PONUDITI GRADjANIMA ISTINU O LIDERIMA

Intervju: CRISTOPHER BENNETT, politicki analiticar Medjunarodne krizne grupe

AIM, SARAJEVO, 20.10.97. Gospodin Cristopher Bennett u Sarajevu je od polovine 1992. Godine, kada dosao kao novinar, ratni reporter, a od 1995. radi kao clan Medjunarodne krizne grupe zalazuci, kako kaze, se za mir i normalan suzivot naroda BiH.

• Ja sam i prije rata boravio na ovim prostorima, u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, gotovo u citavoj bivsoj Jugoslaviji. Porijeklom sam Slovenac, moja majka je Slovenka, a otac mi je Britanac. Rodio sam se u Americi i tamo sam zivio do svoje sedme godine. Nesto sam slovenskog znao kao mali, pored mame, medjutim baka je odigrala glavnu ulogu u tome, kasnije kada sa imao dvanaest godina. Tada sam mislio da je Jugoslavija tek Ljubljana, Piran i Bled, nisam znao za ostale dijelove drzave. Onda je mama zeljela da nam pokaze cijelu zemlju i putovali smo svuda po Jugoslaviji, te smo bili i u Sarajevu 81. kada sam imao 15 godina. Setali smo po gradu i ona mi je se zeljela pokazati Begovu dzamiju i Vijecnicu, ali meni je sve tada bilo dosadno, samo sam cekao kada cemo u Dubrovnik, na more. Ali, 92. kada je grad gorio, bio sam tu u Sarajevu, gledao sve te divne gradjevine u plamenu, i razumio vrijednost onog sto sam kao djecak vidio. Poslije sam naucio srpsko- hrvatsko-bosanski jezik, i nisam spreman razdvajati ih, mijesam ih sve i svi me razumiju. Kao novinar sam 91. i 92. tako mogao bez problema pratiti zbivanja i pisati objektivno o situaciji. Taj rat, to je bilo nesto n evjerojatno dozivjeti za jednoga stranca, koji je ipak na neki nacin odavde. Svi mi novinari koji smo tada bili u Sarajevu smo pokusavali izvrsiti pritisak na medjunarodnu zajednicu da reagira brze i bolje, na zalost, bez uspjeha. Neki utjecajni ljudi, koji su vjerovali da bi medjunarodna zajednica mogla pametnije reagirati na kriznim mjestima u svijetu, osnovali su 1995. godine Medjunarodnu kriznu grupu, ICG. Cilj je pokriti citav svijet, sva krizna podrucja svijeta, i vrsiti na zvancan nacin pritisak na medjunarodnu zajednicu da djeluje blagovremeno u buducnosti. Jedna ekipa je pocela raditi u Siera Leone u Africi, a druga ovdje u BiH. Mene su kontaktirali zbog moje knjige "Yugoslavia's bloody collapse" ("Jugoslavenski krvavi raspad") i jos nekih stvari koje sam ranije pisao o Jugoslaviji, jer su im bili potrebni strucnjaci na terenu, odnosno ljudi koji poznaju jezik, zemlju, mentalitet i obicaje, koji vec imaju neke kontakte i dobro poznaju situaciju na terenu. Kao clanovi Medjunarodne krizne grupe, tu smo da analiziramo situaciju, da vidimo gdje su prepreke u sprovodjenju Daytonskog sporazuma i na koji nacin, preko nasih utjecajnih clanova u inozemstvu, mozemo vrsiti pritisak na medjunarodnu zajednicu, kako bi radila na jedan malo bolji, odnosno pametniji nacin i na vrijeme.

U nasem se narodu kaze, bolje sprijeciti nego lijeciti. Ima li lijeka nasim bolestima?

• Ja se iskreno nadam da ima lijeka, optimista sam uprkos mnogim cinjenicama koje su sada aktualne i nisu najpovoljnije. Uvijek postoji neki bolji put. Ja na primjer ne vjerujem da bi doslo do ovako krvavog rastakanja BiH da je, primjerice, medjunarodna zajednica poslala svoje snage na vrijeme jos u Hrvatsku. Govorim posebno o septembru 91.godine kada je Francuska bila spremna da salje svoje vojnike u okviru europskih snaga, ali je Velika Britanija bila protiv. I, na zalost, mnogo je Bosanaca poginulo radi takve odluke. Dakle, uvijek mozemo reagirati pametnije i brze, samo ako odbacimo vlastite interese i gledamo interese ugrozenog podrucja. Sada svjetski politicari ponavljaju kako ce NATO snage napustiti Bosnu u junu 98. godine. To moze biti jako opasno za buducnost ove drzave i mi zelimo pronaci neki bolji put i za njihov eventualni odlazak, ali i za neki suzivot u BiH. Trudimo se da, putem izvjestaja, vrsimo pritisak na medjunarodnu zajednicu. Imali smo dosta uspjeha do sada, posebno zbog izvjestaja o proslogodisnjim izborima, kada smo uspjeli dokazati da je glasalo preko 100 posto postojeceg birackog tijela. Od tada pa nadalje su morali svi, i ovdje u BiH i u inozemstvu, da nas slusaju jer su se uvjerili u pouzdanost nasih izvjestaja. Mi cemo raditi i dalje na taj nacin, makar moram reci da je ICG samo jedan eksperiment, i bojim se da necemo uspjeti promijeniti medjunarodnu politiku tako brzo kako bismo zeljeli i kako bi bio potrebno. Sve to ide strasno sporo.

Zbog cega, po Vama, medjunarodna zajednica nije na vrijeme reagirala, ako je, kako velite, mogla sprijeciti toliko krvoprolice na ovim prostorima?

• Strasno je tesko za politicare da unaprijed placaju da bi nesto sprijecili. Lako je obasnjavati domacoj javnosti zasto trose novce u inozemstvu, ako vec tamo postoji veliko krvoprolice. Zvuci krajnje okrutno, ali u Velikoj Britaniji dogadjaji na Balkanu nisu u to vrijeme bili prioriteti, nego pitanja zaposlenosti ljudi u zemlji ili svi drugi unutarnji problemi. Mi imamo preko 6 posto nezaposlenih. Dobro, vi cete reci da je to mali broj nezaposlenih u usporedbi sa Francuskom ili Njemackom, da ne govorim o BiH gdje jako malo ljudi uopce radi, ali to su stvari koje se ticu obicnog gradjanina Velike Britanije i politicara takodjer, a isto je tako i u drugim zemljama. Oni ne mogu unaprijed obezbijediti sredstva za operacije koje bi sprijecile sukobe. Uvijek je lakse cekati da se sukobe razbukte, usprkos tome sto na kraju sve ispada skuplje.

Za medjunarodnu zajednicu novcano skuplje, a za nas krvavije. Kazete da je ICG eksperiment, da li mislite da je i Bosna na neki nacin eksperiment za medjunarodne snage?

• Bosna i jeste i nije eksperiment. To nije eksperiment zbog toga sto je NATO snagama ili medjunarodnoj zajednici trebao neki eksperiment, nego jednostavno zbog toga sto imamo ovo krizno podrucje u Europi i sto NATO na neki nacin mora da reagira. Eksperiment jeste utoliko sto ovdje nemamo samo vojnike clanove NATO pakta nego i vojnike iz drugih zemalja kao Poljske, Ceske, te da sve te vojske sada suradjuju sa vojskama koje su u NATO paktu. To nije eksperiment na racun Bosne i Bosanaca, nego da se vidi kako sve to funkcionira. Istovremeno suradjuju Rusija i Amerika, Velika Britanija i Francuska, sve te velike sile koje su donedavno bile neprijatelji. Zanimljivo je vidjeti kako suradjuju vojske iz islamskih drzava, jer ovdje su vojnici iz Malezije, Maroka, Egipta. To je, zapravo, prilika da se vidi mogucnost buduce suradnje.

Kada eksperiment u kemijskim laboratorijama ne uspije, dolazi do eksplozije. Sto mislite, ako svi ti eksperimenti o kojima govorite ne uspiju, da li moze ponovo doci do eksplozije u Bosni?

• Na zalost uvijek postoji ta mogucnost, posebno ako NATO snage napuste Bosnu 98. godine. Mi sada mozemo samo spekulirati sta ce se tada dogoditi. Ali, ako se ne rijese neka osnovna pitanja u BiH, bit ce strasno mnogo nezadovoljstva gradjana, socijalnih nemira, i naravno da opasnost od eksplozije postoji. U tom smislu, takodjer, moze se govoriti i o problemu prognanika i izbjeglica koji se zele vratiti, a to do sada nisu mogli. Ono sto je najvaznije uraditi jeste ispostovati Daytonski sporazum i na taj nacin pruziti priliku svima koji se zele vratiti da se vrate, stvoriti uvjete za suzivot medju svim narodima u BiH. Dakle, uprkos tome sto moze doci do nove eskalacije sukoba, ja se nadam da nece, ako se ispune svi ti uvjeti.

Kakav je stav Medjunarodne krizne grupe prema aktualnim dogadjajima u Republic Srpskoj?

• Sto se tice hapsenja prvih ljudi optuzenih za ratne zlocine, mislimo da bi to bio veliki napredak, jer je vrijeme da niko od onih koji imaju krvi na svojim rukama ne moze mirno spavati. To bi imalo veliki efekat na sprovodjenje Daytonskog sporazuma. Sto se tice kontinuiranih verbalnih napada na medjunarodne snage od strane paljanskog rezima, smatramo da nista nije spontano. Ovo je jedna bivsa komunisticka drzava i u takvim drzavama je sve to organizirano odozgo. Ocigledno da vlasti zele na taj nacin izraziti svoje neslaganje sa hapsenjima Karadzica i Mladica. Ali, vazno je da dio vlasti u RS pokazuje pragmaticni stav prema sprovodjenju Daytonskog sporazuma U borbi za vlast u RS vidimo mnogo mogucnosti zbog toga sto, na neki nacin, nije vazno ko ce pobijediti, ako se ukazuje prilika obicnim ljudima u RS da saznaju mnogo vise o svojim liderima i svom entitetu. Primjerice, iz izjava predsjednice RS Biljane Plavsic saznali smo mnogo o korupciji u RS, ali i sve vise saznajemo o korupciji u Federaciji, jer je to neraskidivo. Mnogo je ljudi na vlasti u oba entiteta spremno da suradjuje na nivou varanja, a to je uglavnom varanje svoga naroda. Zato je veoma vazno da Bosanci i Hercegovci saznaju sve o ljudima koji ih vode, da bi u buducnosti mogli birati mnogo bolje lidere na izborima.

Ljiljana ZUROVAC (AIM Sarajevo)