PROLAZI "BILDTOV" STAMBENI ZAKON

Pod pritiskom medjunarodne zajednice

AIM, SARAJEVO, 18.10.97. Da li su izbjeglice sa podrucja Federacije BiH koje su prije rata zivjele u vlastitim kucama korak blize povratku u svoje domove tek ce se vidjeti.

Prijedlog Zakona o prestanku primjene zakona o privremeno napustenim nekretninama u svojini gradjana, koji je utvrdila Vlada Federacije BiH i dostavila federalnom parlamentu na usvajanje, rezultat je zestokog pritiska medjunarodne zajednice.

Povratak izbjeglica je jedan od kljucnih uslova dugorocnog mira na ovim prostorima, ali iako su za povratak svih na svoje, bar deklarativno, svi federalni zvanicnici, dosadasnji rezultati ne ulijevaju previse optimizma.

Kao osnovna prepreka brzem povratku, osim naravno politicke volje, najcesce se navodi problem smjestaja trenutnih privremenih stanara, koji takodje ne mogu da se vrate svojim kucama koje su ostale na podrucju drugog entiteta.

Tokom rata, na bazi Uredbi sa zakonskom snagom na podrucju Federacije imovina i stanovi ciji su vlasnici napustili ove prostore proglasavana je napustenom i dodijeljivana na privremeno koristenje uglavnom onima koji su takodjer postali izbjeglice.

Pokusaji povratka na podrucje Federacije najcesce nisu bili moguci upravo stoga sto su kuce i stanovi bili popunjeni privremenim korisnicima, pa je i pored gotovo dvogodisnjeg perioda mira vlasnicima bilo onemoguceno raspolaganje svojom imovinom.

Obzirom da se u privatno vlasnistvo i trzisnu ekonomiju zaklinju svi "od Vardara pa do Triglava", a da je rat odavno zavrsen, svijet je poceo insistirati da se i formalno ukine kategorija napustene imovine i da se vlasnicima omoguci nesmetano koristenje i raspolaganje.

Tako je u junu ove godine Ured Visokog predstavnika medjunarodne zajednice u BiH vlastima u oba entiteta BiH dostavio nacrte "imovinskih zakona", u koje se pored nekretnina ubrajaju i drustveni stanovi. Kada je postalo ocigledno da se stvari ne micu sa mrtve tacke. Forum Federacije je usvajanje ovih zakona na sastanku 20.08.1997. ocijenio kao prioritet.

Ipak, sudeci prema predlozenom tekstu zakona o povratu napustene imovine, zahtjevi medjunarodne zajednice uvazeni su samo djelimicno i to u najvaznijem dijelu, roku u kojem privremeni stanar mora napustiti nekretninu koju je do sada koristio.

Tako je prema prijedlogu odredbi ovog zakona navedeno da vlasnik ima pravo u svakom trenutku podnjeti zahtjev za povrat nekretnine u posjed, licno ili preko opunomocenika, pismeno ili usmeno.

Kao nadlezni organi kojima se adresiraju zahtjevi za povrat imovine navedeni su opstinski, gradski i kantonalni organi, a zahtjevi trebaju biti potkrijepljeni i dokazima o vlasnistvu.

Postupak za povrat imovine moze se pokrenuti i pred komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba koja je formirana u skladu sa odredbama Daytonskog sporazuma i njena odluka je konacna i obavezujuca.

Rjesenje kojim se nekretnina vraca vlasniku u posjed mora se donijeti u roku od 30 dana, a nakon toga privremenom korisniku mora se ostaviti najmanje 60 dana za napustanje nekretnine. Najduze do kada privremeni korisnik moze ostati je godinu dana racunajuci od dana kada je rjesenje postalo pravosnazno.

Osnovni razlog za rezervisanost federalnih ministara prema predlozenom zakonu je bojazan da bi eventualno usvajanje ovog zakona samo na nivou Federacije i bez istog takvog zakon u RS mogla dovesti do toga da privremeni korisnici moraju napustiti ove kuce, a da se u isto vrijeme ne mogu vratiti svojim domovima u RS.

• Ovaj zakon predstavljace puni pogodak samo ako se bude primjenjivao na citavoj teritoriji BiH. Njegova primjena samo na podrucju Federacije nije nikakvo rjesenje, rekao je federalni ministar Rasim Gacanovic tokom rasprave o ovom zakonu.

Uprkos bojazni od mogucih posljedica koje bi se mogle pojaviti kod primjene ovog zakona samo na podrucju Federacije, Vlada je ipak prihvatila prijedlog i po skracenom postupku ga uputila federalnom parlamentu na usvajanje.

• Ne smatram da moramo cekati da nesto prvo uradi drugi entitet. Ne trebamo cekati ni u ovome kao sto ih nismo cekali ni sa visinom prosjecnih plata i penzija. Moramo biti spremni da ucinimo prvi korak i nema sumnje da ce i u drugom entitetu te stvari biti provedene. Siguran sam da ce Daytonski sporazum biti proveden do kraja, ratni zlocinci uhapseni i ostvarena sloboda medija, bio je kategorican federalni premijer Edhem Bicakcic.

Time je samo djelimicno ispostovan zahtjev medjunarodne zajednice, jer imajuci u vidu kojom brzinom zakoni prolaze kroz federalni parlament uspjeh bi bio da ovaj zakon bude ozvanicen prije iduceg ljeta. Naravno, ne treba iskljuciti mogucnost zesceg pritiska Zapada, prije svega Njemacke i SAD na federalne vlasti, pa bi u tom slucaju i Parlament mogao proraditi neuobicajeno brzo i efikasno.

U RS ni prije izbijanja sukoba na relaciji Pale - Banja Luka nije postojao narociti interes ni spremnost da se stvore bar zakonski preduslovi za nesmetano raspolaganje privatnom imovinom koja je u ratu proglasena napustenom. Kada ce ovo pitanje doci na red zavisice od toga ko ce na politickoj sceni RS ostati kao pobjednik.

Federacija je time stekla odredjenu prednost nad RS na stvaranju uslova za povratak izbjeglica i postivanju ljudskih prava, sto i nije neki uspjeh jer se RS bas nije proslavila postivanjem ni elementarnih ljudskih prava, a o imovinskim da i ne govorimo.

Ipak ono od cega najvise strahuju raseljena lica iz RS koja se sada nalaze na podrucju Federacije, njih oko 400.000, je da ce vecina Srba cije su kuce ostale u Federaciji iskoristiti ovu priliku da ih jednostavno proda i potom se vrati u RS. Ukoliko se isto pravo raspolaganja ne omoguci i na podrucju RS tada bi privremeni korisnici srpskih nekretnina u BiH zaista postali i vise od socijalnog problema. Sudeci po prijavama za glasanje u predratnim prebivalistima na posljednjim izborima, za sta se izjasnilo vise od 90 odsto raseljenih ipak vecina ljudi ne zeli da trguje nego da se vrati svojim kucama.

O brizi za privremene korisnike tudjih nekretnina koju vlast obilato, doduse samo verbalno, demonstrira, dalo bi se raspravljati. Sprecavanje povrataka predratnih stanara u drstvene stanove objasnjava se uglavnom brigom za protjerane iz RS koji se najcesce nalaze u tim stanovima. U isto vrijeme prihvaca se rjesenje o vracanju privatnih kuca njihovim vlasnicima, mada i to podrazumijeva iseljavanje trenutnih stanara.

Pravo raspolaganja privatnim vlasnistvom je naravno neotudjivo, ali zanimljivo je da je u drustvenim stanovima smjesteno tek 19 odsto onih ciji su domovi ostali u RS, dok je ostatak u privatnim kucama koje su proglasene privremeno napustenim.

U svakom slucaju dosadasnjem izbjegavanju vladajucih struktura da konkretno pocnu s raspetljavanjem imovinskog cvora u stambenoj oblasti, izgleda je dosao kraj, bilo da se radi o privatnim kucama ili drustvenim stanovima. Zahvaljujuci presingu medjunarodne zajednice domace vlasti time se vise bave zato sto moraju nego sto to same zele, a koliko je iskreno zalaganje za povratak pokazace broj onih koji su se vratili svojim domovima.

Drazen SIMIC (AIM, Sarajevo)