnosti moze stvoriti velike probleme. Ako Djukanovic u susatv savezne vlade i parlamenta posalje kvalitetne kadrove a ne kao do sada Miloseviceve poslusnike, predsjednik sadasnje Jugoslavije bice doveden u bezizlazan polozaj. Njegov poraz u Crnoj Gori je mozda i najveci udrac njegovoj vladavini. Zato se on toliko i bio ukljucio u crnogorkse izbore i zato sada, preko svoje propagande, odbija da ih prizna. Ali, s obzirom na priznanje koje je stiglo od strane SAD i misije OEBSa, svi ti pokusaji djeluju samo kao tumaranje grogiranog boksera.

To su izgleda ocajnicki potezi, iako Bulatovic i njegov beogradski mentor imaju privrzene i brojne pristalice. Ipak je deset godina proteklo od "dogadjaja naroda", kada se vlast kotrlja ulicama crnogorskih gradova. Od tada je prostorima bivse SFRJ proteklo mnogo krvi da bi se sada istorija ponovila. Djukanovicev trijumf oslobodio je veliku, do sada, sputavanu energiju mladih i tesko je vjerovati da Milosevic sada taj slobodni duh moze ponovo satjerati u bocu. Sada su sve demokratske snage u Crnoj Gori cvrsto stopljene u front otpora protiv jedne nacionalnfasisticke ideologije ciji su formalni reprezenti stitonose Milosevic, Seselj i Bulatovic. Djukanoviceva pobjeda je, u tom smislu, svjetlost nade na kraju jednog drugog, mracnog tunela.

Drasko DjURANOVIC AIM Podgorica